Arhiv tekstova
Svećenici moraju pomagati vjernicima
Na svetkovinu Gospodnjeg navještenja 25. ožujka 2000. papa Ivan Pavao II. imenovao je Stanislava Hočevara za nadbiskupa koadjutora u Beogradu. Biskupsko ređenje primio je 24. svibnja 2000. u Crkvi Marije Pomoćnice na Rakovniku u Ljubljani. U Beograd dolazi za Duhove 2000. godine. Na plenarnoj sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije u jesen 2000. prima dužnost referenta za katehezu i mlade, za redovnički život, te postaje predsjednik biskupske komisije za Caritas. Sveti otac Ivan Pavao II. 31. ožujka 2001. prihvaća molbu za razrješenje dotadašnjeg beogradskog nadbiskupa dr. Franca Perka i time istim msgr. Stanislav Hočevar preuzima službu beogradskog nadbiskupa i metropolita. Za predsjednika Biskupske konferencije SR Jugoslavije, u kojoj obavlja i druge dužnosti, izabran je 16. travnja 2001. godine.
HR: Preuzvišeni nadbiskupe, kako je organizirana katolička crkva u Srbiji i Crnoj Gori?
Katolička crkva u Srbiji i Crnoj Gori je povezana u Biskupsku konferenciju Srbije i Crne Gore. U Srbiji postoji beogradska mitropolija, u kojoj su dvije biskupije, dakle Subotica i Zrenjanin uz beogradsku nadbiskupiju. Zatim imamo u Vojvodini grkokatolike koji za sada još nemaju svoje strukture, pripadaju još križevačkoj eparhiji, ali očekujemo da će uskoro imati svoju strukturu, dok su katolici iz srijemskog dijela još povezani u Đakovačku biskupiju. Katolici na Kosovu pripadaju samostalnoj apostolskoj administraturi, a Crna Gora pak ima dvije biskupije: Barsku nadbiskupiju koja je najstarija na tom području, te Kotorsku. Svi mi sačinjavamo Biskupsku konferenciju. Katolika u Srbiji i Crnoj Gori ima preko pola milijuna, najviše je vjernika u Subotičkoj biskupiji, onda je dosta veliki broj katolika Albanaca na Kosovu i to oko 70.000, oko 80.000 ima Zrenjaninska biskupija, ostale imaju manje. Srijemski dio 40.000, Beograd ima između 30.000 i 40.000 vjernika katolika, a u Crnoj Gori je ukupno oko 26.000 katolika.
HR: Kakva je suradnja Katoličke crkve s drugim vjerskim i crkvenim zajednicama u Srbiji i Crnoj Gori i jesu li novija društvena događanja pozitivno utjecala na njezin razvoj?
Mogu reći da je suradnja u pozitivnom usponu. Jest da je društveno stanje barem djelomice pomoglo tome, a osobito uvođenje, odnosno vraćanje vjerskog nauka u školu. To je nama, takozvanim historijskim crkvama, omogućilo da smo ustrajno radili zajedno i to je pridonijelo mnogim pozitivnim rezultatima. Osim toga ima i mnogo drugih događaja, osobito Katolička crkva u Srbiji imala je u posljednje vrijeme mnogo posjeta odličnika iz Katoličke crkve. Susreti katoličkih biskupa i kardinala s Pravoslavnom crkvom urodili su novim plodovima, ne samo posjetom Srpske pravoslavne crkve Svetoj Stolici nego i mnogim drugim događajima, poput recimo prvog povijesnog susreta čitave Biskupske konferencije Srbije i Crne Gore sa svetim Arhijerejskim sinodom Srpske pravoslavne crkve. To ne znači da nema još mnogo otvorenih pitanja, ali meni je drago da smo započeli pozitivni proces. Taj pozitivan proces vidimo u tome da smo odredili konačno mješovitu komisiju koja će se sastajati, te sagledavati i rješavati problematiku.
HR: Spomenuli ste uvođenje vjeronauka u škole. Koji je broj novih vjernika koji pohađaju satove vjeronauka i je li ta novina utjecala na broj onih koji primaju sakramente u crkvi?
