Arhiv tekstova
Stanovnici gradova – Građani
U dosadašnjim člancima pisali smo o gradovima na prostoru Bačke i Srijema u srednjem vijeku, u razdoblju od XI. do XIV. stoljeća. Na koncu trebalo bi reći par riječi o stanovnicima ovih gradova, jer čitaoce sigurno zanima tko su bili ti ljudi, da li i kakvu vezu možemo uspostaviti između današnjih i nekadašnjih stanovnika ovih prostora. U okviru jednog ograničenog novinskog prostora, teško je opisati srednjovijekovno društvo, razvoj društvenih odnosa, njegovo stanovništvo, njegovo građanstvo. Tim je teže jer pojam građanin danas podrazumijeva sveukupno stanovništvo jedne moderne države, dok je u srednjem vijeku biti građanin značilo pripadati određenom sloju, i u danim uvjetima značilo je maksimalnu slobodu. Nije svatko mogao biti građanin, jer je morao da posjeduje određenu imovinu i da bude određenog zanimanja to jest trgovac ili zanatlija.
Nastanak građanskog sloja: Seoba naroda koja je počela u V. stoljeću sa najezdom Huna (nemaju nikakve veze sa Mađarima), razorila je nekada moćno Rimsko carstvo, nakon čega je došlo do stapanja kultura pobijeđenih i pobjednika. Ovaj proces se završio uglavnom u X. stoljeću, rezultat ovih društvenih zbivanja je bio potpuno nova politička podjela i promijenjena etnička slika Europe. Mnogi autori upravo deseto stoljeće označavaju kao »rađanje Europe«. Nastao je i novi društveni poredak koji su marksisti nazvali feudalizam, a društvo su generalno podijelili na dvije klase, vladajuću klasu su činili plemstvo, a podređeni su bili kmetovi. Naravno ovo je vrlo gruba podjela, jer feudalizam u zapadnoj Europi nije bio kao feudalni poredak u istočnoj Europi, a ova dva tipa potpuno se razlikuju od tzv. istočnjačkog feudalizma. Kršćanstvo je bio ideološki okvir feudalizma, i kada su na prekretnici prvog milenijuma primili kršćanstvo slavenski narodi (Poljska, Češka, Rusija) i Mađari, dobili smo okvir sadašnje Europe, s tim da se u zapadnoj Europi po idejama svetog Augustina razvila »dvojna vlast«, svjetovna država i božja država, a u istočnoj Europi ova podjela vlasti nije bila tako izrazita. U jedanaestom stoljeću ponovo je krenula trgovina između Zapada (Europe) i bliskog i dalekog Istoka. Trgovci su bili slobodni ljudi, koji su prelazili preko mnogih država. Efekti ove trgovine su najprije bili vidljivi u dolini Rajne, u Francuskoj i Flandriji, na ostacima rimskih gradova ponovo nastaju gradovi. Trgovci su se udruživali u komune, i živjeli u posebnim naseljima, van zidine grada (utvrde). Ova naselja su se nazivala burgosima, a njihovi stanovnici »građanima« (latinski burgenses, francuski burgeois čitaj buržoa, iz ove riječi potiče riječ buržuj). Ovakvi tipovi gradova, veći ili manji do XIII. stoljeća raširili su se u čitavoj Europi. Veličina grada, to jest broj stanovnika, nije bio tako važan, ono što je bilo bitno, jeste da su stanovnici gradova imali svoju gradsku samoupravu, gradsko vijeće na čijem čelu je stajao gradski sudac. Ovu samoupravu su poštivali kneževi, kraljevi i carevi. Većina vladara je brzo uvidjela praktičnu korist od građana i njihovih prihoda koji su poticali od trgovine i zanatstva, pa su i sami osnivali gradove, čiji su stanovnici automatski dobivali »privilegije« za koje su se izborili »stariji građani« to jest stanovnici prvih gradova. Pijaca postaje centar grada, a pored pijace uzdiže se gradska kuća. Gradovi koji su bili okruženi zidovima nazivali su se civitas, a oni koji nisu bili okruženi zidovima oppida.
Dolazak naseljenika: Sudeći po putopiscima, u XII. stoljeću Ugarska je bila prirodnim dobrima bogata ali i nenaseljena zemlja. Zato je postala imigrantska zemlja za naseljenike iz zapadne Europe (Amerika u malom, rekli bismo danas). Na kraljevski poziv, prve grupe doseljenika koji su nazivani hospesima (gostima) dolaze iz tada najrazvijenijeg dijela Europe, Francuske i Flandrije. Oni su se najradije naseljavali u biskupske gradove, a jedna njihova grupa naselila se i na obroncima Fruške gore (Frankova gora). Druga velika grupa doseljenika je poticala sa germanskog jezičnog područja koji su nazivani Sasima. Oni se pojavljuju oko 1150. godine, i stoljećima će činiti stanovnike rudarskih gradova (rudnici srebra i zlata). Ovi gosti-hospesi postati će prvi građani, a od tzv. hospeskog prava razvilo se kasnije građansko pravo u Ugarskoj. Osim trgovaca, i obrtnici su bili stanovnici gradova, i oni su stjecali građansko pravo. Obrtnici su isto dolazili iz razvijenijih dijelova Europe. Na primjer većina kamenorezaca su poticali iz Dalmacije ili sjeverne Italije. Iz ovih primjera se vidi da su stanovnici gradova-građani bili vrlo šarolikog etničkog sastava, i nekorektno je, a i nemoguće unazad u vremenu napraviti vezu između tih ljudi i današnjh nacija (Hrvata, Srba ili Mađara) koji žive na ovim prostorima. Naravno veza postoji, a ona je drugačija, indirektna, jer mi svi jesmo potomci tih ljudi, ali veza je prije svega kulturna, i to je naša zajednička veza, koja nas vezuje prije svega sa Europskom tradicijom.
Dugotrajni ratovi sa Turcima kao i pripajanje ovih teritorija Otomanskom carstvu, doveli su do propadanja, i nestajanja nekad značajnih gradova i do praktično potpunog nestanka stanovništva. Vojvodina je stoga ponovno kolonizirana iz raznih dijelova cijele Europe. g
