Arhiv tekstova
Bećari iz pustare i ljubavna čežnja
Ivan Pančić:
»Bećarske balade«
Subotički književnik Ivan Pančić (1933. -1992.) napisao je dokumentarnu poemu »Bećarske balade«, oslanjajući se na izvore podataka do kojih je došao tijekom istraživanja o pojavi harambaša i bećara u historijskim trenucima ovog tla u razdoblju od sredine XVIII. do konca XIX. stoljeća. Pišući stihove o soju zaboravljenih junaka koje su zvali bećari, Ivan Pančić je ljepotom lirike panonske himnike ovjerio vlastitu poetsku individualnost. Stihovi »Bećarskih balada« nezaobilazni su u prostoru naše zavičajne književnosti. Pjesnik, kritičar i prevoditelj, a po naobrazbi specijalista kliničke psihologije, Ivan Pančić napisao je više knjiga pjesama: »Buđenje« – ciklus pjesama u zajedničkoj zbirci »3X20« s Jakovom Orčićem i Antom Zolnaićem 1957., »Oblak na dlanu« 1962., »Grozdovi svjetlosti« 1970., »Natpivavanja« 1972., »Koji stižemo sami« 1979., »Ogovaranje života« 1984. i »Bećarske balade« 1986. Napisao je također i historijsku studiju »Kolera u Subotici 1873. godine« (1991).
Pančićeve »Bećarske balade« svoj motiv crpe iz prošlosti. Pjesnik je uspio ostvariti životan psihopoetski profil bećara tog doba, potvrđujući iznova, kao i u ranijim knjigama pjesama, arhetipski osjećaj za zavičajno. Od pet ciklusa »Bećarskih balada« četiri su pisana ekavicom, dok je peti ispjevan ikavicom. Pančićevi bećari iz »Balada« kobno su determinirani zbog pružanja otpora vlasteli. Bećar je riječ perzijskog-staroturskog porijekla i označava mladića besposličara. Ona se počinje upotrebljavati u XVIII. stoljeću za označavanje onog dijela kmetstva u Austro-Ugarskoj Monarhiji koji nisu imali ni zemlje ni sredstava za proizvodnju, za tzv. beskućnike. Bećarski način života bio je sinonim za nesigurnu egzistenciju, koji je karakterizirala ogromna klasna razlika. Nasilničko ponašanje bećara prihvaćano je od naroda i idealizirano kao izraz njihovog vlastitog bunta protiv spahija, plemića i državne administracije. Pišući o bećarima, Pančić ne pokušava izraziti neko tobožnje neoromantično suosjećanje s junacima pustara. Umjesto toga, pjesnik izražava svjetonazor koji je uvijek aktualan i koji je središnji efekt »Bećarskih balada« predočen i u stihovima pjesme »Bilo neba«: »svet su pravi naše sanje/to je moje sve imanje/čuvam snova mlado stado«. Finalni efekt, koji iskazuje pjesnikov stav otpora spram date stvarnosti, izražen je u svakoj pjesmi »Balada«. Iako je doba bećara odavno prošlo, upravo taj jak finalni akcent pruža priliku za promišljanje naše društvene aktualnosti koju obilježava i licemjerje našega vremena. Svaki narod ima svoje heroje koji su »dopisivani« kontinuitetom svijesti koja odbija jednoumne projekcije stvarnosti. Ipak, utopistički snovi sadrže i opasnost o kojoj kazuju i sljedeći Pančićevi stihovi: »Podložnik sam ja bez smrti/zalud mene đavo krsti. /Tražim sebe vekovima, mene nema, samo plima«. Snovima se nije dovoljno prepuštati. Treba htjeti u sklopu raznolikosti nejednakosti, u kojem jedino postoji uvjet za nastajanje kvaliteta, ostvariti snove, ali kako je sloboda izvor unutarnjeg sukoba i protivurječnosti u čovjeku, ni prazna sloboda, a ni prinudno bratstvo ne mogu donijeti radost ljudima. U htijenju otklona od jednoumne projekcije stvarnosti nametnute kao obvezujuće mentalne i životne vizure, neophodne su prilično jasne uspostavljene koordinate mentalne pozicije u kojoj se zbiva individualitet. Čitajući »Bećarske balade« provjerite kome više vjerujete. Srcu ili razumu? I gdje čuvate Boga, ako mu vjerujete.
Đavoli:
»Ljubav i moda«
Neno Belan jedan je od najplodonosnijih hrvatskih pop-autora. Prvu popularnost stekao je u grupi »Narodno blago«, a potom svira u triju Aquilla koji je izvodio izvorne dalmatinske skladbe. Belan osniva Đavole 1984. godine. Prepoznatljiv glazbeni izričaj Đavoli su izgradili uklopivši utjecaje ranog rock n rolla, talijanske kancone i hrvatskih popularnih standarda. Đavoli su sa samo tri albuma: »Ljubav i moda« 1986., »Hallo Lulu 22« 1987., »Ostani uz mene« 1988., ostvarili jednu od najznačajnijih karijera u hrvatskoj popularnoj glazbi. Dojmljivi ljubavni tekstovi s albuma »Ljubav i moda«, kao i osjećaj prošlosti kombiniran s modernom glazbenom tehnologijom, te poskočice i balade nastale plodotvornim utjecajem Mediterana, najbolji su pokazatelj karakteristika glazbenog stila skladatelja Belana, koji se iskazuje i nakon rasformiravanja sastava Đavoli 1993., kada se Belan okreće samostalnom radu.
Jedan od najboljih hrvatskih albuma svih vremena »Ljubav i moda« producirao je Ivan Piko Stančić. Na albumu »Ljubav i moda« savršeno su uklopljeni utopistički, najneviniji zamišljaji iskonskog duha rock n rolla s glazbenim idiomima hrvatske popularne glazbe pedesetih i šezdesetih godina, talijanske kancone, romantike i suvremenog pop-zvuka. Više pjesama brzo su postali hitovi: »Bila krila galeba«, »Điri-điri«, »Zvuci ulice«, dok su balade »Pričaj mi o ljubavi« i »Nebo vraća osmijehe« još uvijek popularne. Đavoli su svojim albumom prvijencem pokazali da emocionalne vrijednosti pop-glazbe nisu definirane generacijskom pripadnošću.
Zvonko Sarić