Ovo pitanje je dosta kompleksno. Mi smo tek započeli vjeronauk u prvim razredima osnovne i srednje škole. To još ne može dati ne znam kako velike rezultate pohađanja crkve. Svakako, u vrijeme demokracije, koja je hvala Bogu nastupila ovdje, poznaje se u crkvi da postoji veća sloboda, da više vjernika dolazi u crkvu, ali smo svi jako svjesni da živimo u vrijeme globalizacije, sekularizacije i da često to unosi novu problematiku. Ljudi su jako okupirani mnogim materijalnim pitanjima, traženjem posla, putovanjima, tako da će se i to možda negativno odraziti na prakticiranje vjere, osobito u tim nedjeljnim zajedničkim bogoslužnim susretima, ali zbog toga naša Biskupska konferencija izrađuje jedan pastoralni nacrt za čitavo to područje, u kojemu želimo predvidjeti sve načine i djelatnosti Katoličke crkve, kako bi mogli što veći broj vjernika uključiti u zajednicu župa i biskupija. Samo aktivno sudjelovanje vjernika u zajednicama moći će pomoći da vjera kao takva i moralni i kulturni život napreduje.
HR: Ima li Katolička crkva u Srbiji neke podatke o tome koliko je jak i evidentan proces sekularizacije unutar nje?
Imamo samo aproksimativne podatke, to nisu sasvim točni podaci. Prije svega možemo reći da u Srbiji i Crnoj Gori relativno velik broj vjernika pohađa crkvu. Ako se uspoređujemo s ostalim susjednim zemljama onda smo svakako u boljoj situaciji. Ima puno vjernika u crkvi, odnosno čak 30 do 40 posto vjernika pohađa crkvu, što u drugim europskim zemljama nije slučaj. Nego, ono što je za nas sada najvažnije da bismo imali i strukture koje bi pomogle bilo hijerarhijskom dijelu crkve bilo vjernicima, to je da mogu biti svjesni svog poziva. Tu mislim prije svega da nam nedostaju teološki fakulteti, škole, gdje bi se svećenici mogli bolje pripremiti za pastoral u ovoj zemlji, pomoći da katolici vjernici na ovim prostorima mogu bolje odgovoriti na sve izazove. Osim toga, vi znate da ćemo morati zbog vjeronauka u školi, što je jako važno, osposobljavati laike katehiste zato urgentno trebamo takve institucije, kako bi Crkva zaista mogla odgovoriti na sve potrebe.
HR: Kakva je suradnja Katoličkih crkava Srbije i Crne Gore i Hrvatske?
Mogu reći, da su osobni odnosi jako dobri i da ima puno kontakata. Isto tako vidimo da ćemo morati jače surađivati i to je bila jedna od odluka našeg posljednjeg plenarnog zasjedanja. Prije svega morat ćemo više zajednički raditi na ekumenskom i liturgijskom području. Katolici ovih predjela imaju u svojoj povijesti mnogo svetačkih likova koji su do sada bili premalo uključeni. Osobito, morat ćemo jače poraditi na tome da dođe do što većeg pomirenja među narodima i suradnje. Ova tri područja očekuju od nas veće zajedničko surađivanje u budućnosti.
HR: Koliko ste uz Vaše crkvene dužnosti u mogućnosti posjećivati događanja unutar hrvatske zajednice, budući da Hrvati čini značajan dio katolika vjernika u Srbiji i Crnoj Gori?
Svakako vremena mi uvijek nedostaje jer imam puno različitih obveza, a Beograd je glavni grad u kojemu se puno toga događa. Na neki način mi katolici moramo biti radosni da smo na sve događaje pozvani i da se od Katoličke crkve očekuje puno. Uz sve to prilično pohađam različite hrvatske susrete, no djelomice to ovisi i o pozivima.
HR: Koliko je po Vašem mišljenju Katolička crkva u Srbiji i Crnoj Gori zastupljena u državnim medijima i koliko ste Vi zadovoljni time?
Reći ću općenito jer ne bih mogao reći da dobro poznajem bilo republičku bilo regionalnu razinu medija. Ono što vidim pozitivni je pristup Katoličkoj crkvi i da barem u to vrijeme od kada sam ja tu, uglavnom postoji objektivno informiranje o djelatnostima Katoličke crkve. Tu vidimo da postoji jedna određena diferencijacija, tj. da se o nekim stvarima možda piše previše a nemaju tako veliko značenje, a o nekima ne. Tu bih želio jednu uravnoteženost u informiranju.
HR: Koliko ste upoznati s medijima na hrvatskom jeziku i koliko ih pratite?
Ja redovito pratim sve što se na tom području događa unutar Subotičke biskupije i mnogih susreta Hrvata u Subotici, zatim »Zvonik« i sve što se izdaje.
HR: Kako se osjećate u Beogradu?
Mogu reći da se osjećam dobro baš zbog toga jer ima puno izazova i puno poteškoća. Uvijek sam bio sretan kad treba nešto raditi, i u tom smislu mogu reći da sam zadovoljan. g
