Arhiv tekstova
Nezaboravni dani »Đakovačkih vezova«
Početak srpnja je bio izuzetno sadržajan za članove KPHZ »Šokadija« iz Sonte. U subotu i nedjelju, 5. i 6. srpnja, gostovali su u Republici Hrvatskoj, kao sudionici međunarodnih manifestacija »Kolo na Gaju« u Kruševici i »Đakovičkih vezova« u Đakovu. Dvosatna vožnja autobusom od Sonte do Đakova bila je ugodna jer za lijep ugođaj treba samo malo uštimavanja tamburica i glasova. Pjesma i svirka nije prestajala, pa je putovanje brzo prošlo. Stanica nam je bila u Budrovcima, prigradskom naselju Đakova, gdje su nas ugostili članovi mjesnog KUD-a »Šokadija«. Poslije ručka i kratkotrajnog odmora odvezli smo se u Kruševicu, mjesto u Brodsko-posavskoj županiji, gdje smo bili sudionici međunarodne smotre folklora »Kolo na Gaju«. Nastupili smo prvi sa spletom šokačkih plesova i pjesama. Završnom pjesmom »Naši stari« digli smo gledalište na noge. Nažalost, druženje je trajalo svega 15 minuta, nakon svoje točke morali smo u autobus, jer nas je iste večeri čekao nastup u Strossmayerovom parku u Đakovu, u okviru manifestacije »Đakovački vezovi«, gdje smo nastupili oko ponoći, s malo izmijenjenom koreografijom. I ovdje nas je gledalište ispratilo dugotrajnim pljeskom. U Budrovcima su nas domaćini dočekali s malim osvježenjem, a po dobrom, slavonskom običaju i tamburašima, tako da smo na spavanje pošli već kad je gotovo bilo vrijeme za ustajanje. No, nije nam prvi put, živ čovjek svašta izdrži.
U nedjelju 6. srpnja bili smo sudionici glavnog događaja na »vezovima« – svečane povorke. Onako umorni i neispavani, ali punog srca i duše, prošli smo tu trasu od kilometar i pol glavnim ulicama Đakova, uz ples i pjevanje. Tog dana je u Đakovu bilo divno osjećati se žiteljem Sonte. Poslije povorke imali smo još jedan nastup – reprizu od prethodne večeri, u Strossmayerovom parku. Posjetili smo i Katedralu, a u povratku smo se odvezli u posjet našoj mještanki, sestri Ljiljani Prelić, koja obitava u samostanu u Levanjskoj Varoši. Sestre Karmelićanke su nas srdačno ugostile, a mi smo njih počastili šokačkim pjesmama i plesovima.
Do Sonte smo putovali u tišini, tek uz poneku šalu, za pjesmu i svirku više nije bilo snage. Predsjednik »Šokadije« Dejan Bukovac prepun je dojmova: »Izuzetno sam zadovoljan našim sudjelovanjem na ovako značajnoj manifestaciji kakvi su »Đakovački vezovi«. Drago mi je da nas je publika onako primila, imam dojam da su oduševljeni našim pjevanjem, plesanjem i nošnjama. Pokazali smo im da i kod nas u Vojvodini Šokadija još uvijek čuva kulturnu baštinu predaka, svoju ikavicu, starinske pjesme i plesove. Sad sam preumoran, potrebno mi je da se odmorim i sredim dojmove i da se sa svojom »Šokadijom« pripremim za predstojeće aktivnosti, jer već početkom kolovoza čeka nas subotička »Dužijanca«.
O ĐAKOVU I »VEZOVIMA«: S koje god strane prilazili Đakovu, prvo ćete ugledati dva tornja i kupolu za mene najljepše Katedrale na prostorima od Venecije do Istambula. Ta Katedrala, zaštitni znak Đakova, središte je grada koji se od nje razlijeva u svim pravcima, završavajući u poljima. Đakovo se kao grad spominje 1239. godine, kada je, prema požutjelim listinama, bio biskupsko sjedište. U arhitekturi Đakova i danas dominira stara gradska jezgra iz 18. i 19. stoljeća s karakteristikama baroka, secesije i historicizma. Svakako, bez premca je Katedrala velikog hrvatskog patriote i mecene umjetnosti i prosvjete biskupa Josipa Jurja Strossmayera, s osobitostima arhitekture gotike i romanike.
Tradicija života ljudi na ovim prostorima, te bogatstvo folklora, je sačuvano i njegovano u okrilju izuzetne manifestacije »Đakovački vezovi«. Đakovo je i sinonim za ljubav prema konju, vjernom čovjekovom suputniku, iskazana u višestoljetnoj tradiciji uzgoja plemenitih grla u čuvenoj ergeli lipicanera. Ovaj grad u sebi duboko ukorjenjuje i tradiciju vinogradarstva i lovstva, a njegovih tridesetak tisuća žitelja brižno čuvaju tradiciju, povijesne znamenitosti, zelenilo, te duhovno i materijalno nasljeđe grada. Davne 1966. godine utemeljena je manifestacija »Đakovački vezovi«, koja je u početku bila smotra folklora Slavonije i Baranje, a vremenom je prerasla lokalne okvire, da bi danas bila velika međunarodna priredba. Naziv Smotre potpuno odgovara priredbi: sudjeluje sedamdesetak folklornih skupina, i oko četiri tisuće izvođača, a svaka skupina ima drugačiju nošnju, svaka nošnja drugačiji vez.
Zadnjeg dana Smotre, kad svečana povorka svih sudionika prolazi gradskim ulicama kao nekakva pokretna izložba boja i linija, iz daljine izgleda kao da se duga spustila na grad. U desetak nezaboravnih dana trajanja »Đakovačkih vezova« središta događanja su trg ispred Katedrale i Ljetna pozornica u Strossmayerovom parku. Tu se smjenjuju folklorne skupine, pjesme, plesovi, običaji. Uz prepuno gledalište, program traje do kasnih večernjih sati. Nošnje su tako slične, a tako različite. Teško je naći dvije iste, no svaka plijeni svojom ljepotom. Vidjeli smo i izbor najljepših nošnji za djevojke i snaše. Bila je to velika revija ljepote. Ne znaš da li su ljepše djevojke, snaše, ili nošnje. U sklopu »Vezova« u Bazilici sv. Petra uz orgulje nastupaju poznati operni pjevači i pjevački zborovi, a u izložbenom salonu izlažu likovni umjetnici. Zastupljeni su i gastronomski sadržaji, koji traju cijeli tjedan, izložbama i ocjenjivanjima slavonske hrane, kruha i vina.
Konj – ta plemenita životinja, nestaje s njiva, ustupajući mjesto strojevima. Malobrojni konji ostali su ljubav i ponos svojih vlasnika, a i dokaz statusa. »Đakovački vezovi« su i smotra svatovskih zaprega, seljačkih kola okićenih cvijećem, vezenim jastucima, ručnicima i ponjavama, s upregnutim konjima, kao nekad za svadbe. Športski program na hipodromu, sa skakanjem preko prepona, vožnjom dvoprega i četveroprega, prilika je da se konji vide u svojoj punoj ljepoti i ponosu. Pokraj brojnih skupina iz Hrvatske, ove godine je u manifestacijama, koje su trajale od 21. lipnja do 6. srpnja, sudjelovalo i 11 skupina iz europskih zemalja i jedna iz Kanade. Našu zemlju je zastupala KPHZ »Šokadija« iz Sonte.
Ivan Andrašić
