Arhiv tekstova
Zahvaljivanje za darove
Povijest se čovjeka može promatrati i kao povijest njegova znoja. Vrlo slično vrijedi i za povijest prostora gdje obitava. Natapao ga je, naime, dugovjeko tamo gdje je boravio. A to samo kazuje staru istinu: napor je sastavni dio čovjekova života.
Naravno, svoj je napor čovjek usmjeravao spram različitih stvari, predmeta, objekata… Često je to bila i zemlja. Osobito ovdje u Panoniji. Zemlja, spram koje je očitovao napor, natapana je, dakle, njegovim znojem. Ulagao je u nju rad ovdašnji čovjek i to poradi onoga što je ona davala – plodova. Tako mu se napor osmišljavao, a ona postajala simbolom za izvor života. Zato je zemlja oduvijek izazivala i određeno strahopoštovanje, koje se često onda nadomještalo nekom vrstom očitovanja zahvalnosti…
No, danas se čovjek posve rijetko zahvaljuje. Suvremeni je čovjek, naime, egoist i isključivo je profitno orijentiran. Zahvalan je najčešće onda kada osjeti materijalnu korist. Kada to nije slučaj, on je viševrsno nezadovoljan…
A tako nije bilo oduvijek. Negdašnji je čovjek, naime, češće bio spreman zahvaljivati i na onome malome i jednostavnome. Toga se živo podsjećamo upravo ovih dana na sjeveru Bačke kroz Dužijance. Dio je to tradicijskog naslijeđa bunjevačkog dijela hrvatskog naroda u Vojvodini oko slavljenja kraja žetvenih radova.
Dužijanca se prošlog vikenda počela uspješno upriličavati u mjestima gdje oni žive. I tako će biti sve do 10. kolovoza. Slavit će se kraj napora. I zahvaljivati. Ali nikako ne čovjeku i njegovim kumirima.
T. Ž.
