Arhiv tekstova
Stranka će ići ka progresu
Dipl. ing. Petar Kuntić rođen je 1960. godine na Bikovu kod Subotice. Studij agronomije, smjer ratarstvo, završio je u Novom Sadu, kao treći u generaciji. Postdiplomski studij, smjer navodnjavanje, napustio je pred sam kraj. Sedam godina je radio u subotičkom »Agrokombinatu« kao rukovodilac proizvodnje, sedam godina u »Agroseme-Panoniji« kao glavni tehnolog, a tri godine u »Fermo prometu« u Belom Manastiru, u pečalbi kod najuspješnijeg baranjskog poduzetnika Huberta Kispala. Po povratku u Vojvodinu, s kadrovske liste Skupštine općine Subotica imenovan je od strane Vlade Republike Srbije za v. d. direktora DP Palić. Član je DSHV-a od 1993. godine, a u Predsjedništvu je od 1994. Tijekom cijelog svog političkog angažmana bio je u oporbi Miloševićevim režimu. Godine 1996. bio je kandidat DSHV-a na izborima za pokrajinsku skupštinu kada je dobio za ono vrijeme veliki broj glasova (2.000), ali nedovoljno da pobijedi. Od 1998. je dopredsjednik DSHV-a, a u stranci se posebno isticao u organizaciji Foruma poduzetnika Vojvodine ECON, koja je bila aktivna u suradnji sa susjednim županijama u Hrvatskoj.
Intervju za »Hrvatsku riječ« Petar Kuntić je dao dan nakon što je na mjestu prvog čovjeka DSHV-a zamijenio dugogodišnjeg predsjednika mr. Belu Tonkovića.
HR: Je li odlazak Bele Tonkovića morao biti ovako dramatičan?
Odlazak bivšeg predsjednika DSHV-a gospodina Bele Tonkovića svakako nije morao biti na ovako dramatičan način završen. Kriza unutar rukovodstva DSHV-a traje već godinu dana, od kada smo vidjeli da veći dio članstva nije zadovoljan angažiranjem i radom gospodina Tonkovića. Mi smo mu na to, kao dopredsjednici, skrenuli pažnju, a i mi sami bili smo često neinformirani što se događa unutar same stranke, te smo htjeli to mijenjati. Nismo se mogli složiti s takvim načinom rada. Poslije pisma, koje je uputila mjesna organizacija Aleksandrovo Subotičkoj podružnici, da se stavi točka na dnevni red Vijeća – izglasavanje nepovjerenja dotadašnjem predsjedniku, mi smo pokušali prvo razgovarati s g. Tonkovićem o mirnom razrješenju ove krize, pošto je bilo evidentno da mu opada popularnost, te smo predložili novu funkciju počasnog predsjednika unutar DSHV-a, zbog zasluga gospodina Tonkovića u proteklom periodu. Međutim, Tonković je decidirano odbijao bilo kakve razgovore o njegovom odlasku s čelne dužnosti u stranci, i išao je do kraja, a kraj je bio 20. srpnja ove godine, kada su mu, ogromnom većinom glasova, zastupnici na trećoj izbornoj skupštini DSHV-a iskazali nepovjerenje.
HR: Od strane pojedinih članova stranke Tonkoviću je svojevremeno upućena optužba za pronevjeru novca. Je li to jedan od razloga za njegovu smjenu?
Optužba za eventualnu pronevjeru novca od strane Federalne unije nacionalnih manjina je samo dolila ulje na vatru, ali nije puno utjecala na ishod ove situacije. Stajalište Predsjedništva i članstva je bilo, da ako ta optužba nije točna, da se to na sudu utvrdi, jer mi nismo bankarski stručnjaci da znamo tko je kriv, a tko je u pravu. Sud će donijeti odluku i mi ćemo se prema tome tako i postaviti.
HR: Kako ocjenjujete trenutno stanje u stranci, nakon svih ovih događanja?
Nakon promjena koje su se dogodile ovih dana na trećoj izvanrednoj skupštini, stanje u stranci je prema mom mišljenju dobro, bez obzira što će biti različitih reagiranja. O podijeljenosti, međutim, možemo govoriti kad je ona 50-50 posto, a prema onome što se moglo vidjeti na samoj skupštini, više od 70 posto nazočnih delegata bilo je za opciju koja je i pobijedila i mislimo da će stranka ubuduće ići samo naprijed i ka progresu. Mislim da stanje u stranci poslije ovoga što se dogodilo nije zabrinjavajuće.
HR: Znače li ove promjene demokratizaciju same stranke?
