Arhiv tekstova
Reagiranje
U povodu članka komentara Kalmana Kuntića, zastupnika u Skupštini Vojvodine, objavljenog u »Hrvatskoj riječi« od 11. srpnja 2003, broj 24.
Jednostavno, u ofsajdu!
Gospodine zastupniče!
Sa stanovitom pažnjom te posebnim zanimanjem pročitao sam Vaš članak naslovljen »Izostaje podrška elite« tiskanom u ovima novinama. Sam po sebi tekst ne zaslužuje posebnu pažnju, s obzirom da u biti ne tangira zadatu temu, a tema je – rezultati popisa. Jednostavno, Vi o popisu ne kažete ništa, lamentirate nad svim i svačim, pa moje zanimanje za tekst dolazi od toga što Vi zbrda-zdola neargumentirano iznosite osobni stav, i to prepotentno par exelance. Sam članak više ocrtava Vaš intelektualni i moralni profil, nego što meritorno govori o rečenoj problematici. Pa kažete, »jezik nije u biti taj koji je do sada određivao tko se kako izjašnjavao, ali će možda u budućnosti određivati«. Jasno je i Vama i nama – koji ne znamo što ćemo s nama, pomozite nam – da je jezik samo jedan od elemenata određivanja naciona, ali jezik pored lingvističke dimenzije ima duhovnu, kulturnu, moralnu, povijesnu, geopolitiku …komponentu, pogledajte f. De Sausera. Sve nas to prati od nesretnog kafanskog bečkog dogovora do nesretne novosadske jezičke deklaracije, ovo en passan. Dalje, nastavljate u jezičkom veleslalomu ovako: pa kažete »između srpskog i hrvatskog jezika ne postoji onolika barijera koliko između drugih jezika« između jezika ne postoji nikakva barijera, a još manje barikade, postoje razlike, koje nas spajaju« produžujete »Pri tom, ne treba zaboraviti da su hrvatski jezik, ili sve do nedavno zapadnu varijantu srpskog ili hrvatskog jezika, Hrvati na ovim prostorima mogli čuti uglavnom ako su otišli u crkvu – a mali je broj ljudi koji su otišli u crkvu«. Po vama je na ovim prostorima, a možda i šire, hrvatski jezik zapadna varijanta srpskog. Idite molim Vas! Da li postoji i istočna varijanta srpskog jezika. I odakle Vam podatak koliko je ljudi »otišlo u crkvu«. Nota bene, crkva je na ovim prostorima, i ne samo na ovim, u proteklom periodu njegovala i čuvala nacionalni identitet mnogih.
To što niste odviše optimisti glede hrvatskog jezika ovdje u budućnosti, također je Vaš ničim argumentirani stav, koji ne dotiče rezultate minulog pa i budućeg popisa.
Što reći na ovaj biser: »Napokon se pokazuje da kulturno-politička elita Hrvata na ovima prostorima jednostavno ne zna što će sa sobom«. Tko bi rekao? Jednostavno kazano, pored takvih intelektualaca, elita je nemoćna, vrti se u krug, a kvadraturu kulturno-političkog kruga riješit će naš zastupnik.
Idemo dalje. Pišete da postoji kriza u DSHV, gdje se oni trenutačno nalaze u fazi smjenjivanja svoga prvog predsjednika, što naravno podrazumijeva potres u stranci«. Kakve veze imaju politička stranka i popis. Konačno, DSHV, koliko mi je poznato, nije trenutačno u krizi – ona traje. Trenutačno je u krizi možda njen predsjednik, to bi zastupnik trebao znati bolje od mene, a smjena predsjednika je demokratični i normalni uzus, i ne vodi u krize.
Još dalje, neograničeno ste ograničeni i neodgovorni, kada tvrdite: »Kad govorimo o drugoj političkoj stranci Hrvata, HNS-u, mislim da gospoda iz vrha jednostavno ne znaju što će s tom strankom i nisu baš posve sigurni ni da li ona uopće postoji ili ne postoji« Jednostavno, kod vas je sve jednostavno, pa i samo licemjerje, s obzirom da i sami pripadate gospodi iz vrha spomenute stranke, pa predsjednik, pa tajnik, a i sada ste član vijeća.
