Arhiv tekstova
Nikad nije bilo da nekako nije bilo
S Ustavom svakakvi su problemi mogući, nije prošlo mnogo vremena od kad jedan ovdašnji funkcionar umalo zbog njega glavu nije izgubio. Dešavalo se to onomad kad je Sloba mijenjao savezni Ustav. Ovaj lokalni funkcionar, tada još opozicionar, sišao u garažu potražiti među dunstflašama knjižicu s tekstom Ustava, knjižica stajala na visokoj polici iza tegli sa pekmezom, funkcionar stao na nestabilnu staru hoklicu, zavagnuo, pao i ušinuo kičmu. Kad se oporavio od povreda došla je i listopadska pobjeda i danas taj funkcionar nastavlja borbu za demokratsku Srbiju u veleposlanstvu u Japanu. Nadamo se da će i to nekako pregurati.
Bila su to opasna vremena, kad se život riskirao u borbi za ustavna načela. Danas nitko ništa neće da riskira. Eto, u prošli četvrtak potpredsjednik DSS Dragan Jočić rekao je da su predstavnici te stranke definitivno i neopozivo odustali od pisanja Ustava Srbije u Batićevoj Ustavnoj komisiji. Neće ljudi da riskiraju. Razlozi navedeni tom prigodom pozivaju se na oktroiranje osnovnih ustavnih načela od strane DOS-a, odnosno Demokratske stranke, koji navodno pišu Ustav samostalne države ne misleći na Saveznu državu i ne obazirući se na parlament itd. DSS nije htio ništa riskirati pa je sutradan, u petak, izašao s vlastitim nacrtom. Bila je to u velikoj mjeri očekivana priča, a mi se pitamo što od DSS može očekivati Vojvodina.
KAO DA JE PROSTOTA: Kad je riječ o teritorijalnoj organizaciji vlasti u Srbiji, DSS predlaže »racionalnu decentralizaciju« koja podrazumijeva pravo građana na autonomnu i lokalnu samoupravu s općinama, gradovima i gradom Beogradom kao posebnom jedinicom. Srbija je simetričnom regionalizacijom podijeljena na šest regiona sa sjedištem u Beogradu, Novom Sadu, Prištini, Nišu, Kragujevcu i Užicu. Kao što se dalo primijetiti, region Vojvodina se u tom nacrtu nigdje ne pominje, nema ni toponima Vojvodina niti iz njega izvedenih pridjeva, kao da je riječ o psovci, ružnoj riječi ili prostoti koja što prije mora biti zaboravljena i zabašurena. Doduše, takozvanim organskim zakonom bit će definirane teritorija i naziv regiona.
Što su izvorne nadležnosti ovako ocrtanih regiona? Prije svega, njih taksativno nabraja Ustav i u njih spadaju: donošenje statuta regiona, donošenje proračuna i završnog računa regiona, reguliranje jednog korpusa pitanja i poslova od regionalnog značaja i zaštita prava pripadnika nacionalnih manjina i njihovih kultura u mjeri u kojoj to nije uređeno zakonima Republike Srbije. Regioni također moraju detaljno urediti one oblasti za koje je Republika donijela samo osnovne zakone.
Zaštita regionalne autonomije prema ovom nacrtu je trojaka: regioni mogu posegnuti za specifičnom vrstom ustavne žalbe, zatim regionalna skupština ima pravo pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općih akata republičkog nivoa, ako smatra da se njime povređuju Ustavom zajamčeni principi uređenja regiona, treći oblik zaštite ispoljava se u pravu regiona da pred Ustavnim sudom pokrene postupak za odlučivanje o sukobu nadležnosti s republičkim organima.
NEIZBJEŽNA KRIZA: Kao što rekosmo na početku, s Ustavom svakakvi su problemi mogući. Vojvodina, odnosno Novosadski region, imati će izgleda mogućnosti provjeriti istinitost ove tvrdnje. Naime, kako vrijeme odmiče, potvrđuje se davno izrečena slutnja da će pitanje teritorijalne organizacije vlasti, regionalizacije, decentralizacije i autonomije predstavljati ključno pitanje pisanja novog Ustava Srbije koje će onemogućiti postizanje konstitucionalnog konsenzusa. Za Ustav, za jednu ozbiljnu modernu državu, konstitucionalni osnov kao konsenzus osnovnih političkih snaga od presudne je važnosti, on je dio njenog identiteta, dio njene političke samosvijesti koja je osnov za plovidbu kroz meandre tranzicije. Mi smo stigli dotle da na sceni imamo nekoliko grupa koje se okupljaju oko različitih ustavnih nacrta, koji se svi odreda razlikuju po načelnom pitanju teritorijalne organizacije vlasti. Ove grupe djeluju kao interesne grupe boraca za vlast ili čuvara vlastitih pozicija, svaki korak motiviran je ovim partikularnim ciljevima.
Prognoza je sumorna: konsenzus oko ustavnih pitanja nije moguć. Ovo će prouzrokovati otvorenu ili prikrivenu ustavnu krizu. Vojvodina u takvoj krizi nije ničija briga, točnije o njoj će brinuti njoj lojalni građani, koji će se moći odlučivati između ponuđenih ispolitiziranih ustavnih koncepata, odnosno da biraju između političkih grupa eksponenata tih koncepata.
Nikad nije bilo da nekako nije bilo i uvijek će nekakvog pravnog okvira biti, a ne znam zašto, sjetih se i one pjesme »Druže Slobo bijela lica sad se zoveš….« (dalje se fućka). g
