Arhiv tekstova
Monografija, Randy California i besmrtni Tin
Ove, 2003. godine, kada je objavljeno IV. izdanje monografije »Lijepa naša Hrvatska« na hrvatskome, engleskome i njemačkome jeziku u izdanju Buvine i V. B. Z. -a iz Zagreba, bilježimo 30-godišnjicu izlaženja ove reprezentativne publikacije. Prvo izdanje objavljeno je 1973. godine nakon »Hrvatskog proljeća« u nakladi i izdanju poduzeća Spektar, urednik i autor Drago Zdunić, u impozantnoj nakladi od 40. 000 primjeraka na hrvatskom, njemačkom i španjolskom jeziku.
Tin Ujevi} (1891. -1955.)
Rođen 6. srpnja 1891. godine ovaj je hrvatski pjesnik svojom lirikom, ali i boemskim životom, obilježio razdoblje između dva svjetska rata u jugoslavenskoj književnosti (»Lelek sebra«, »Kolajna«, » Auto na korzu«, »Ojađeno zvono«, »Žedan kamen na studencu«). Pisao je poeziju, književne prikaze, filozofske refleksije i feljtone.
Randy California (1959-1999.)
Na današnji dan prije ravno četiri godine preminuo je jedan od najprefinjenijih stilista rock-gitare 20. stoljeća Randy California. Bio je utemeljivač kultne skupine američkog acid-rocka sa zapadne obale (West coast acid-rock), »Spirit«, skupa sa svojim poočimom, gigantskim ćelavim bubnjarom Ed Cassidyjem. Koncem 60-ih minuloga stoljeća intenzivno je surađivao s još dvije glazbene rock-legende svoga doba, kolegama-gitaristima, Arthurom Leeom i pokojnim Jimi Hendrixom.
Stjepan D`imi Stani} - »[tef«
U Zagrebu je 12. srpnja 1929. godine rođen jedan od najsamosvojnijih likova ovdašnje estrade-pjevač, aranžer, skladatelj i kontrabasist Stjepan Džimi Stanić-Štef. U vrijeme kada su se stidljivo počeli pojavljivati prvi »pravi«domaći gramofoni i kada gotovo nijedan domaći pjevač nije umio čitati note, pojava Stjepana Džimi Stanića bila je ravna čudu: ne samo što je bez ikakvih naprezanja pjevao sasvim raznorodne skladbe, u stilskom presjeku od jazz-standarda do najaktualnijih hitova s raznoraznih festivala (tada i te kako postojeće) zabavne glazbe, već je završio i srednju glazbenu školu za bas u Zagrebu. Karijeru je mahom gradio u Beogradu, gdje je i živio, do konca sedamdesetih prošlog stoljeća. Bilo je znano: Džimija se svakoga dana moglo naći oko podneva kod Gradske kavane ili »Kod konja«. Nikada se nije interesirao za politiku, ali je često znao reći: »Čuj, Rista moj: meni je domovina tam gdje mi je želudac pun«. Početkom osamdesetih, ipak ga je »povukao« rodni Zagreb i tek tada je snimio nekoliko ploča za »Jugoton«. Za takvog »macana« nikada nije kasno…
