Trener se mora konstantno usavršavati
Nogometnu karijeru Tomislav Sivić je započeo u subotičkom Spartaku, da bi poslije titule najboljeg kadetskog igrača na prvenstvu bivše države (1982.) otišao u Crvenu Zvezdu iz koje se poslije tri godine vratio u prvoligašku momčad Spartaka, debitirajući protiv Dinama u Zagrebu (1:1). Pečalbarski nogometni život proživio je igrajući u Francuskoj, Mađarskoj, Islandu i na Farskim (Ovčjim) otocima.
4Nakon uspješne nogometno-igračke karijere nastavljate trenersku…
Trenerskim pozivom počeo sam se baviti u Pionirsko-omladinskoj nogometnoj školi na Paliću, da bih odlaskom na Farske otoke nastavio karijeru kao igrač-trener, uz osvajanje dva nacionalna prvenstva i Kup.
4U kojim ste klubovima radili na dalekom sjeveru Europe?
Trenirao sam momčadi VB Vaburg, B36, Ki Klasvik, s kojima sam odigrao dvanaest europskih utakmica u sklopu kvalifikacija za Ligu Šampiona i kup Uefa. Izdvojio bih minimalne poraze protiv turskog Ankaragucua (0:1) i Crvene zvezde (0:2), jer farski timovi su ipak objektivno mnogo slabiji od profesionalnih europskih klubova.
4Nogometna reprezentacija bivše Jugoslavije dva puta je u sklopu kvalifikacija gostovala na Farskim otocima, gdje je u Vama imala dragocjenog suradnika.
U stručnom smislu dva puta sam bio domaćin najboljoj selekciji današnje SCG, nastojeći pružiti potrebne informacije o protivniku kojeg su, svi u startu omalovažavali, ističući Farane kao laganu prepreku. Ali vrijeme je pokazalo da u modernom nogometu više nema laganih protivnika, upravo su Farski otoci svojim posljednjim rezultatima dokazali koliko je nogomet napredovao u njihovoj sredini.
4Povratkom kući povjerena vam je najmlađa selekcija SCG?
Selektorsko mjesto najmlađe reprezentativne vrste preuzeo sam nakon povratka s Farskih otoka, nastojeći da svoje međunarodno iskustvo prenesem budućim nogometnim asovima.
4U talijanskom Trstu ste nedavno uzeli veoma jaki turnir najmlađih selekcija pobijedivši hrvatske vršnjake u finalnoj utakmici koju su odlučili jedanaesterci…
Bio je to iznimno jaki nogometni turnir o čemu svjedoči veliki publicitet kojim je propraćen u talijanskom sportskom tisku. Bio je to turnir prijateljstva na kojem su pored naše dvije momčadi učešće uzeli i Slovenija, Mađarska, Austrija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i domaćin Italija. Finalna utakmica protiv Hrvatske bila je pravo finale dvije najbolje momčadi turnira, a u regularnom toku bilo je neodlučeno (1:1), da bi poslije boljeg izvođenja penala SCG ponijela pehar namijenjen najboljoj momčadi.
4Sljedeći ispit je u Rusiji?
U Rusiji će se igrati najjači turnir za nogometaše ispod šesnaest godina (U16) uz zavidnu nagradu od 25.000 dolara za najbolju momčad, što je već samo govori o kvaliteti sljedećeg natjecanja na kojem ćemo morati opravdati naslov iz Trsta.
4Uz konstantno stručno usavršavanje nedavno ste bili u radnom posjetu velikom Liverpooleu, najtrofejnijoj britanskom momčadi, te još nekim nogometnim sredinama?
Proveo sam deset nezaboravnih dana u radnom ambijentu velikog liverpulskog kluba gdje sam se imao prilike upoznati sa načinom rada na najpoznatijem nogometnom Otoku, potom sam bio u Copenhagenu, te u budimpeštanskom MTK. Nastojim konstantno usavršavati svoju trenersku karijeru, a to se bez uvida u najsuvremenije inovacije više ne može. Posjedujem trenersku Pro–licencu, završio sam Višu trenersku školu, nedavno sam polagao Uefin kurs za Tact-foot da bih mogao kompjutorski obavljati dužnost…
4Obaveze prema savezu odvojile su Vas potpuno od klupskog nogometa…
Nažalost u nedostatku vremena uzrokovanom obvezama u Savezu nisam u prilici voditi neku klupsku momčad, ali ja sam još uvijek mlad trener i moje ambicije su svakako usmjerene ka vođenju nekog jačeg kluba u budućnosti. Poslije devet godina kontinuiranog bavljenja trenerskim poslom siguran sam i znam da se jedino radom na duže staze trener može dokazati u klupskoj sredini.
4Kako kao mlad stručnjak objašnjavate slabe rezultate najbolje selekcije SCG?
Situacija je vrlo teška, i nadam se da smo sad svi shvatili da je pred nama mnogo rada, a da vremena za gubljenje više nema.
4Kolika je prednost u obavljanju trenerskog posla činjenica da ste bivši klupski igrač, jer sve je više, nažalost, trenera koji nikada nisu nastupili niti na jednoj kvalitetnijoj utakmici?
Prednost je ogromna, pogotovo ako netko želi da se kontinuirano usavršava, da ima želju za učenjem i nadgradnjom profesije koju je odabrao za aktivno sudjelovanje u nogometu poslije igračke karijere. Što je najvažnije naglasiti, ne može se biti trener samo od igračke slave, trenerski poziv je posve drugačija profesija od igračke karijere.
4Što je, po Vama, teže biti trener ili igrač, s obzirom da ste iskusili obje uloge?
Svakako je teže biti trener. Igrač mora misliti samo o svojoj igri, dok je trener odgovoran za cijelu momčad. g