Arhiv tekstova
Monetarno (predizborno) kockanje
Postmiloševićevska Srbija se, izgleda, dobro istrenirala da svaki politički spor u vrhu vlasti ili oko nje za tili čas pretvori u »neviđenu« dramu, čak spektakl. Naravno, s jakom aromom još jednog skandala.
Tako je prethodno višemjesečno manje-više podnošljivo preganjanje na relaciji vlada Srbije – guverner Narodne banke Srbije (doskorasnje Jugoslavije) i DOS (DS) – G 17 Plus, posljednjih dana preraslo u otvoreni rat u kome se ne biraju ni riječi, niti načini kako da se »druga strana« što više ocrni i kompromitira. Količina izbačenog prljavog veša u vrhu nekadašnje »revolucionarne« antimiloševi-ćevske oligarhije bila je tolika da su glavni akteri skoro i zaboravili tko su i što su, koja im je misija i kakve će reperkusije izazvati njihov običaj da od svega načine aferu s ograničenim rokom (trajanja) i dometima.
Skupština Srbije će ovih dana otići na »zasluženi« ljetni odmor: »odmetnuta« Narodna banka je pripitomljena i vraćena jatu, goropadni guverner Mlađan Dinkić će biti uklonjen, pa će monetarna politika, na kraju, bez problema biti stavljena u funkciju »reformatorskog kursa« republičke vlade. Kroz mjesec-dva više nikog neće ni zanimati odgovori na neka otvorena pitanja: zašto svi priznaju da je u sferi monetarne politike (relativna stabilnost dinara, devizne rezerve) učinjen najveći prodor, a opet povlače poteze kojima će sve to staviti na kocku. Ili, kako objasniti da se za samo nekoliko godina, u dva različita režima, a u sličnom prevratničkom maniru, mijenjaju dva uspješna guvernera nacionalne banke, jednom Dragoslav Avramović, drugi put Mlađan Dinkić.
Nema sumnje da se i sam guverner svojski potrudio (van svoje monetarne funkcije) da bude smijenjen, prešavši još poodavno na politički teren sa prilično neobuzdanom ambicijom da dijeli lekcije lijevo i desno, pretvorivši sebe praktično u neprikosnovenog monetarnog kralja. Ipak, može li sve to biti opravdanje aktualnoj vlasti da, obuzdavajući nemirnog guvernera, brzometnim izglasavanjem kontroverznog zakona o NBS, dovede sebe u poziciju da sruši ili bar ugrozi jednu, po mnogo čemu i jedinu preostalu stabilnu državnu instituciju.
Upravo na tome će Živkovićeva vlada do kraja svog mandata polagati ozbiljan test. Da potvrdi da smjenom samo kažnjava Dinkićevu agresivnost i drskost, ali da u njegovom modelu vođenja monetarne politike neće ništa bitno mijenjati. Ili će – kako neki ekonomisti strepe – prevagnuti preveliko iskušenje od fatalne privlačnosti deviznih rezervi od preko tri milijardi dolara. I to baš sada kada Srbija grca u kroničnoj besparici, donacije presušuju, obećane investicije izostaju, međunarodni krediti polako ali sigurno stižu na naplatu, ekonomije skoro da i nema, a socijalne tenzije postaju sve dinamičnije. Ako se – uz to – ispostavi da se iza »monetarnog udara« na NBS i Dinkića valjaju političke kalkulacije ili preplitanje (kako to ovih dana reče ambasadorica Vesna Pešić), interesa moćnih (i nedodirljivih) financijskih lobija, prljavog biznisa, stranaka i vlasti, pa se opet stekne utisak da neka pozadinska moć aktere vlasti drži u šaci, to će, nedvojbeno, biti najkraći put da se od gotovog napravi vjeresija i Srbija ponovo gurne u već viđene inflatorne i hiperinflatorne stresove i traume. Ali, to je nešto čime će se, sasvim sigurno, sljedećih dana, baviti ekonomski i monetarni eksperti…
…Politički analitičari, međutim, u sukobu Vlade i vrha NBS prepoznaju i namjeru vladajuće koalicije, preciznije Demokratske stranke, da godinu dana prije redovitih izbora, uspostavi potpuniju kontrolu nad jedinom državnom institucijom koja je, koliko toliko, bila van njenog domašaja. Računica je jasna: tko ima kontrolu nad vojskom, policijom, državnom sigurnošću, financijama, najutjecajnim elektronskim medijima (BK, PINK, RTS), pri tom se na vlasti održava kontroverznim transakcijama sa strankama i poslanicima iz Miloševićevog političkog miljea, ojačava svoju poziciju da dominantno utječe na izborne uvjete, a time i na ishod budućih parlamentarnih izbora.
S druge strane, pak, realna je (za DOS i DS) opasnost da bi eventualno definitivno rušenje mostova s utjecajnom i u narodu sve popularnijom strankom G 17 plus moglo izolirati vladajuću koaliciju i doprinijeti Labusovom i Dinkićevom opipljivijem približavanju najvećem DOS-ovskom rivalu, Koštuničinoj Demokratskoj stranci Srbije. Kako sva istraživanja govore da će se glavna izborna bitka voditi između DS (ili DOS), DS i G 17 plus, a da nitko nema šansu da sam stekne uvjerljivu većinu, sadašnja konfrontacija dvije dojučerašnje savezničke grupacije (ukoliko ne bude u mjesecima koji slijede kontrolirana i obuzdavana) vratit će se i jednima i drugima kao bumerang. Na većoj šteti će, dakako, biti onaj tko bude manje vješt da iz svega što se dešava na uzavreloj srbijanskoj političkoj pozornici blagovremeno izvlači potrebne pouke.
Bilo kako bilo – iako se izbori planiraju tek za nešto više od godinu dana – predizborna kampanja naveliko traje. Gruba, agresivna, u ponečemu čak nemilosrdna, upravo onakva na kakvu su se birači u Srbiji već navikli. g