Leđno plivate dalje, te za Hrvatsko nacionalno vijeće tvrdite sljedeće – ono »pokazuje da jednostavno ne zna što treba uraditi, jer je vode ljudi koji su dugo znali što neće, ali se bojim da jednostavno ne znaju što hoće.« Jednostavno! Kod Vas je sve jednostavno, od elite, crkve, jezika, stranke, vijeća…uspjeli ste u malom tekstu popljuvati sve. Intelektualno mudro, moralno nisko. Žao mi je što se niste dotakli ferijalnog saveza, saveza izviđača, ribolovaca, jer manje-više ili više-manje, ni oni jednostavno ne znaju što hoće, a nisu pitali Vas.
P. S.
Uzgred, napravimo inventuru vašeg elitno–intelektualnog engagementa: bili ste član DSHV-a, pa i član njegovog predsjedništva, sada ste član vijeća HNS-a, bili predsjednik i generalni tajnik stranke, bili ste urednik hrvatske redakcije Radio Subotice, zastupnik ste u Skupštini Vojvodine i Predsjednik odbora za međunacionalne odnose Skupštine Vojvodine. Ne znam samo, s takvim stavom i odnosom prema hrvatskom korpusu, koga zastupate – kada oni jadnici ne znaju što hoće, niti svoje potrebe i želje znaju artikulirati. Član ste Upravnog odbora »Hrvatske riječi«, a i direktor ste jedne osnovne škole. Jednostavno, sve ste to postigli svojim osobnim zaslugama, jer lako je zastupati one koji ne znaju što hoće.
Idite molim Vas! V. D.
Predlažem da postanete osnivač Stranke »Koja ne zna što hoće, a hoće to odmah«, jer bez Vas ne čelu, izgubit ćemo se u elitnoj magli.
Na kraju želim reći, gledajući paušalno, Vi ste u ponečemu u pravu, ali jednostavno niste stekli niti izborili pravo da Vaš osobni stav namećete svima. Iz ranijih vremena siti smo lekcija.
Vrijeme je da odem pod tuš.
Vojislav Sekelj
Prona|eni notni
zapisi i partiture
dr. Josipa Andri}a
»Hrvatska riječ« prošlog tjedna izazvala je nešto veće zanimanje čitatelja iz ovog mjesta, jer je objavljen početak feljtona o dr. Josipu Andriću i njegovoj vezi s Plavnom. Ovih dana su se neki mladi žitelji ovog sela zainteresirali za ovog stvaratelja, a i za samog autora novog feljtona Julija Njikoša. Naravno, sve što piše u uvodu je točno, samo što se ovaj Njikoš uglavnom bavio tamburaškom glazbom, a njegov nećak Julije Njikoš Mlađi poznat je kao pijanista.
Kao pozitivna reakcija na ove informacije nastala je odlučnost pojedinaca da pronađu što više materijala o dr. Josipu Andriću i njegovoj opereti »Na vrbi svirala«. Kao što je poznato, partitura i za ovo muzičko djelo je »nestala«, ali moguće je ipak negdje još otkriti pojedine dijelove i solističke ili zborne dionice.
Ostvarivanje ove ideje već je započelo. Osim jednog broja privatnih pisama koje je dr. Andrić pisao pokojnom Antunu Šarvariu, Franji Benjiku i drugima u Plavni, pronađeni su i neki njegovi notni zapisi i partiture. Spomenut ćemo samo neke od njih: »Kupi, diko, ciglice«, pjesma koju mnogi smatraju narodnom, »Somborsko kolo« (na bunjevačke riči), »Plavanjsko kolo«, »Žedničko kolo«, »Svatovsko kolo« (iz operete »Šijakinja«), »Umrla majčica« (posvećeno skladateljevoj majci), »Palanka« (za zbor sa klavirom), »Bukin« (mala svita za klavir, posvećena rodnom mjestu skladatelja i stogodišnjici njegova oca).
Sve ove navedene skladbe pogodne su za programe u vojvođanskim školama i kulturno-umjetničkim društvima, a njihovo izvođenje obogatilo bi cjelokupno naše glazbeno blago. Nadamo se da će se takva društva osnivati i u ovim krajevima.
