Arhiv tekstova
Kako, molim?
DVOJBA
Taj bi me prijedlog doveo u tešku životnu situaciju. Iz stručnih razloga takvu ponudu prihvatio bih bez dvojbe. Ali iz političkih razloga, tako primamljiv poziv morao bih odmah odbiti. Biti izbornik SCG veliki je stručni izazov. Jer pravi stručnjak se mora tu naći na najbolji način i to vrlo brzo. Srbija i Crna Gora su veliki izvor nogometnih talenata. Vjerujem da bih ja u takvom okruženju mogao s reprezentacijom stići do najvećih visina na svjetskim i na europskim prvenstvima. Međutim, politički razlozi govore mi da bih takvu ponudu morao odbiti. Jer u Hrvatskoj takav moj postupak nitko ne bi mogao razumjeti. Za mene u tom slučaju ne bi više bilo mjesta u domovini. Ja nisam spreman žrtvovati sve zbog jednog zadovoljenja u struci…Ćiro Blažević, o ponudi da trenira reprezentaciju SCG, Sportske novosti, 10. srpnja 2003.
»MUKU MU^E DA NAS SPRIJE^E, SPRIJE^ITI NAS NIKAD NE]E«
Bez obzira na činjenicu što većinu Vas nije briga za nas navijače, shvatite da je za većinu nas to način života i da ćemo se protiv Zakona koji krši naša ljudska i građanska prava, koji je dijelom protuustavan i koji se kosi s mnogim drugim zakonima, boriti svim legalnim sredstvima, uključujući i masovne prosvjede širom Hrvatske, pa i pred Hrvatskim saborom. Znajte da ćemo sve ljudske i financijske resurse navijačkih udruga staviti u službu ocjene ustavnosti i zakonitosti pojedinih odredaba Zakona.
U prošlosti, i za vrijeme Jugoslavije i u Hrvatskoj, politički smo proganjani, uhićivani zbog pjevanja »krivih« pjesama, nelegalno prisluškivani i obrađivani od strane tajnih službi. Ukratko, navikli smo da nam represivni aparat poklanja mnogo pažnje, tako da nam to neće biti strano, ali još od vremena kada smo na stadionima prvi počeli rušiti Jugoslaviju, mi, hrvatski navijači nismo bili toliko jedinstveni i odlučni, kao u borbi protiv Zakona o navijačima. Navijači hrvatskih nogometnih klubova, Internet forum Monitora, 9. srpnja 2003.
VA[AR LICEMJERJA
Govorim o umetničkom doživljaju: najtužnija scena u Srbiji je bila sahrana Zorana Đinđića. Ako postoji vašar taštine, ona je bila vašar licemerja. I više od toga. Za njegovim kovčegom išla je masa onih koji su ga mrzeli, psovali i kleli, a to nisu pisci onih sedam hiljada tekstova o njemu koji će se naći u budućoj Beloj knjizi. Nisu ti ljudi išli za kovčegom ni zato što su se kajali zbog svoje mržnje – jer posle krvi nema kajanja, može biti samo iskupljenja. Neko je rekao da je Kolin Pauel dolazio da overi Đinđićevo ubistvo. Mada su mnogi u međunarodnoj zajednici huškali i režirali našu tragediju, a onda izmakli guzice, vrhunska overa ubistva Zorana Đinđića bila je njegova sahrana. Bila je to paradigmatična i vrlo književna slika srpskog poganskog mentaliteta. Zoran Ćirić, književnik, Danas 12-14. srpnja 2003.
IZBOR
Smatram da su moja prava ugrožena. Mislim da su moji advokati mogli da me zastupaju na prvom pojavljivanju. Milim da mi omogućite da iskoristim sva prava iz Statuta po kojem su svi jednaki pred sudom. Ja ću poštovati sve odluke suda. Ja sam obrazovan i kulturan čovek. Ako sam ja izabrao loše advokate, onda ću se i loše braniti. Veselin Šljivančanin, haaški uhićenik, Haag, 7. srpnja 2003.
CENZUS
U slučaju stranaka nacionalnih manjina, moguće je predvideti i manji cenzus pir osnivanju. Mađarske i hrvatske partije sigurno mogu prikupiti tri hiljade potpisa, a koliko mi je poznato, druge manjine se nisu ni organizovale u formi političkih stranaka. Usprkos tome, podržavam inicijativu da manjinske partije dobiju zakonom određene olakšice, i da, bez obzira na broj osvojenih mesta, predstavnici manjina dobiju mesto u Parlamentu. Bojan Pajtić, šef zastupničke grupe DOS, Danas, 14. 7. 2003.