U svakom slučaju ovaj korak znači demokratizaciju unutar samog DSHV-a, mada moram reći da je i od 1998. godine postojala određena demokratizacija unutar DSHV-a, jer je do tada sve što je na sastancima predložio gospodin Tonković usvajano, a od 1998. godine neki njegovi prijedlozi nisu prihvaćani, već su prihvaćani drugi. Sve je bilo dobro do listopadskih promjena 2000. godine kada se g. Tonković iz sjedišta DSHV-a fizički premjestio u Skupštinu općine Subotica i kada je, vjerojatno zbog svoje prezauzetosti na funkciji dogradonačelnika Subotice, zanemario rad u stranci, te smo u jednom momentu došli do zaključka da nitko ne vodi računa o samom funkcioniranju stranke. Mi smo, kao dopredsjednici, nekoliko puta razgovarali s bivšim predsjednikom, međutim, stanje se nije mijenjalo i morali smo reagirati. Gospodin Joza Kolar nije sudjelovao svaki puta u tim razgovorima, ali je on prihvatao razmišljanja Subotičke podružnice. Petrovaradinska podružnica je od starta bila za dotadašnju politiku Tonkovića, pri čemu su i ostali.
HR: Hoće li se suradnja s drugim hrvatskim institucijama i organizacijama poboljšati odlaskom Bele Tonkovića?
Svakako, DSHV je za razgovor i novo rukovodstvo je za razgovor, iako ne bih decidirano kazao da je staro rukovodstvo kočilo neke razgovore. Problem je što DSHV kao, vjerojatno, najjača i najbrojnija organizacija unutar hrvatskog korpusa želi razgovore na ravnopravnim osnovama, a to znači uz uvažavanje brojnosti našeg članstva i uz adekvatan tretman. Tu prvenstveno mislim na našu poziciju unutar Foruma hrvatskih institucija i organizacija. Bio sam među prvima za uključivanje u rad Foruma jer je u prednacrtu toga sporazuma stajalo da će se sve odluke donositi konsenzusom. Znači, ako se nešto radi u interesu hrvatskog naroda i donese se konsenzusom – to je dobro za ovaj narod. Međutim, odmah na prvom sastanku po konstituiranju toga Foruma, odlučeno je da se odluke neće donositi konsenzusom već će se donositi većinski i mi tu više nismo mogli imati partnera za razgovor, jer mi smo ipak jedna veoma brojna organizacija i naš glas ne može imati istu težinu kao i glas neke druge organizacije, gdje je upitno imaju li uopće dovoljan broj članstva da ispune uvjete koje postavljaju zakonski propisi Republike Srbije.
HR: Hoće li se sada nešto mijenjati u odnosu prema Hrvatskom nacionalnom vijeću? Može li se prevazići podjela koja u toj važnoj instituciji postoji od njenog osnivanja?
Mi jesmo za razgovor unutar HNV-a, za razgovor o temama koje su u interesu hrvatskog naroda na ovim prostorima. Međutim, prije bilo kakvih razgovora moramo riješiti pitanje adekvatne zastupljenosti DSHV-a u samom rukovodstvu i u Izvršnom odboru HNV-a. Ne prihvaćamo ovakav način raspodjele funkcija i ovakav način raspodjele izvršne vlasti u okviru HNV-a, jer ako netko na terenu skupi 44 posto elektora i ne dobije niti jedno mjesto u predsjedništvu, rukovodstvu i izvršnoj vlasti, onda tu nešto ne štima. A i vidi se da ne štima, jer je eto sad već skoro početak kolovoza, a neki pomaci unutar HNV-a se ne vide.
HR: Kako Vi vidite ulogu HNV-a i ulogu DSHV-a kao političke stranke, u zastupanju interesa hrvatskog naroda?
Mislim da bi tu neke stvari trebali raščistiti. U DSHV-u se u početku mislilo da ova stranka može o svemu brinuti – i o kulturi, i o obrazovanju, i o medijima itd. Međutim, prvenstvena uloga DSHV-a, kao vodeće političke stranke hrvatskog naroda u Vojvodini, je da se bavi politikom. Znači, da na svim razinama počevši od općine, pokrajine pa do republike ima svoje zastupnike koji će pokušati da izbore određena prava za hrvatski narod u okviru domicilne države, a koja su neophodna da bi uopće mogao funkcionirati HNV. Bez političkih zastupnika u strukturama općine i pokrajine ne mogu se ostvarivati ni ostala prava, a segmentima poput kulture, prosvjete i masmedija neka se bave oni koji su specijalizirani za to.
HR: Govorilo se o ujedinjavanju hrvatskih stranaka, dakle DSHV-a i HNS-a.
Mi smo za razgovore, kao što je bilo i razgovora u vrijeme gospodina Tonkovića. Međutim, moram reći, nije svaki puta gospodin Tonković bio tvrd i kriv, krivica je i na drugoj strani. Decidirano, mi smo za razgovor, ali nismo za ujedinjenje dvije stranke pa da se dobije neka treća stranka. Svatko tko se želi politički aktivirati može se učlaniti u DSHV, osim onih nekoliko naših bivših članova koji su svojevremeno isključeni iz DSHV-a, jer je to Statutom riješeno. Dakle, mi jesmo za zbližavanje i neku vrstu ujedinjenja, ali kroz DSHV.
