Arhiv tekstova
Kako, molim?
[AMPIONI DESNI^ARENJA
Ljevica u pravom smislu danas zapravo ne postoji ni u jednoj od 28 tranzicijskih zemalja, a u Hrvatskoj posebno. Premda, unatoč svemu, ipak spada među desetak ekonomski, kulturno i civilizacijski najrazvijenijih tranzicijskih zemalja, Hrvatska je, zbog mnogo okolnosti, po raspoloženju ljudi i svjetonazoru jedna od najdesnijih zemalja, ne samo među tranzicijskim zemljama nego i u cijeloj Europi. Po retrogradnom i ksenofobičnom duhu danas su ispred Hrvatske možda samo neke zemlje s kojima je donedavno bila u federativnoj zajednici: Srbija i Crna Gora, da posebno ne spominjemo Kosovo, pa i Bosna i Hercegovina, a uz to, naravno, i Albanija. Stipe Šuvar, predsjednik Socijalističke radničke partije (SRP), »Globus«, 18. srpnja 2003.
SLU[ATI GOSPODU
Jedna stvar je sasvim jasna, mada to nitko do sada nije otvoreno rekao: mi smo zemlja pod protektoratom. Ne mislim, pri tom, na Kosovo, već na ostatak ove zemlje koja se tužno zove Srbija i Crna Gora. Svi mi koji smo ovdje političari, zapravo samo figuriramo, a konce vuku neki ljudi koji sjede iza zavjese. Pokazali smo da ne umemo voditi svoju državu. Stranci su nam dali savjetnike u sigurnosnom sistemu, u Narodnoj banci, u Ministarstvu financija i drugim ministarstvima. Pokazali smo se kao maloumna djeca koja, ako ih se pusti, mogu napraviti dar-mar. To Europa više ne želi. Imali smo već jednog maloumnika koji sada sjedi u Haagu i još maloumniju ženu koja na žalost još nije u Haagu, ali će biti. Vjerujem u naše financijske stručnjake i savjetujem ih da slušaju tu gospodu koja sjede pored njih, a koja su došla iz Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Bili smo 500 godina pod Turcima i riječ patriotizam značila je isključivo zaklati, ubiti i zapaliti. To je ostavilo traga u naciji. Miroslav Mrnuštik, potpredsjednik Skupštine Vojvodine, »Dnevnik«, 20. srpnja 2003.
TOLERANTNA
VOJVODINA
Dvije trećine srednjoškolaca u Vojvodini tvrdi da s profesorima uopće ne razgovara o toleranciji, a svaki deveti učenik tvrdi da profesori govore negativno o drugim nacijama. Želju da se upozna s kulturom drugih naroda i narodnosti u Vojvodini pokazuje tek svaki deseti srednjoškolac. »Građanski list«, 17. srpnja, 2003.
DOBRODO[LICA
Dočekali su me kao da je došao Draža Mihajlović, eto kako su me dočekali. Ćiro Blažević, trener »Mure«, glede srbijanskog dočeka na pripremama na Tari, »Slobodna Dalmacija«, 16. srpnja 2003.
NAJBOLJE U OPORBI
Jedan od većih problema na ovim prostorima je revanšizam koji funkcionira po načelu etiketiranja. Uvijek je tome bilo tako. Prije devedesetih glavna etiketa bila je šovinizam i nacionalizam ili su te etiketirali kao homoseksualca. Danas to više ne prolazi pa su u uporabi teze poput: »E ovi su bili miljenici HDZ-a, ovi su miljenici ovih… » i slično tome. Mene takav način razmišljanja, možda zbog moje češke genetike, iznimno frustrira i jednostavno ne želim da se takve stvari reflektiraju na mene i ono što radim. Nisam bio toliko glup i neobrazovan da ne bih shvatio kako je u trenutku promjene vlasti u Hrvatskoj za mene bilo bolje povući se. Već prije izbora neke su moje kolege izjavljivale po novinama kako je Kazalište miljenik bivše vlasti koje je pokojni predsjednik »primao u posjet kao engleska kraljica«. To je bila priprema terena za predstojeće »utakmice«. Jasenko Houra, vođa grupe »Prljavo kazalište«, »Fokus«, 18. srpnja 2003.
VELIKE RIJE^I I MALI @IVOTI
Od velikih povrataka i velikih riječi koje ih prate doista mi je već zlo. Put u ozdravljenje na ovim prostorima uključuje odustajanje od velikih riječi, velikih ciljeva i veličanstvenih ambicija i vraćanje vlastitim malim životima i profesijama. Mira Furlan, glumica, »Glas Slavonije«, 18. srpnja 2003.
