Arhiv tekstova
Glazba inspirirana ravnicom
Dr. Josip Andrić se rodio 14. ožujka 1894. godine u Bačkom selu Bukinu. Šarengrad sa srijemske strane Dunava, a Bukin s bačke strane dva su bliska sela koja su među sobom uvijek bila u prometnoj i gospodarskoj vezi svojih stanovnika. Bukinski Šokci ženili su se Šarengračankama, a bukinske Šokice udavale za Šarengračane. Baka dr. Andrića bila je Šarengračanka. Kad mu je kao petogodišnjem dječaku umrla majka Eva (rođena Fabry, iz Plavne, sela nasuprot Vukovara), za njega se neko vrijeme brinula tetka Reza Maričić iz Šarengrada, inače majka poznatog glumca Josipa Maričića. Kasnije se Josip preselio u Morović, kraj Šida u Srijemu, u kojem je proveo mladost do završetka osnovne škole. Početkom rujna 1905. godine upisuje ga otac u gimnaziju u Požegi.
SKLADATELJ U 15-oj: Već u drugom razredu prof. Rikard Krestin otkriva njegov glazbeni talent. U ono vrijeme zborovođa đačkog tamburaškog orkestra požeške gimnazije »Bisernica« bio je đak Dragan Korenić, koji ga je i uveo u orkestar. Tambura je bila prvo glazbalo koje mu je otac još kao morovićkom pučkoškolcu kupio 1903. godine u Srijemskoj Mitrovici, dakle iste godine, kada je u Sisku počeo izlaziti časopis »Tamburica«.
U proljeće 1909. godine za vrijeme jednog pokusa tamburaškog orkestra, mali je Andrić prišao zborovođi Koreniću, pružio mu note svoje prve skladbe, zamolivši ga da se to odsvira. Kada je ta mala skladba, koju je nazvao »Proljetna pjesma« bila izvedena, njegovi vršnjaci, odobravajući, zagledaše se u četvoroškolca, biserničara, koji se usuđuje već i komponirati. Tri godine nakon toga članovi tamburaškog zbora »Bisernica«, birajući sebi za sljedeću školsku godinu svog novog dirigenta, pošto je dosadašnji đak Korenić prešao na zagrebačku gimnaziju, na tu dužnost izaberu 15-godišnjeg učenika Josipa Andrića. Tako je mladi skladatelj došao do prvog priznanja.
Za vrijeme školskih praznika skladao je u Moroviću koračnicu »Na Sokolovac«, sjećajući se mnogih šetnji na to požeško brdo, a u rujnu, početkom nove školske godine, kao mladi dirigent i skladbu »U jagodnjaku«. Te dvije skladbe, zajedno s onom prvom – »Proljetnom pjesmom«, čine ciklus prvih Andrićevih glazbenih ostvarenja, kojima je dao zajednički naslov »Pod požeškim brdima« i označio ih kao svoj opus 1.
Bačka sela Bukin i Plavna, iz kojih je po ocu i majci potekao, srijemsko selo Šarengrad, odakle je jedna grana njegovih predaka i u kojem je kao dječak boravio, drugo srijemsko selo Morović, u kojem je završio osnovnu školu, te Požega, gdje je kao gimnazijalac stekao svoje izobrazbe, pa i glazbene – jesu područja odakle je dr. Andrić udisao narodni glazbeni duh, kojim diše sva njegova glazba, a to je duh slavonsko-srijemsko-bačke narodne glazbe.
Slavonija, Srijem, Baranja i Bačka jedno su glazbeno područje u našoj narodnoj glazbi. To je područje sličnih melodija, istih ritmova, istog glazbenog izražaja, područje s kojeg je tambura postala naše glavno i općenito narodno glazbalo.
Bačka, zapremajući zemljovidno sjeveroistok tog glazbenog područja, ističe se posebno etničkom šarolikošću, koja začudo nije bitno utjecala na glazbenu fizionomiju pojedinih etničkih skupina.
Šokački element je onaj, koji je jedan od najstarijih živih spona između sva četiri sastavna dijela toga područja. Glazba tog šokačkog elementa jedna je od najznačajnijih kulturnih tradicija, koja je ondje do danas sačuvana. Šokački glazbeni folklor sačuvan je sa svojim specifičnim karakteristikama kao osebujnost u velikom bogatstvu cjelokupnog hrvatskog narodnog glazbenog blaga.
Dok je glazbeni folklor slavonskih, srijemskih, pa i baranjskih Šokaca sakupljan, zapisivan i proučavan u našoj melografiji, glazbeni folklor bačkih Šokaca ostao je dugo vremena po strani – nezapažen, nezapisivan i neproučavan. A nije mnogo bolje bilo niti s bunjevačkim glazbenim folklorom, koji se u Bačkoj nadovezuje na šokački.
Osnivač hrvatske muzikologije Osječanin Franjo Ksaver Kuhač, koji je prvi zapisivao i proučavao narodne melodije svih južnih Slavena, zalazio je i u Bačku. U njegovim poznatim zbirkama među dvije tisuće južnoslavenskih narodnih melodija ima 47 pjesama i iz Bačke. Poslije Kuhača i kasnije dr. Vinka Žganeca nije više nitko sistematski posvećivao pažnju šokačkom glazbenom folkloru u Bačkoj.
