Arhiv tekstova
Trgovački grad Zond (Sonta)
Današnje naselje Sonta, u svom imenu čuva spomen na srednjovjekovni Souncha/Sountha ili Zond. Prethodnik današnje Sonte je po komorskoj karti iz 1768. godine ležao pored potkovičastog ribnjaka po imenu Halasitza (Halašica). Naselje je mnogo puta stradalo od poplava, tako da (kraljevska) Komora 1788. godine razmišlja o preseljenju sela na novu (sadašnju) lokaciju, što je učinjeno najvjerojatnije 1806. godine. Iz ovih razloga srednjovjekovni Zond smatram isto iščezlin gradom, jer za njega znamo samo iz mnoštva dokumenata (Iványi István navodi preko pedeset), a po mom saznanju zasad nisu nađeni nikakvi materijalni dokazi.
Mjesto trgovine i zanata: Zond je u XV. i XVI. stoljeću bio značajan trgovački grad, koji se sastojao iz dva djela, mnogi dokumenti spominju Unutrašnji i Vanjski odnosno Veliki ili Mali Zond. Možda su to bila prostorno bliska naselja, ali sa različitim feudalnim vlasnicima. Spisak dežme (poreza) Bačke županije iz 1522. godine utvrđuje da u Zondu ima 141; u Malom Zondu (Khizond) 50 poreskih obveznika, što znači 191 obitelji, ako ovome dodamo izvjesni broj plemića (koji ne plaćaju porez) i sluga, broj stanovnika ova dva mjesta možemo procijeniti na 1250-1500, što uopće nije mali broj kada značajni gradovi Budim ili Segedin u to doba imaju 3-5000 stanovnika. Ovaj podatak je značajniji kada znamo da je u to vrijeme već vladala feudalna anarhija, a susjedni Hajsentlerinc (Háj-Szentlőric) je šest godina ranije stradao u Dožinom (Dózsa) ustanku. Prvi dokument o Zondu, koji potiče iz 1173.-95. godine (prepisan 1394. g.), određuje granicu posjeda, čiji je vlasnik Macharias comes (veliki župan Makarije?). posjed je poklon za zasluge, dobiven od kralja Bele III (III Béla). Da je ova teritorija kraljevo vlasništvo dokazuje postojanje posjeda i sela Udvornika (Udvarnokok falva), a žena Bele III, Margita u susjednom Hajsentlerincu osniva premontrejski samostan. Opis granice posjeda počinje kod Nove luke (Újrév-rečni prelaza, skele) koja se nalazi prekoputa Erduta (Erdőd), što znači da uz posjed, ide i pravo ubiranja skelarine. kao i prihode od nekoliko ribnjaka. Župan Marcharis na svom posjedu izgrađuje jednu tvrđavu, jer se u dokumentu izdatom 1206. godine potvrđuje vlasništvo njegovog sina Tamaša, i spominje se »castrum Souncha« i selo »villa Zund«, koji se nalazi pored Vajas-a (Mostonge), dok cjeli posjed nosi ime »terra Zund«. 1231. godine ban Tamaš povećava svoje posjede kupovinom, novih. U kupoprodajnim ugovorima se spominju Belzund (Unutrašnji Zond) kojem pripadaju prihodi od skele i pravo držanja vašara (što je u to doba bila privilegija koja je donosivala značajne prihode) kao i Kynzond (Spoljnji Zond) u kojem živi pet obitelji oslobođenih seljaka, koji su imućni, jer su mogli otkupiti svoju »slobodu« od feudalnog vlasnika.
PromJena feudalnog vlastelina: Kyu Zond ili »villa reginalis exterior Zund« (kraljičino selo vanjski Zund) 1361. godine, kupovinom dospeva u posjed kraljice Elizabete (Erzsébet). Sa njenom dozvolom ovaj i svoj posjed, njen sin, kralj Ludvig I (I. Lajos) zamjenjuje sa budimskim klarisama (redovnicama) za njihove posjede koji se nalaze u Gornjoj Ugarskoj. Ova razmjena se odvija 1382. godine, a klarise postaju vlasnice i Unutarnjeg Zonda, kojem pripadaju prihodi od luke (skele), vašara, i tri ribnjaka. Po svemu sudeći ova trampa, promjena vlasnika pozitivno je djelovala na razvoj mjesta, jer se Zond, već desetak godina kasnije, 1394. godine, naziva opidum (trgovište), što znači grad nižeg ranga. Izgleda da je ova varošica bila prijatna i za boravak, jer kralj Sigismund (Zsigmond) 1398. godine, u proljeće, boravi u ovom gradu, gdje piše pisma i izdaje darovnice. Grad se razvio oko kastruma, i u njemu ima bar jedna crkva koja je posvećena Sv. Mariji.
Građani i gradska samouprava: U gradu živi određeni građanski sloj koji je sve imućniji, jer mesarski majstor po imenu Galus (Gallus), 1434. godine, gradi svjetovnu bolnicu (ili ubožnicu) na ivici grada, od djela svojih prihoda, za »spas duše svoje i žene mu Klare«. Grad se dalje razvija i sredinom XV. vijeka (1448. godine) naziva se civitas-om, u cehovskoj privilegiji postolara (sutorii) koju oni, kao udruženje, dobijaju od časnika budimskih klarisa. Civitas je već pravi grad, koji ima svoje izvorne prihode i samoupravu, ima razvijeno zanatstvo i dovoljan broj zanatlija koji mogu da se udružuju u cehove. Gradska uprava magistrat spominje se 1464., a 1477. godine gradski sudac je István fia Péter (Ištvanov sin Petar). Uz ovaj podatak Ivanji nabraja i 14 imena građana (možda članova magistrata). Sudeći po prezimenima bar njih troje se bave trgovinom.
Studenti i učeni ljudi: Razvijenost i bogatstvo grada dokazuje i činjenica, da u periodu od 1426.-1495. godine, najmanje devet zondićana studira, šestorica u Beču, a trojica u Krakovu. Dvojica su sigurno i završili studije, jer se 1487. g. spominje magister Philippus de Zond, a drugi, doktor pravnih nauka Paulus Zondinus vođa kaptolske škole u Baču, 1553. godine u Bolonji osniva Collegium Hungarico Illyricum (Ugarsko Ilirski kolegij) da bi olakšao učenje Hrvatske i Mađarske omladine iz južnih dijelova kraljevstva na Bolonjskom univerzitetu. Kolegij je radio više od dva stoljeća, sve do 1764. godine.
U sljedećem broju:
Stanovnici gradova – građani
