Arhiv tekstova
Stranka na prekretnici
Mr. Bela Tonković, neprikosnoveni lider Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini od njegovog osnutka, više nije predsjednik te stranke. Na Trećoj izvanrednoj skupštini DSHV-a, koju je ovog puta sazvalo Predsjedništvo stranke, održanoj 20. srpnja u Subotici, Bela Tonković je podnio neopozivu ostavku, i napustio sjednicu sa svojim pristalicama. Nakon toga su delegati koji su ostali na Skupštini donijeli odluku kojom odbijaju Tonkovićevu ostavku i potvrđuju svoju odluku s Izvanredne skupštine od 6. srpnja kojom je Bela Tonković smijenjen s funkcije predsjednika DSHV-a.
Za v. d. predsjednika stranke izabran je dotadašnji dopredsjednik Petar Kuntić. S govornice je najavljeno i da će Skupštini općine Subotica biti podnijet prijedlog za razrješenje Bele Tonkovića s mjesta dogradonačelnika.
DVA DNEVNA REDA: Godinu dana je prošlo od kako traju razmirice unutar rukovodstva DSHV-a i od kako se na adresu Tonkovića upućuju različite optužbe od toga da se okrivljuje za pad rejtinga i nefunkcioniranje stranke pa do optužbi za financijske nepravilnosti. Put za razrješenje krize u DSHV dva »tabora« su vidjela na dva različita načina. Tonković je tražio smjenu kompletnog rukovodstva stranke i nove stranačke izbore, dok su Martin Bačić, predsjednik Subotičke podružnice i njegovi suradnici inzistirali na nezadovoljstvu koje postoji u samoj stranci s radom predsjednika i zahtijevali njegovu smjenu. To je rezultiralo time da je Subotička podružnica sazvala Izvanrednu skupštinu 6. srpnja (koju je Bela Tonković proglasio nelegalnom) i gdje je Beli Tonkoviću izglasano nepovjerenje.
Predsjedništvo stranke je nakon toga sazvalo Skupštinu za 20. srpnja. Novina na ovoj Skupštini bilo je angažiranje tjelohranitelja od strane Tonkovića koji su kod većine delegata izazvali negodovanje. Druga novina je bila što je Skupštini ponuđeno da glasa na temelju kojeg dnevnog reda će raditi. Sazivač je odredio jedan dnevni red, a Subotička podružnica je podijelila delegatima svoj prijedlog dnevnog reda, već na samom početku Skupštine.
Obrazloženje koje je dano od strane Martina Bačića za mijenjanje dnevnog reda je bilo da je Skupština najviši organ upravljanja u DSHV-u te da može odlučivati o svemu što stavi na dnevni red, a ne samo o onim temama radi kojih je sazvana, kao što je to tvrdila Tonkovićeva strana.
Nakon rasprave o statutarnim pitanjima odnosno o tome tko poštuje a tko ne poštuje Statut, na prijedlog predsjedavajućeg Josipa Pekanovića, delegati su odlučili da će Skupština raditi prema dnevnom redu kojeg većina usvoji. I delegati su glasovali, i usvojili ovaj prijedlog, a nakon toga su pojedinačno glasovali za jedan i drugi dnevni red: manjina je glasovala za prijedlog dnevnog reda kojeg je Predsjedništvo odredilo, a većina za prijedlog dnevnog reda Subotičke podružnice.
NEOPOZIVA OSTAVKA I SMJENA: Nakon što je ovakvim glasovanjem odnos snaga postao kristalno jasan, stvari su se veoma brzo odigrale. Bela Tonković je izišao za govornicu i rekao: »Predsjedništvo DSHV je 13 godina i pet dana, i ja zajedno s njim, uvijek nastojalo i uspijevalo držati se Statuta i u postupku sazivanja ove Skupštine držali smo se Statuta do u tančine. Dugo smo razmišljali i tražili načina da nađemo najbolju primjenu Statuta za dobro stranke i nakon toga predložili smo takav dnevni red. Skupština nije prihvatila ovaj dnevni red, time je derogirala odluku Predsjedništva DSHV-a u jednoj izuzetno važnoj točci. Moralna dužnost je da u jednoj ovakvoj situaciji predsjednik podnese neopozivu ostavku i to ja sada radim. Hvala Vam na dosadašnjoj suradnji.«
Nakon toga Bela Tonković je izašao iz dvorane, praćen dugim aplauzom, koji se može dvojako tumačiti: kao zadovoljstvo konačnim razrješenjem krize u stranci, ali i kao izraz poštivanja za ono što je Bela Tonković uradio za stranku od njenog nastanka, a što su mu i njegovi protivnici priznavali.
