Arhiv tekstova
Polazi se od europskih iskustava i standarda
U Podgorici je 26. lipnja 2003. god. održan okrugli stol u organizaciji Ministarstva za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa. Tema skupa je bila skori početak izrade Zakona o manjinskim pravima, a sugovornici Ministarstva su bile udruge koje se dominantno bave pravima manjina kao i udruge koje se općenito bave ljudskim pravima i slobodama kao i predstavnici ureda OESS u Podgorici. Na ovom okruglom stolu čulo se mnogo zanimljivih i konstruktivnih sugestija glede izrade Zakona, te su i diskusije predstavnika Hrvatskog građanskog društva CG saslušane s iznimnom pozornošću i uvažavanjem. Zaključci skupa, odnosno točke dodira između Vlade i civilnog sektora, će Radnoj grupi za izradu Zakona biti svojevrsni naputak prilikom izrade Zakona.
Od strane više diskutanata je iznesen umjesni prigovor, da je Crna Gora posljednja od svih zemalja u regiji, koja donosi ovakav zakon. Različita su razjašnjenja zašto je to tako. Jedni (nazovimo ih optimistima) tvrde da žurnosti nije bilo mjesta, imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora, jedina od republika bivše SFRJ, odoljela pošastima etničkih sukoba koji su na ovim prostorima doveli do sveopće tragedije, materijalne devastacije i dugotrajne kontaminacije međuetničkih, međukonfesionalnih i međuljudskih relacija. Prema njima, Crna Gora je do zavidne razine uspjela očuvati međunacionalni sklad i toleranciju, te nije bilo prijeke potrebe za promptno donošenje ovog Zakona. Drugi, iako ne niječu relativno dobre odnose među različitim narodima u Crnoj Gori, upozoravaju da slika ipak nije idilična, da je i u Crnoj Gori, osobito u prvoj polovici 90-ih, bilo primjera šovinizma, netrpeljivosti i isključivosti npr. sudjelovanje u tzv. »Ratu za mir«, iseljavanja pod pritiskom iz Tivta, etničko čišćenje Bukovice kod Pljevalja, uhićenje i mučenje bošnjačkih prvaka u Sandžaku, »Pohod« na Tuzi, progon Roma iz Danilovgrada, miniranje i otimanje sakralnih objekata. Stoga, oni smatraju da je Crna Gora spomenuti Zakon morala donijeti znatno ranije, makar kroz kodifikaciju nekih međunarodnih dokumenata ili pojedinih odjeljaka bivšeg saveznog zakona o manjinama, koji Crna Gora, poput ostale federalne legislative iz razumljivih političkih razloga nije mogla priznati. Također se prigovara (s pravom) da je u Crnoj Gori učinjeno jako malo na promicanju manjinskih prava. Dapače, mnogi ozbiljni problemi manjinskih naroda u Crnoj Gori su banalizirani i svođeni na folklorno-epsku komponentu.
EUROPSKI STANDARDI: Neophodno je upoznati stanovništvo Crne Gore, kako većinu, tako i manjine, s impozantnim sustavom zaštite prava manjina koje baštine mnoge međunarodne organizacije (UN, OESS, Vijeće Europe, Europska unija, i druge). U moru međunarodnih dokumenata koji govore o pravima manjina, spomenut ćemo, ne slučajno, »Okvirnu konvenciju« (»Frame Convention«) koju moraju ratificirati sve zemlje članice Vijeća Europe. Federalni parlament bivše SRJ ratificirao je ovu konvenciju, te je, nedugo zatim došlo do primitka Srbije i Crne Gore kao punopravnog člana Vijeća Europe. Okvirna konvencija zapravo propisuje minimum manjinskih prava, dakle opseg i kvaliteta manjinskih prava mogu biti samo veći, nikako i manji od propisanog.
Provedba ovog, kao i brojnih drugih dokumenata će značajno doprinijeti afirmaciji manjinskih i općenito ljudskih prava, te integraciji u domicilni pravni sustav, nenaviknut da se bavi ovako suptilnim problemima, što je i razumljivo ako se uzme u obzir komunističko nasljeđe, te doskora ratno okruženje. Ipak, za očekivati je da će po ugledu na europski sustav zaštite manjinskih prava, koji je metaforično, već »velebni neboder« i Crna Gora početi »graditi« svoju »kuću«, koja ne mora biti velika, ali mora biti »izgrađena« na čvrstim temeljima.
Na okruglom stolu je također postignuto gotovo potpuno suglasje glede promjene onog dijela Ustava koji govori o manjinama. Naime, svi su se složili da je aktualna ustavna sintagma »nacionalne i etničke grupe« neadekvatna, anakrona, čak i uvredljiva. Glede korektne pravno-jezične konstrukcije ovog pojma, izneseno je više sugestija od kojih su se kao najbolje i međunarodno pravnoj praksi najbliže pokazale sintagme »nacionalne manjine«, »manjinski narodi« i »nacionalne zajednice«. No, konačni odabir ipak je ostavljen Radnoj grupi za izradu zakona, a predviđeno je da Zakon bude usvojen do kraja 2003. godine.
Pojedini diskutanti su pledirali da oblast zaštite manjinskih prava prilikom izrade novog Ustava Crne Gore bude uređena Ustavnim zakonom, oslanjajući se pritom na praksu nekih zemalja u okruženju, kao i Državne zajednice i njene tzv. »Male povelje«. Ovim se želi naglasiti važnost ovih propisa kao i činjenice da je Zakon o manjinskim pravima zapravo samo »krovni« dokument kojim se propisuju opće odredbe iz ove pravne oblasti, te da njegova istinska provedba počinje implementacijom ovih prava i u mnoge druge zakone kojima se propisuju neke za manjine vrlo važne regule (primjerice izborno zakonodavstvo, mediji, školstvo, lokalna samouprava, restitucija, itd.)
Hrvatska građanska inicijativa kao jedina politička snaga Hrvata u Crnoj Gori, imat će svog izravnog predstavnika u Radnoj grupi skupa sa ostalim predstavnicima političkih partija, kako manjinskih, tako i svih parlamentarnih.
V. M.
