Arhiv tekstova
Graditelji novog lika Starog kontinenta
Paneuropski pokret je nadnacionalna organizacija čiji je cilj ujedinjenje Europe. Iako je on neovisan o političkim strankama, drži jasne i dobro definirane principe, a ogranke ima u većini europskih zemalja gdje igra aktivnu ulogu.
Daleke 1923. godine je grof Richard Coudenhove-Kalergi napisao svoj proročanski dokument »Paneuropa«, u kojem je predstavio alternativu pesimističnom pogledu na civilizaciju – viziju ujedinjene Europe. U toj ideju su ga slijedile mnoge značajne ličnosti, no, nacionalsocijalizam je jednostavno zbrisao ove početke prepune nade, a Coudenhove je pobjegao od Hitlerove diktature. Kasnije je Otto von Habsburg pristupio pokretu i ubrzo postao jedan od vodećih predstavnika paneuropske ideje.
Coudenhove je istodobno upozorio zapadne vlade o sovjetskim osvajačkim planovima, ali su ipak tijekom Konferencije na Jalti 1945. Centralna i Istočna Europa prepuštene komunističkim diktaturama. No, nakon II. svjetskog rata ideje Paneuropskog pokreta doživljavaju uspjeh na Zapadu: Vijeće Europe, Europska zajednica ugljena i željeza, te Europska ekonomska zajednica predstavljaju velike korake k ujedinjenju.
Nakon Coudenhove smrti 1973. godine, Europa je još uvijek podijeljena, a ideja o jedinstvu kontinenta stagnira. Tada je novoizabrani predsjednik pokreta Otto von Habsburg odlučio Paneuropsku uniju pretvoriti u širi pokret i raditi na njegovoj popularizaciji.
OPORAVLJANJE OD JALTE: Intenzivne aktivnosti su počele diljem europskih zemalja. Sve više ljudi je dolazilo u kontakt s organizacijom i borilo se za slobodnu i ujedinjenu Paneuropu. Od vremena prvih izravnih izbora za Vijeće Europe 1979., Paneuropski pokret je bio veza između Europljana i njihova Parlamenta u Strasbourgu. Svijest da Europa nije izdahnula na Jalti sve više jača.
Paneuropski piknik na austrijsko-mađarskoj granici 19. kolovoza 1989. probušio je rupu na »željeznoj zavjesi« i označio konac europske podijeljenosti, a u današnje se vrijeme ideja slobodne i ujedinjenje Europe sve više bliži realizaciji. Stoga podsjećamo na glavne principe Paneuropskog pokreta. To su liberalizam, kršćanstvo, socijalne vrijednosti i europeizam, donosimo ih iz rakursa ove nadnacionalne organizacije.
LIBERALIZAM: U srcu liberalizma nalazi se pojedinac. Stoga mu je cilj ohrabriti i pomoći ljude da se izbore za veću slobodu i odgovornost. S time idu i principi ljudskih i građanskih prava, kao i pravo na samoodređenje. Liberalizam se odnosi i na tržišno gospodarstvo i pravnu državu. Samo jaka i ujedinjena Europa može održati trajnu slobodu i odgovoriti izazovima trećeg tisućljeća.
Paneuropa se uvijek protivila svakom vidu kolektivizma, totalitarizma ili intervencionazma i birokratizma koji su prijetili osobnim inicijativama i ljudskoj kreativnosti, smatraju Pan-Europljani.
KRŠĆANSTVO: Kršćanska duša Europe je temelj kulturalnog, socijalnog i duhovnog razvitka, stoga je aktivnost pokreta usmjerena na zalaganje za kršćansku viziju humanosti, po kojoj je ljudski dignitet darovan od Boga, te mu ga stoga nitko drugi i ništa ne može oduzeti – niti socijalizam, niti nacionalizam, niti plitki ateistički humanizam ne mogu biti posljednja europska poruka svijetu. Samo sjećajući se kršćanskih korijena Europa može povratiti vjeru u sebe, i osvojiti ugled jedne miroljubive i moralne sile u svijetu. Paneuropska misao odbacuje sve nihilističke i antireligiozne ideje i pokrete koji mogu zaprijetiti Europi.
SOCIJALNA PRAVDA: Osnovna je dužnost svih odgovornih političara da sačuvaju pravdu i dostojanstvo ljudi. U skladu s kršćanskom socijalnom doktrinom, ujedinjena Europa se mora oduprijeti diskriminaciji i osigurati zaštitu svih manjina. Ovo se odnosi na stare, mlade, bolesne, kao i na etičke, vjerske ili socijalne manjine. Socijalna ekonomija mora osigurati humane uvjete života za sve. Za Paneuropu je zaštita okoliša također zaštita ljudi – moramo poštivati prošlost i skrbiti za budućnost. Ne možemo odgovorno napredovati bez punog uvažavanja naše povijesti, tradicije, religije, jezika i naobrazbe.
EUROPEIZAM: Europska zajednica nije samo završila rat među svojim narodima. Ona je istodobno stvorila jedinstveni red mira i pravde. No, ovo je tek početna točka Europe budućnosti, kojoj će i skoro oslobođeni narodi centralne i istočne Europe također pripadati.
Pan-Europljani žele Europu naroda i etničkih skupina, država i regija, u kojoj je pravo matičnim državama zagarantirano svim Europljanima. U tom smislu Paneuropski pokret podržava europski patriotizam kao novi državni koncept 21. stoljeća – Europu kao veliko kulturalno jedinstvo. Mudrost Grčke, legislativna misao Rima i vjera kršćanstva njena su zajednička ostavština. Politička unija njenih naroda u kontinentalnim državama je paneuropski plan za budućnost. U ovoj uniji, Pan-Europljani vjeruju u održanje regionalne neovisnosti i čuvanja raznolikog kulturnog blaga.
CILJEVI: Prema postavkama iz 1990. godine, ciljevi ovoga pokreta prije svega jesu brz razvitak Europske zajednice u političku i ekonomsku uniju, uz poštivanje principa supsidijarnosti, zajednička europska vanjska, sigurnosna, monetarna, ekološka i socijalna politika, uvođenje ECU-a kao zajedničke europske valute i stvaranja neovisne Europske centralna banke. Nadalje, povećanje nadležnosti Europskog parlamenta i stvaranje demokratske europske vlade odgovorne parlamentu. Potpuna eliminacija graničnih kontrola unutar Europske unije i planiran završetak unutarnjeg tržišta i utemeljenje Europske povelje prava etničkih skupina također su definirani kao prioriteti u radu.
Prihvaćanje centralnih i istočnoeuropskih zemalja voljnih za pridruženje Vijeću Europe, te što skorije proširenje Europske unije, razvitak obrambenog identiteta europskog krila NATO, zajednički europski programi tehnoloških istraživanja i razvitka neke su od postavki koje su već postale općeprihvaćene. Promocija obrazovnih sustava i diploma, europski studiji u školama, konstruktivna pomoć centralnoj i istočnoj Europi dok god je potrebna pitanja su od kojih se također očekuju skora konkretna rješenja. g
