Arhiv tekstova
Financiranje programa ili naklonosti
U razvijenim društvima demokracije, na neki paradoksalan način, količina novca uloženog u političku kampanju donosi više rezultata negoli prijašnji uspjesi, stranački program i kvaliteta stranke. U potrošačkom društvu se niti stranke ne temelje samo na voluntarizmu, tako da mnoge uloge preuzimaju profesionalci. Stoga se za uspjeh upošljavaju stručnjaci za promidžbu, odnose s javnošću i medije, a kao što znamo – sve to košta. Prema pojedinim kritičarima kampanju američkog predsjednika obilno su pomogle tvrtke koje se bave preradom nafte, koje su zauzvrat dobile blagonaklonost nove administracije u odnosu na izbjegavanje skupih ekoloških zahtjeva.
U svakom slučaju, pitanje financiranja političkih stranaka sve se više i u nas počinje oslikavati na izborni rezultat, a i na kasnija stranačka zalaganja.
SKANDALI: Stranke se generalno suočavaju s problemima u dva slučaja. U prvom, kada ne uspiju privući novac financijera, a u drugom kada izdašni financijer ispostavi svoje zahtjeve. Talijanska Demokršćanska partija bila je na rubu propasti kada su otkrivene njene veze s mafijom, Japan je bio u političkoj krizi zbog serije ilegalnih donacija, a skandalima su bili opterećeni i bivši njemački kancelar Helmut Kohl, američki predsjednik Bill Clinton, predsjednik Južnoafričke republike Nelson Mandela, ruski predsjednik Boris Jeljcin, izraelski predsjednik Ehud Barak, sadašnji talijanski premijer Silvio Berlusconi…
U nas se gotovo odomaćila anarhija u financiranju stranaka, pa su neraščišćena ostala mnoga pitanja iz prošlosti, počev od pitanja imovine bivšeg Saveza komunista, financiranja »patriotskih stranaka« iz perioda Miloševića, legalnosti i tajnosti financiranja iz inozemstva… Unatoč postojanju dva republička i jednog saveznog zakona u ovoj sferi, oni su se morali mijenjati, te je Skupština Republike Srbije nedavno usvojila novi republički Zakon o financiranju političkih stranaka.
U cilju reguliranja ovog osjetljivog područja, zapadne demokracije žele političku borbu što više temeljiti na fer načelima, mada su zakonska rješenja prilično različita od zemlje do zemlje. To znači da se želi zakonski eliminirati korupcija, promovirati pravičnost, kako bi i male stranke imale šansu doći do javnosti, dok iste ciljeve ima i kontrola troškova kampanje.
Zemlje bivšeg istočnog bloka sredinom devedesetih godina usvojile su zakone koji reguliraju ovu sferu. Bosna i Hercegovina je 2000. godine dobila svoj Zakon o financiranju političkih stranaka, dok je Srbija upravo izmijenila stari zakona iz vremena prošlog režima.
RUMUNJSKA: Imajući u vidu razvitak demokracije i tranzicijski proces, trebalo bi pogledati iskustva zemalja s kojima se možemo usporediti. U pogledu financiranja političkih stranaka rumunjski zakon propisuje da državni proračun ovom stavkom može biti opterećen maksimalno 0,04 posto. Subvencije svakog mjeseca stižu na stranačke račune, a količina novca ovisi o zastupljenosti u parlamentu. Ovo je uvedeno kako bi se osigurao opstanak manjim strankama i da stranačka lepeza ne bi bila suviše uska. Pored toga država indirektno financira izborne kampanje time što parlamentarne stranke i kandidati imaju pristup javnim radijima i TV postajama. Ostale stranke i kandidati imaju pristup po određenim ugovorima, a njima država odobrava i besplatan prostor za izborne plakate.
Stranke u Rumunjskoj moraju provjeriti i registrirati identitet donatora, ali donator može ostati anoniman po svom zahtjevu. Zabranjene su donacije u robi ili one koje imaju za cilj pridobivanje neke ekonomske ili političke povoljnosti, te donacije javnih institucija, državnih kompanija i banaka, drugih država ili stranih organizacija – izuzev ukoliko su udružene ili surađuju s rumunjskim strankama. Iako zakon propisuje da bi se u službenom listu trebale objaviti liste donatora koji su premašili 10 minimalaca, nisu predviđene sankcije za kršenje te odredbe. Rumunjska ima Obračunski sud koji kontrolira korištenje državnih sredstava i u ovoj sferi, a od 1991. godine je uveden i izborni blagajnik koji je odgovoran za financijske operacije tijekom predizborne kampanje, mada stranka može angažirati više ovih fizičkih ili javnih lica, koja dobivaju ovlaštenja od Ministarstva financija. Za financiranje koje ne ide preko ovog izbornog agenta, plaćaju se globe, donacije oduzimaju i daju u državni proračun.