Za Tonkovićem su izašle i njegove pristalice, a Skupština je nastavila s radom. Ne želeći da se Izvanredna skupština, održana 6. srpnja proglasi ništavnom, a njene odluke nelegalnima, delegati su odbacili Tonkovićevu ostavku i ponovno glasovali za njegovu smjenu. Nakon ovoga, sumnje nema, Tonković više nije predsjednik DSHV. Delegati su zatim izabrali za v. d. predsjednika Petra Kuntića, do održavanja Izborne skupštine, a najavljeno je i da će se uputiti prijedlog za razrješenje Bele Tonkovića s mjesta dogradonačelnika grada.
OPSTANAK STRANKE JE BITAN: Slaven Dulić, dopredsjednik stranke koji se, kako kaže, namjeravao kandidirati za predsjednika stranke nakon Tonkovićeve ostavke, za »Hrvatsku riječ« je rekao: »Za mene je bilo čudno, ako svi radimo na jednom poslu, da je jedan čovjek kriv i zato sam bio spreman dati ostavku i zatim iza toga da idemo svi na izbore, da to provjerimo među članstvom, jer sam mislio da je ovo mogućnost da se DSHV uzdigne iznad sukoba. Sebe ne doživljavam kao Belinog čovjeka nego doživljavam sebe kao osobu koja misli svojom glavom i koja želi za DSHV najbolje. Ono što je karakteristično, posljednje tri godine, od kada je došla nova vlast DOS-a, je da je u državnim odnosno velikim dnevnim novinama od oko 25 članaka o DSHV-u 23 bilo u negativnom kontekstu i 2 u neutralnom kontekstu, i novine su sada opet jedva dočekale da se ovako nešto događa u DSHV-u. Ono što ova vlast nije uradila, je to da skine ljagu s političkih partija manjina koje se uvijek smatraju nekakvim secesionističkim. Kao da ne postoje uopće stranke manjina u SCG osim SVM-a i SDA u Sandžaku, i ako poslije svega ovoga opstane DSHV to je za mene dobro jer je to jedina prava politička snaga Hrvata. Politička partija se razlikuje i od Hrvatskog nacionalnog vijeća i od udruga i od KUD-ova koji imaju predznak hrvatski po tome što nije ograničena u svom djelovanju, ona može tražiti što hoće od ove države, ukoliko ima određenu podršku i zbog toga bi, da sam uspio proći kao predsjednik, moj zadatak bio prikupljanje 1.500 potpisa koji se očekuju prema novom izbornom zakonu.«
Nakon izlaska, Bela Tonković je na pitanje novinara ostaje li poslije ovoga i dalje na mjestu dogradonačelnika Subotice rekao da je to druga procedura, a na pitanje hoće li možda doći do ujedinjenja dvije hrvatske političke stranke odgovorio: »Ja ne znam da u ovom trenutku postoje dvije hrvatske stranke jer HNS postoji samo na papiru. Ovdje je pitanje hoće li DSHV, u ovim demokratskim promjenama na putu tranzicije našega društva, biti dovoljno jak da interese hrvatskog naroda zastupa u parlamentarnim organima ove države i u izvršnim organima tijela ove države. To je osnovno pitanje.«
Veliki broj delegata iz svih dijelova Vojvodine, koji se okupio i na prvoj i na drugoj srpanjskoj izvanrednoj skupštini DSHV-a, nesumnjivo ipak govori o tome da među članstvom postoji volja za promjenama, jačanjem i obnovom stranke. Pred v. d. predsjednikom Petrom Kuntićem i podijeljenim Predsjedništvom je sada velika odgovornost za pripremu i organiziranje Izborne skupštine, odnosno za ispunjavanje obećanja koje su dali na proteklim dvjema Skupštinama. g
