Arhiv tekstova
Spisatelj koji sklada
Još kao mladić tražio je Andrić umjetničke tragove u tamburaškoj glazbi i počeo se za taj smjer boriti pisanjem u sisačkoj »Tamburici« i isticanjem posebnog značenja Canićevih Skladbi za tamburaški orkestar. Polazeći njegovim primjerom stao je odlučno na stanovište da svaki instrument vrijedi toliko, koliko ima za nj dobre izvorne glazbene literature. Uz to je počeo sve više skladati nova djela u Canićevom smjeru, pa je tako u razdoblju od 1910. do 1918. godine nastao niz koncertnih skladbi za tamburaški orkestar, koje su ga dovele do stvaranja Morovičke svite, opus 2 (1920.), Večernje rapsodije opus 23 (1911.), svite Balkanska zora opus 19 (1912.), idiličke rapsodije Na bunaru (1914.), Srijemske rapsodije opus 37 (1914.), Pastoralnog pentagrama, opus 49. (1917. – 1956.). Nekako u to vrijeme, točnije rečeno između 1914. i 1916. godine, Andrić boravi u Pragu gdje privatno studira glazbu, budući da mu otac nije dozvolio upis u konzervatorij. Sveučilišne nauke završava u Pragu, Insbrucku i Zagrebu gdje je apsolvirao na Pravnom fakultetu 1917. godine, a za doktora prava promoviran 28. veljače 1920. godine.
Već kao sveučilištarac objavljuje novele Srijemske elegije, koje je kasnije sakupio i izdao u posebnoj knjizi 1938. godine prigodom 25-godišnjice svoga književnog rada. Početkom 1921. godine izabran je za urednika Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima i na tom mjestu ostaje do 1946. godine. U toj funkciji uredio je i tiskom objelodanio oko 500 knjiga. Osnovao je i 16 godina vodio tjednik »Obitelj«.
Pisao je i mnoge putopisne reportaže i knjige kao: U Kristovoj domovini (1931.), Na zelenom otoku (1934.), Irska (1942.), Najljepši među otocima (1938.). Na području beletristike osim spomenutih Srijemskih elegija, te romana Velika ljubav (1942.) njegova su djela: Dunje ranke (1923.), Nove brazde (1924.), Svega svijeta dika (1926.). te gluma Vuk u vučjoj koži – u dva čina (1933.) i nedovršena drama Ukleto srce (Hrvatska prosvjeta, 1938.). Dr. Andrić je autor i više studija s pravnog i gospodarskog područja.
Posebno je proučavao Slovačku i njenu kulturu, pa je i autor knjiga Slovačka slovnica (1942.) prva slovačka gramatika napisana izvan Slovačke, te Slovačka glazba (1944.) zapravo prva cjelovita povijest slovačke glazbe uopće.
Prvi svjetski rat zaustavio je tamburašku glazbu u njezinom razvoju, pa je tako i Andrićevo stvaranje na tamburaškom polju jenjavalo.
Godine 1937. osniva se u Osijeku-gradu Paje Kolarića (17. 1. 1821. – 13 11. 1876.) Hrvatski tamburaški savez u kojemu je sr. Josip Andrić vršio dužnost potpredsjednika, a kasnije i predsjednika. U spomen osnutka Saveza skladao je i ouverturu-koračnicu Raspjevanom Slavonijom. Rječju i perom širio je misao o potrebi sve umjetničkijeg afirmiranja tamburaške glazbe. Ideal jedne tamburaške filharmonije, orkestra, koji bi izvodio tamburaška djela simfonijskog karaktera, lebdio mu je stalno pred očima, te je o tome radio i iznosio planove. Zagrebački Hrvatski tamburaški orkestar Zajc priklanjao se sve više u njegovu radu Andrićevim idejama, koje su probile i u tadanji Hrvatski tamburaški savez i na koncertni podij i na zagrebačku Radio-stanicu. Trebalo je samo stvarati nova djela koja su tim idejama odgovarala.
Tako se rodila 1939. godine i Andrićeva Bačka simfonijeta opus 76, rađena posve u klasičnom simfonijskom obliku: 1. stavka u sonatnoj formi u kojem prikazuje rodni dom i rodno selo na širokoj bačkoj ravnici, II stavak u trodijelnom obliku je elegija o majčinom grobu nad kojim se razliježe pjesma o Bačkoj, III stavak Scherzo-plesnog karaktera – u kojem opisuje radost bačkog sela, dok IV stavak u formi Ronda iznosi pred nas dušu bačkih salaša, sela i gradova – te završava himnom radosti.
Prvo skiciranje Bačke simfonijete započeo je dr. Andrić u lipnju 1933. godine, i to najprije drugog stavka. Tek u jesen 1939. godine započeo je skladati I stavak, kojega je završio 18. veljače 1940. godine. Već u travnju iste godine izveden je na koncertu Hrvatskog tamburaškog orkestra Zajc u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Uspjeh 1. stavka kod gledalaca i glazbene kritike – doveo je do odluke, da tamburaški orkestar Zajc u proljeće iduće godine izvede prvi puta cijelu Bačku simfonijetu. Tri stavka već su bila uvježbana, Andrićeva simfonijeta doživjela u cijelosti svoju praizvedbu 1947. godine po Tamburaškog orkestru Radio Zagreba, a pod ravnanjem Josipa Stojanovića.
Uz Bačku simfonijetu spomenimo još njegovu Srijemsku simfonijetu opus 100, malu seosku simfonijetu opus 109 (iz 1946.) i radničku simfonijetu. g
