Arhiv tekstova
Simulacija jedinstva i ozbiljnosti
Kad je malo popustila vrućina, u smiraj utorka 15. dana mjeseca srpnja, na dan svetog Bonaventure u devetnaest sati, sastalo se predsjedništvo DOS-a, a na poziv predsjedavajućeg Rasima Ljajića, da posluša i raspravi koju pametnu o nacrtu novog Ustava srpskog. Najomiljeniji političar svih srpskih advokata aktualni ministar pravde u Vladi premijera Zorana Živkovića, demokršćanin Vladan Batić, viđen je da kao predsjednik Ustavne komisije podnosi uvodno izlaganje koje će poslužiti kao osnova za raspravu.
Dan uoči zasjedanja predsjedništva DOS-a Rasim Ljajić je izjavio da očekuje da će se uvodnim napomenama definirati obim dilema i ključnih pitanja u dosadašnjem radu Ustavne komisije, kako bi članovi Predsjedništva mogli pojedinačno iznijeti svoje mišljenje o svakoj dilemi ili spornom pitanju.
Član ustavne potkomisije za teritorijalnu organizaciju, DS-ov niški kadar, Boško Ristić, na sam dan zasjedanja izrazio je nadu da će sjednica predsjedništva DOS-a »podvući crtu« pod ustavne rasprave o karakteru i stupnju decentralizacije koje će propisati Ustav. Iz onog, što od Ristića možemo razabrati, dilema je asimetrična ili simetrična regionalizacija. U prijevodu: široka autonomija Vojvodini ili njeno svođenje na region među regionima.
Ali rasprava nije trajala dugo. Nekoliko minuta prije dvadeset dva sata i trideset minuta Predsjedništvo je završilo rad, efikasnim radom DOS je ostavio utisak da je razriješio mnoge dileme a razrješenja su izgledala ovako: Srbija je parlamentarna demokracija čijeg predsjednika bira parlament, a ne neposredno građani za što se recimo zalagao Demokratski centar. Srbija se decentralizira tako, što se daje široka autonomija lokalnim samoupravama, određuju se dvije autonomne pokrajine. Država Srbija je cjelovita i autonomije gradi tako što dio ovlasti prijenosi na druge subjekte.
Izgledalo je da tog utorka, bar što se tiče ustava, sve ide kao podmazano bez većih problema – ozbiljna ekipa ozbiljno rješava probleme.
Ali suštinski gledano na djelu je kako bi to bodrijarovski moglo se reći obična simulacija. U danima kad vladajuća koalicija zaoštrava sukob s guvernerom Dinkićem i sa dijelom neovisne i kritičke javnosti koji se ne slaže s potezima u izboru pojedinih članova Agencije za radiodifuziju i kad joj očigledno, po nezavisnim istraživanjima rejting pada, vladajuća koalicija simulira ustavotvorno jedinstvo unutar sebe same.
Prema podacima kojima raspolažemo na jednom od posljednjih zasjedanja Ustavne komisije, održanom krajem lipnja, na prijedlog predstavnika opozicije da najprije DOS usaglasi svoj tekst nacrta pa da predloži osnovni nacrt koji bi poslije amandmanski bio dopunjen od opozicije, jer upravo je DOS taj koji parlamentarnom većinom garantira prolaz nacrtu u Skupštini, usprotivio se upravo Vladan Batić riječima:
PARTIJSKI USTAV?: »Mislim da ovaj prijedlog nije dobar, naravno, ne želim da umanjim dobre namjere u kojima je ovaj prijedlog rečen, ali ovo nije dobro iz jednostavnog razloga što to onda miriše na neki partijski ustav ili na volju trenutne parlamentarne većine. Odmah da vam kažem da se razlikuju stavovi stranaka članica DOS-a, po nekim točkama i dijametralno suprotno. Prema tome ne vidim da takav koncept može biti prihvatljiv. Još neki članovi komisije iz DOS-a odbacili su ovaj prijedlog.
Naravno, ni proteklog utorka nije propušteno da se istakne, kako nikom nije cilj da donese partijski (čitaj DOS-ov) Ustav.
Pravo pitanje dakle glasi, kako se dogodilo da u roku od nepuna dva tjedna predsjednik Ustavne komisije promijeni u potpunosti stav. Sve ovo ukazuje na simulaciju, a razloga za igranje predstave ima na pretek, a spomenuli smo i mi neke, barem, one najsvježije.
Što se tiče usuglasivanja, ako malo bolje pogledamo, vidimo da zapravo ništa i nije usuglašeno, linija ide pravcem koji određuje najjača stranka u DOS-u. Ono čime se mahalo da je navodno dogovoreno, samo su opći principi, oko kojih je, razumije se, moglo biti neslaganja, ali tek treba na čistinu istjerati pravi sadržaj ustavnih određenja. Ova simulacija treba poslužiti kasnijim pregovaračkim igrama tipa: »nećemo se sad u javnosti svađati kad smo rekli da smo jedinstveni«. To je izgleda to »podvlačenje crte« o kome je govorio Boško Ristić.
Ova sve izraženija i agresivnija kriza vlasti Vlade Vojvodinu može pretvoriti u taoca ustavnog pitanja. Jer, ako se u ovom trenutku krene u istjerivanje principijelnih zahtjeva, uvijek se može lako doći do ustavne krize koja će ubrzati pad Vlade. Možda upravo zbog toga predstavnici Vojvodine taktički nisu inzistirali na ustavnoj kvalifikaciji Srbije kao složene države, a bez toga nema jamstva prava na regionalizaciju. A bez toga badava krečimo.
