Arhiv tekstova
Nogotenis razvija turizam
Zlatko Senta, poznatiji kao Semo, inžinjer je elektrotehnike i menadžer anager iz Donjeg Miholjca. Bavi se reklamom putem interneta, a na mreži svih mreža je poznat po stranicama koje reklamiraju privatni smještaj na Jadranu. Posve slučajno, a zahvaljujući dugogodišnjem prijateljstvu, donio je novi sport u Hrvatsku.
4Na našim prostorima nogotenis je posve nepoznat sport. Kako ste se Vi upoznali s ovom interesantnom kombinacijom nogometa i tenisa?
Kada sam prvi puta čuo za pojam »nogotenis«, priznajem da nisam znao o čemu je riječ. O nogotenisu mi je pričao moj mađarski prijatelj Halmai Miklos, predsjednik mađarskog nogoteniskog saveza, s kojim sam se često susretao u Harkanyu, u neposrednoj blizini mog rodnog Donjeg Miholjca. Iako se znamo gotovo 20 godina, nikada prije mi nije ništa spomenuo o nogotenisu (u Mađarskoj poznatom kao labtenisz). Posve spontano jednom prilikom pitao me zašto se u Hrvatskoj ne upražnjava taj interesantni sport. Tako je rođena ideja o hrvatskom nogotenisu.
4Čini se da Vas je nogotenis pozitivno »inficirao«…
Halmai mi je pokazao video kasete sa Svjetskog nogoteniskog prvenstva koje se 2000. godine organiziralo u Republici Češkoj. Nisam mogao vjerovati da tako dinamičan i zanimljiv sport još uvijek ne postoji u mojoj zemlji. Ugledavši prepuno gledalište poveće sportske dvorane definitivno sam odlučio uvesti ovaj sport u Hrvatsku. Bilo je to ljeto 2001. godine, zamolio sam nekadašnjeg Miholjčanina Stanislava Bicka, bivšeg vrsnog tenisača i prvog predsjednika HTS-a, za pomoć, predloživši mu da preuzme kormilo budućeg Hrvatskog nogoteniskog saveza. (HNTS-a).
4I od par razgovora, uskoro ste novi sport ozvaničili, uvevši ga u obitelj priznatih sportova?
Već u jesen 2001. godine osnovali smo inicijativni odbor i ja sam obnašao dužnost predsjednika inicijativnog odbora za uvođenje nogotenisa u Hrvatsku. Uz mene su bili spomenuti S. Bick i tenisač Vatroslav Šrajer, također iz D. Miholjca. Mađari su nas pozvali da prisustvujemo 5. Europskom prvenstvu u nogotenisu koje se održavalo u gradu Szolnoku. Tu smo od predsjednika IFTA-e (International Footballtennis Assotiation) Alfreda Meyera primili vjerodajnice i upute o uvođenju Hrvatske među ostale nogoteniske članice.
4Uslijedilo je osnivanje prvih klubova…
Ubrzo nakon povratka iz Mađarske osnivamo prvi nogoteniski klub u Hrvatskoj u Donjem Miholjcu, te dan poslije i u Vrsaru. Nekoliko dana kasnije osnivaju se klubovi u Pazinu i Zagrebu. Do današnjeg dana imamo osnovane još i klubove u Rijeci, Vinkovcima, Virovitici, Kninu, Daruvaru, Valpovu, uz još jedan klub u Zagrebu.
4A potom i Saveza kao krovne nogoteniske organizacije?
U siječnju 2002. godine osnovali smo i HNTS (Hrvatski nogoteniski savez) sa sjedištem u Zagrebu. Za predsjednika smo izabrali Stanislava Bicka, za dopredsjednika Zlatka Sentu, a za glavnog tajnika Lipnjak Dubravka, koji je ujedno i tajnik HTS-a, te vrhunski međunarodni teniski sudac s Wimbledonskim iskustvom. U svim klubovima počinje se intenzivno trenirati nogotenis. Nikako ne mogu zaboraviti veliku i nesebičnu pomoć koju smo dobili od mađarskih nogotenisača, koji su uvijek rado dolazili kada god smo ih trebali i gdje god smo ih zvali kako bi promovirali novi sport.
4Kada je odigran prvi službeni susret Hrvatske reprezentacije u nogotenisu?
Prvi međunarodni meč Hrvatska je dočekala početkom svibnja 2002. godine kada su nas ugostili ponovno Mađari, u Harkanju. Bio je to prijateljski meč u kojemu su naravno pobjedili iskusniji. Iste godine, u kasnu jesen, organizirano je Svjetsko nogotenisko prvenstvo u mađarskom gradu Szombately. Hrvatska je nastupila u svim kategorijama (seniori, juniori i žene). Iako neiskusni, u ženskoj konkurenciji, uspjeh je zabilježila hrvatska natjecateljica, članica NTK Knin, Kristina Šundof i osvojila odlično 5. mjesto. Za mene je još više vrijedilo to što se Hrvatska pojavila na službenom nogoteniskom natjecanju kao ravnopravna svjetska članica. Ove godine Hrvatska je bila domaćin Svjetskom nogoteniskom kongresu. Kongres je održan u Zagrebu i proglašen je za najbolje organizirani kongres do sada.
4Upoznajte naše čitatelje malo više s današnjim nogotenisom.
Prema pisanim podacima nogotenis se igrao još davne 1922. godine u Češkoj pod imenom »nohejbal«. Zaljubljenik u ovaj sport i odličan nogotenisač bio je i jedan od najboljih svjetskih nogometaša Michael Platini. Spomenuta Češka Republika je i vodeća nogoteniska sila u ovom trenutku. Broji 10.000 registriranih natjecateljki i natjecatelja raspoređenih u 363 kluba koji se u sedam liga bore za najbolji plasman. Nogotenis se u Češkoj izučava i na visokim školama. Za njima nimalo ne zaostaju niti Slovaci, Francuzi, Rumunji, Švicarci i Mađari, dok ostale zemlje uključivši i Hrvatsku ipak zaostaju više u kvaliteti.
4Nogotenis bi mogao značajno doprinijeti i razvoju turizma, posebice u predsezoni, odnosno postsezoni?
Kada je Hrvatska primljena u punopravno članstvo u IFTA-u, sve su članice izrazile zadovoljstvo jer se nadaju igrati nogotenis na hrvatskom moru. Ovih dana vode se pregovori sa jednom od najvećih turističkih tvrtki u Hrvatskoj, rovinjskim »Adria Resoursom« o pokretanju osnivanja evropskog nogoteniskog centra (Hotel Montauro se po svojim predispozicijama i blizini sportskih objekata) gdje bi brojni klubovi mogli trenirati i ujedno se odmarati na najljepšem moru na svijetu.
4Što biste poručili budućim igračima nogotenisa u Vojvodini?
Nadam se da sam cijenjene čitatelje ovog zanimljivog tjednika zainteresirao za ovaj sport te da će se netko uskoro javiti s idejom širenja nogotenisa u Vašim krajevima. Nudim Vam svekoliku pomoć. Pišite na e-mail: nogotenis@nogotenis. hr. g
