Arhiv tekstova
Na vrhu Europe
Četvorica alpinista iz Subotice u ekipi s još dvojicom i snimateljem RTS-a pošli su 4. srpnja ove godine u osvajanje četiri planinska vrha. U ekipi su bili: Viktor Šteinfeld, Nebojša Janović, Petar Tomašev i Hoselito Bite iz Subotice, Oliver Šefer iz Beograda i Zvonko Trifunović iz Bora. Vlastitim kombijem doputovali su do podnožja prvog izazova Grosglockner gdje su otpočele psiho-fizičke pripreme kako bi 6. srpnja u 7 sati pošli na osvajanje najvišeg vrha Austrije.
Nakon samo jednog noćenja u planinarskom domu na 3.440 metara nadmorske visine, dječaci su škljocnuli svojim fotoaparatima u 12:46 sati na samom vrhu, koji je na 3.798 metara i ovjekovječili svoj uspjeh.
Istoga dana su se spustili i odmah zaputili ka Mont Blancu. Osmog srpnja stigli su do mjesta Sezuš gdje su napravili stanku jednu noć. Sutradan ujutro žičarom su se odvezli na 900 metara te zupčastom žičarom na 2.300 metara odakle počinje uspinjanje pješice na sam vrh Mont Blanca koji je na 4.807 metara nadmorske visine. Prva stanka se nalazila na 3.386 metara u jednom planinskom domu, do kojeg im je trebalo 6 sati penjanja bez stanke. Uspješno su prevalili kamenjaru popularnu pod nazivom »kuloar smrti«. Nakon odmora od 4 sata, u 3 izjutra ovi hrabri momci nastavljaju osvajanje i svoj cilj dostižu 10. srpnja nakon 5 sati penjanja. Na vrh je trebalo stići do 8 sati zbog meteoroloških uvjeta. Istog dana se spuštaju dolje i u podnožju planine prave kamp gdje se odmaraju dva dana. U međuvremenu posjećuju natjecanje u free climbingu u Samoniu gdje bivaju razočarani zbog neučešća ljudi iz Srbije i Crne Gore. Nekoliko dana kasnije putuju u Švicarsku i dolaskom u Cermat bivaju obaviješteni o pogibiji trojice talijanskih alpinista na planini Matehon.
No, to ih nije sputalo da nastave obistiniti svoje ciljeve, te se dijele u dvije grupe. Viktor, Oliver i Zvonko penju se na Matehon, dok Hoselito odlučuje popeti se sam na vrh Monte Rosa. Druga dva člana su morala odustati zbog žuljeva i oteklina. Hoselito o svom samostalnom poduhvatu izjavljuje za Hrvatsku riječ kako nije imao nikakve veće probleme osim nedostatka čeone lampe koju je zaboravio ponijeti, te je morao u mraku slijediti tragove bez nje, što je izuzetno teško. »Vrlo je bitno ne prepustiti se rutini, jer je ona najveći neprijatelj alpinistima i treba biti svjestan toga da svakog minuta možeš poginuti te to nagoni na oprez«. Usprkos samostalnom penjanju, što je vrlo rizično i hrabro, Hoselito osvaja vrh Monte Rosa 15. srpnja u 11 sati i 5 minuta. U isto vrijeme druga ekipa nailazi na poteškoće osvajajući neprijateljsku planinu Matehon. Zbog niskog proračuna nisu uspjeli iznajmiti vodiča te su izgubili dva sata. Unatoč tome dospjeli su do bivka-male planinske kućice na 4.000 metara, gdje su odlučili napraviti stanku. Ali, samo dva sata nakon njihovog prelaska jednog dijela puta dolazi do odronjavanja i mladići bivaju prinuđeni na helikoptersku evakuaciju na samo 477 metara od samog vrha. Od tada je planina zatvorena za penjanje dok se odronci ne saniraju. Unatoč svemu tome oni se zadovoljni vraćaju u Suboticu 16. srpnja sa zaključkom da je doma najljepše, iako nemamo visoke planine.
Ada Hegediš