Zvonimir Pelajić
U povodu izvanredne skup{tine DSHV
Štovani gospodine uredniče,
Obraćam Vam se u povodu izvanredne skupštine DSHV, održane 6. srpnja tekuće godine, u velikoj dvorani HKC »Bunjevačko kolo«. Kao jedan od osnivača DSHV, te kao delegat mjesne organizacije »Gat« bio sam nazočan na spomenutoj izvanrednoj skupštini, na kojoj je izglasano nepovjerenje gospodinu Beli Tonkoviću, predsjedniku DSHV u trećem četverogodišnjem mandatu od maltene 12 godina, što je, priznat ćete, više nego mnogo, čak i za neke druge lidere stranaka odnosno predsjednika država ili Vlada. No, što želim reći ovim kratkim osvrtom?
Riječ je o istupu gospođe Ilke Tonković, supruge gospodina Bele Tonkovića, koja je također bila nazočna na ovoj izvanrednoj skupštini, samo ne znam da li u svojstvu »delegata ili pak »oficijelnog« zastupnika obitelji »Tonković«.
Supruga gospodina Bele Tonkovića je plačljivim glasom pokušala omalovažiti skup od preko 150 nazočnih delegata i simpatizera stranke, prišivajući svima nama nazočnima da nismo »legalno izabrani delegati«, te da je naša skupština »frakcionaška«, i da trebamo doći na onu »pravu« izbornu skupštinu, koju je naš dotadanji vrli predsjednik zakazao na svoju ruku za 20. srpanj tekuće godine u 11 sati, u velikoj dvorani Sjevernobačkog okruga, na kojoj želi da dokaže svoj »nesumnjivi« (staljinistički i autokratski) autoritet neprikosnovenog vođe u tri mandata od četiri godine.
Slanje obiteljskog delegata u liku gospođe Ilke Tonković od strane njenog supruga, a sada već nadamo se i bivšeg predsjednika DSHV, asocira na neke scene iz filmova »Profesionalac« Dušana Kovačevića, i njegovog antologijskog lika Ilije Čvorovića, u interpretaciji pokojnog glumca Danila Stojkovića. Njen »branilački« istup na skupštini DSHV je svojevrsna »labuđa pjesma«, posljednji očajnički pokušaj da se spasi ono što je svima na izvanrednoj skupštini bilo jasno.
Ovakvo skrivanje iza supruge pokazuje pravi moralni »lik i djelo« gospodina Bele Tonkovića, o čemu cijeli grad bruji. Umjesto da se gospodin Bela Tonković osobno pojavio na izvanrednoj skupštini i pokušao negirati dokaze i navode koji su bili iznijeti za govornicom od strane delegata iz svih krajeva Vojvodine, on je tobože našao izgovor u tome da se toga dana nalazio na Kopaoniku, na nekom »važnom« i »neodložnom« sastanku-seminaru, ili što sve ne. Umjesto da se suočio s delegatima, i svojim promašajima u posljednjih 5-6 godina, i pokušao da makar neke navodne optužbe ospori ili negira, njemu je bilo važnije da se »eksponira« i »slika« na nekom seminaru uz solidnu dnevnicu.
E, moj Tonkoviću, tako se ne vodi stranka, a još manje kadrovska politika na principu obiteljskog »nepotizma«, u koji ste čak uvukli i svoju suprugu, i izložili je javnoj blamaži. Škrt i mlak aplauz koji je gospođa Ilka Tonković dobila nakon izlaganja govori samo za sebe, a preko nje to govori i o njenom suprugu, tj. našem bivšem predsjedniku DSHV. Ovim istupom učinjena je opća bruka koja se gradom širi kako od strane naših članova, pripadnika hrvatskog naroda, tako i od ostalih sugrađana druge nacionalnosti, čime je našem hrvatskom korpusu nanijeta moralna šteta.
Umjesto da gospodin Bela Tonković prihvati uvjete koji su mu nuđeni u vidu izbora za tzv. doživotnog počasnog predsjednika DSHV i ostanka na funkciji dopredsjednika općine Subotica do isteka mandata, on sebe i hrvatski korpus izlaže javnoj bruci i blamaži pred svim žiteljima Vojvodine, i dozvoljava da se preko njegovog odbojnog stava u pogledu dobrovoljne ostavke ispiraju usta svima nama.
Grgo Bačlija