HR: Subotička podružnica inzistirala je i na promjeni Statuta stranke?
Jedan od najvažnijih koraka do velike izborne skupštine, koja će biti održana svakako do Božićnih blagdana, jest da se Statut pročisti i doradi. Možda je ovaj Statut odgovarao u vremenima vladavine prethodnog režima, ali sada, u ovoj situaciji se vidjelo, ovaj Statut ima manjkavosti jer je i jedna i druga strana smatrala da je u pravu, i da i jedni i drugi poštuju statut, a samo zato što se isti Statut tumači dvojako.
HR: Kako će funkcionirati Predsjedništvo DSHV-a do izbora, budući se podijelilo na dva suprotstavljena »tabora«?
Mi ćemo sada uputiti dopis svim članovima Predsjedništva i Vijeća s pitanjem mogu li se, posebno oni koji su napustili sjednicu, i dalje smatrati članovima Predsjedništva i Vijeća i žele li i dalje raditi u novim uvjetima, ili su svojim izlaskom zapravo dali ostavku. Ako su dali ostavku, na Skupštini 1996. godine je izmijenjen Statut i donijeta je odluka da se do trećine članova može kooptirati umjesto dotadašnjih, bez izbora i bez skupštine. Mi smatramo da je ovo ipak izvanredno stanje, pošto su održane dvije izvanredne skupštine jedna za drugom i smatramo da Vijeće, kao najviši organ između dvije skupštine, to jest do izborne skupštine, treba rukovoditi strankom. Mi ćemo predložiti Vijeću da raspiše veliku izbornu skupštinu koja će se do kraja godine svakako održati.
HR: Smatrate li da ove promjene znače obnovu DSHV-a?
U svakom slučaju već od danas je otvoren upis novih članova u DSHV, i već je sedam novih članova upisano, a iz jedne mjesne organizacije je zatraženo čak pedeset pristupnica. U sljedećem periodu ključni zadatak je omasovljavanje same stranke, moramo biti aktivni, što ćemo konstantno i provoditi kroz redovite sastanke petkom, koji će biti ili u sjedištu DSHV-a ili ćemo ići na teren u mjesne organizacije, gdje ćemo iznositi naš program i naša stajališta. Naše temeljno stajalište u ovom periodu je da, zbog novog izbornog zakona koji predviđa ili 1.500 ili 3.000 članova, stranku moramo omasoviti ili će stranka biti brisana iz registra. Dakle, kao što smo i na samoj izvanrednoj skupštini rekli, ne damo DSHV i nećemo dozvoliti gašenje DSHV-a, stoga se moramo svi angažirati da, kada bude usvojen Zakon, privučemo što više novih članova.
HR: Koji su Vaši sljedeći koraci?
U periodu od sljedeća tri-četiri mjeseca moramo obaviti inventuru na svim razinama, počevši od samog Doma DSHV-a, zatim inventuru kod rizničara i svakako napraviti i jednu kadrovsku inventuru, jer dugo vremena kadrovska lista nije obnavljana, a s novom politikom će, vjerojatno, doći i neki novi ljudi na te kadrovske liste i mi želimo da odgovorimo svim potrebama. Također planiramo da reaktiviramo ugašene mjesne organizacije u kojima je mali broj članova. Tako ćemo svakako krenuti prvo u Podunavlje.
Zatim, da bi do kraja ispoštovali demokratsku proceduru na svim razinama prije velike izborne skupštine moraju se održati izbori, gdje će članstvo predložiti svoje zastupnike u Vijeće i Predsjedništvo i gdje će se isključivo tajnim glasovanjem na svim razinama, od mjesnih organizacija i podružnica preko velike skupštine stranke, naći rješenje za novo rukovodstvo DSHV-a.
HR: Hoće li DSHV biti spreman za izbore koji slijede s obzirom na sva ova događanja?
Decidirano tvrdim da je stranka osnažena i ljudi će sada dobiti volju i elan da krenu u ostvarenje zadataka koji nas očekuju, a mislim da pitanje, hoće li stranka dočekati spremna izbore ne ovisi samo toliko od brojnosti članstva, već i od toga s kim će se ići u koaliciju, jer smo svjedoci da neke stranke, koje nemaju toliki broj članova kao DSHV, ipak imaju zavidan broj odbornika u SO Subotica.
HR: Koji su prioritetni zadaci DSHV-a u sljedećem periodu?
Smatram da DSHV, budući da je na ovim prostorima prisutan već 13 godina, mora pomoći uspostavljanju povjerenja između pograničnih oblasti Vojvodine i Hrvatske prvenstveno kroz puno angažiranije prisustvo na gospodarskom području, pa na kulturnom i političkom, jer svakako je od obostranog interesa da se ta suradnja puno bolje razvija nego što je sada. Jest da nema viza, ali i dalje se osjeća granica. Tu granicu moramo našom aktivnošću na svim ovim navedenim područjima što više omekšati. g