SRBIJA: Novi Zakon o financiranju političkih stranaka propisuje da je zabranjeno primati materijalnu i financijsku pomoć od stranih država, stranih pravnih i fizičkih lica, anonimnih darodavatelja, javnih poduzeća i ustanova, te poduzeća i ustanova u kojima država ima kapitala. Stranke ne smiju financirati niti privatna poduzeća koja obavljaju javne usluge po ugovoru s državnim organima i javnim službama dok postoji takav ugovorni odnos, a popis zabranjenih donatora uključuje i sindikate, humanitarne organizacije, vjerske zajednice, uvoznike i izvoznike, proizvođače akciznih proizvoda te ona pravna lica i poduzetnike koji imaju dospjele, a neizmirene obveze po temelju javnih prihoda. Međutim, ukoliko se desi da stranka stekne novac na ovakav način, ona je dužna prenijeti ga u roku od deset dana od prijema na proračun Republike Srbije pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 200.000 do 1.000.000 dinara.
Prema pisanju lista Vreme, svakog se mjeseca iz proračuna izdvaja 500 prosječnih plaća koje se raspoređuju među parlamentarnim strankama po zastupljenosti. Pored toga strankama pripada i paušal za izborne kampanje za zastupnike od 2.500 prosječnih plaća, a za izbore za predsjednika Republike 1.000 plaća.
Prema novom Zakona o financiranju političkih stranaka, ovlašteno lice političke stranke je dužno izdati potvrdu o daru, besplatnoj usluzi ili usluzi koja odstupa od tržišnih uvjeta. Pravno ili fizičko lice mora stranci ispostaviti račun, a ukupan iznos priloga u jednoj kalendarskoj godini je za fizičko lice 10 prosječnih mjesečnih zarada, odnosno 100 zarada za pravno lice. Privatni izvori prema ovom zakonu, pored članarine mogu u godini iznositi do 100 posto sredstava dobivenih iz republičkog proračuna.
Sredstva iz javnih izvora za izborne kampanje su u izbornoj godini 0,1 posto republičkog proračuna umanjenog za transfer od drugih razina vlasti, tj. 0,05 posto proračuna pokrajine ili lokalne samouprave. Od ovih sredstava se 20 posto jednako raspoređuje podnositeljima lista, a preostali dio podnositeljima izbornih lista koje su osvojile mandate, u razmjeri prema osvojenim mandatima. Deset dana nakon održavanja izbora, podnositelj proglašene izborne liste dužan je predati cjelokupno izvješće o porijeklu, visini i strukturi prikupljenih i utrošenih sredstava putem posebnog obrasca. Ukoliko neka stranka bude pravosnažno kažnjena za prekršaj propisan ovim zakonom, gubi pravo na sredstva iz javnih izvora za narednu kalendarsku godinu. Konačno, ako neka stranka za izbornu kampanju utroši više sredstava od propisanog zakonom, kaznit će se dvostruko većom sumom.
STRANI PRILOZI: Jedan od najpoznatijih domaćih političkih analitičara Vladimir Goati je izjavio za Vreme kako smatra da je za izbore 2000. godine DOS potrošio oko 2 milijuna eura novca nepoznatog podrijetla. Međutim, moskovska »Parlamentarna gazeta« smatra da je američka injekcija tadašnjoj srpskoj oporbi iznosila oko 36 milijuna dolara.
Navedeni podaci govore u prilog povezanosti izbornog uspjeha, uloženih sredstava i porijekla tih sredstava. Iako je formalno zabranjeno financiranje iz stranih ili javnih izvora, to se teško može zanijekati kada se imaju u vidu količine utrošenog novca tijekom ranijih predizbornih kampanja.
MANJINSKE STRANKE: Strani prilozi su zanimljivi i za manjinske stranke, bilo da očekuju pomoć od partnerskih organizacija, ili od pojedinaca koji su odselili u matičnu ili neku drugu državu. Manjinski političari, međutim, nemaju baš puno prostora da legalno dođu do tih izvora.
Poznato je da su irske stranke godinama financirane iz irskih zajednica iz SAD, kao i da postoje svojevrsne političke fondacije koje pružaju pomoć srodnim strankama u inozemstvu. Klasičan primjer pored američkih fondacija aktivnih na Balkanu je i fondacija Friedrich Ebert koja je pomagala novostvorenim socijalističkim režimima u Africi, dok je fondacija Konrad Adenauer pomagala desničarske stranke Latinske Amerike.
Drugi načini pomoći strankama, koji su upitne legalnosti, su stavljanje na raspolaganje prijevoznih sredstava, logističke potpore, politička uporaba sindikata, uključivanje političkih sadržaja u ankete među građanima…
CRNI IZVORI: Među najgrubljim kršenjima demokratskih postulata su financiranja stranaka iznuđivanjem novca (Watergate) i donacije kriminalnih organizacija koje potječu od krijumčarenja droge. U Kolumbiji su 1994. godine nekoliko sati nakon završetka izborne kampanje pronađene video vrpce sa snimcima koji dokazuju da je u financiranju predsjedničkih izbora korišten novac od prodaje droge. Istraga je dokazala vezu s narko kartelima, a šef kampanje predsjedničkog kandidata Ernesta Sampera, Fernando Botero, inače bivši ministar obrane, završio je u zatvoru. g
