Dekor jedne vlasti
Smješteni na tromeđi nekadašnje Jugoslavije, Makedonije i Albanije, etnička grupa Goranaca smatrala je da je s dolaskom Slobodana Miloševića na vlast osigurana od pritisaka moguće albanizacije (započele su je srpske vlasti pedesetih godina Uredbom o promjeni prezimena, a ne Albanci). Uvijek u povijesti ovaj kraj Kosmeta i Srbije bio je vezan za vlast od koje je očekivao potpunu sigurnost. Kroz povijest se pokazalo da je Gorancima muslimanima, vječitim pečalbarima, slastičarima i kulinarima koji su radili daleko od svog kraja, najveću sigurnost pružao srpski kralj Petar I. Karađorđević. U vrijeme Tita izgrađene su mnoge ceste i prvi i jedini objekt – tekstilna fabrika.
Srbija im je bila jedina država i s dolaskom Miloševića i straha da će posle 1981. godine izgubiti identitet i svoju osobnost, vezali su se za vlast, na čijem je čelu bio Milošević.
PREVARA VIJEKA: U toj vlasti, kako se kasnije ispostavilo, bili su samo dekor koji je vlast koristila da bi svijetu, koji je govorio o ugrožavanju ljudskih prava i sloboda Albancima, pokazala da su svi drugi za njega, da nisu ugroženi i da je nemoguće da su, od dvadesetak manjina i etničkih grupa, samo Albancima ugrožena sva prava. Iako su se Goranci pojavljivali i kao visoki državni činovnici i pripadnici Miloševićeve partije na raznim skupovima u zemlji pred svjetskim ocjenjivačima o stanju ljudskih prava, svijet nije povjerovao u stanje koje je Milošević želio da prikaže time, što će Goranca, ili nekog drugog pripadnika manjine, birati u Parlament ili partiju.
Pojavljivali su se na neuspješnim pregovorima sa Albancima, a prijevara vijeka nastala je onda kada je Milošević izabrao ekipu za pregovore u Rambouilletu i u Parizu s Albancima. Da je njegova namjera neiskrena, pokazalo se za vrijeme NATO bombardiranja i rata na Kosovu i Metohiji. Mnogi Goranci su hapšeni, provjeravani kao sumnjivi elementi, a pojedini od njih umalo nisu silom završili u nekom od izbjegličkih logora u Albaniji i Makedoniji. Poslije povlačenja VJ i MUP sa Kosmeta Goranci, pripadnici VJ i MUP-a, ostavljeni su na milost i nemilost Albanaca i pripadnika OVK koji su sve nealbance tretirali kao dio vlasti Miloševića, krive za osobne patnje. Od njih je sakrivan datum povlačenja, po naredbi koja je stigla iz Beograda, a oni čak nisu ni bili na spisku na kojem su se našli pripadnici srpskog naroda u MUP-u ili VJ.
Iako su mnogi shvatili, poslije napuštanja rodnog kraja, zbog svega što im se u vrijeme rata, prije toga i poslije odlaska s Kosmeta događalo, da su bili samo dekor jedne vlasti kojoj nije stalo ni do svog naroda, bilo je već kasno za bilo kakva pravdanja.
U »SENDVIČU«: U Gori je prije rata 1999. godine živjelo blizu 19.000 Goranaca, a danas, mada izvori nisu precizni, ima ih blizu šest tisuća. Rasuti su po čitavoj Srbiji, a najviše ih ima u Vojvodini, gdje žive svoj izbjeglički život sa osjećajem potpune napuštenosti, s rodnim krajem u mislima.
Danas Goranci žive u »sendviču«. S jedne strane, Albanci ih optužuju da su bili uz vlast, a mnogi Srbi da su bili uz Miloševića (kao da su Goranci, a ne Srbi, prije svega na Kosovu i Metohiji, stvorili Miloševića). Oni, naravno, nemaju razloga da se pravdaju bilo kome. U njihovoj je svijesti da budu uz vlast i vlast poštuju. Pojedinci kao da zaboravljaju da su bili aktivni dio vlasti, ali čini se da vjeruju da im može biti oprošteno samo zato što nisu Goranci ili što ne pripadaju nekoj etničkoj grupi ili zajednici. I oni, kao i svi koji su napustili Kosmet 1999. godine, sanjaju da se vrate svojim kućama. Vrijeme će sigurno biti saveznik onima koji se nisu ogriješili. Albanci će shvatiti vrijeme Miloševića i položaj zajednica na drugi način, a Srbi i Albanci zajedno da Kosmet ne pripada samo njima već i pripadnicima drugih etničkih grupa koje su patile, a i danas u izbjeglištvu preživljavaju teške trenutke, odvojenosti od rodnog mjesta, od svojih planina i roditeljskih grobova.
Treba vjerovati da se vrijeme velike prijevare više neće ponoviti, niti period »olako danog obećanja« na koje su mnogi nasjeli.
Autor je novinar i publicista iz Gore, i bivši diplomat SRJ