Arhiv tekstova
Neotpornost na šećer i druge bolesti
Mnogo su slatki bili članovi Službe za utjerivanje istine Narodnog pokreta Otpor, kad su prošlog ponedjeljka na konferenciji za tisak održanoj u Novom Sadu prozvali Vladu Republike Srbije. Šećer, odnosno varanje na šećeru, tema je koja može osigurati slatkost do otužnosti. Tendenciozno ili ne, ali Otpor kao i DSS stalno govori o »produženju sankcija« na izvoz šećera, što je moguće i podsvjesno stavljanje znaka jednakosti između ove i one bivše vlasti kojoj su snakcije bile normalno stanje. Istine radi treba reći da mi nemamo nikakve sankcije na izvoz šećera, to jest nitko nam ne brani da šećer izvozimo, već nam se više ne daju za to beneficije, odnosno povlašten položaj, jer smo, narodski rečeno, prokockali povjerenje i više nitko ne vjeruje da nećemo zloupotrebljavati date nam povlastice.
Otporaši su na spomenutoj konferenciji mašući zavidnom količinom »dokaznog« materijala i spominjući čitav niz poduzeća iz Crne Gore, Vojvodine i Čačka isprozivali sam vrh države Srbije, odnosno njenu Vladu i ljude oko nje. Kao moralno bolesni od iste šećerne bolesti našli su se ljudi različiti, pa čak i neki koji se međusobno ne podnose, ali po mišljenju Otporaša biznis je biznis. Tako su, po riječima Branimira Nikolića, koordinatora Službe za utjerivanje istine Narodnog pokreta Otpor, za prikrivanje čitave afere i omogućavanje ovakvih transakcija krivi bivši ministar poljoprivrede Dragan Veselinov, vrh DS i potpredsjednik te stranke i srpke Vlade Čedomir Jovanović, zatim crnogorski premijer Milo Đukanović, te neizbježno dežurni krivci predsjednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak i vlasnik kompanije »MK komerc« Miodrag Kostić. Doduše, Otpor nam nije pružio baš najjasnije objašnjenje o stupnju krivice i tehnici kojom su ta djela izvršena, već nam je provukao kroz uši samo posredan ukazatelj odnosno poluindiciju, da Vlada nije kaznila nikog zbog »šećerne afere«, što je uzeto kao gotov dokaz saučesništva i objašnjeno »nemogućnošću aktualne vlasti da se odrekne svojih financijskih mentora«.
»Tko štiti, postaje suučesnik. Nadam se da će se u Vladi Srbije naći dovoljno snage da se odreknemo, bez obzira koliko nam je tko blizak, onih koji rade nečasne stvari«. Tako je, baš tako, od riječi do riječi govorio predsjednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak samo dva dana prije ove »otporaške« konferencije. Moguće je da je upravo ova izjava poslužila kao inspiracija aktivistima Otpora, ili su pak nezavisno od Nenada Čanka došli do istog zaključka i ponudili svoju verziju dokaza. Šalu na stranu, tek atmosfera afera, jezik prozivki, čepanje pod DOS-ovskim stolom, postali su obvezni politički jezik bez čijeg znanja se lako može zalutati u stranoj zemlji pragme. Međusobno ucjenjivanje u krilu vladajuće koalicije izgleda nije samo zlonamjerna izmišljotina oporbenih političara tipa Aleksandra Vučića.
ZAGONETNI ODGOVOR: Neki ljudi iz Lige socijaldemokrata Vojvodine morati će otići s partijskih i državnih dužnosti, rekao je i ne trepnuvši Čanak. Naravno da iskusni plotičar (kome još uvijek brzi jezik nije brži od pameti) nije htio ni zucnuti o kome se radi. Ne toliko zbog javnosti koliko zbog stranke same. Sada u LSV-u počinju da se kuju planovi i razvijaju strategije, lideru samo ostaje da procijeni koja je opcija bolja za stranku i(li) njega i da je u određenom trenutku podrži. U samom vrhu LSV potvrđeno je da se sprema sastanak predsjedništva stranke na kome će se raspravljati o kadrovskim pitanjima, no iz Lige ne priznaju ništa drugo do raspravu o problematičnim likovima umiješanim u aferu »Agroseme«. Ali, čini se da je to samo početna kulisa, jer je sam Čanak najavio da će se raspravljati o ljudima »za koje se sumnja da su nepoštovanjem programa, nepoštovanjem predizbornih obećanja ili na druge načine ugrozili interes LSV«. Na pitanje novinara, koji bi to ljudi mogli biti krivi za nepoštovanje programa ili predizbornih obećanja, član predsjedništva stranke i pokrajinski sekretar za lokalnu samoupravu Emil Fejzulahi zagonetno odgovara da u stranci odavno ima primjedbi i na rad nekih ligaša koji obnašaju dužnosti u pokrajinskim organima. Neki su požurili da u tome odmah prepoznaju potpredsjednika Skupštine Vojvodine Miroslava Mrnuštika, koji i sam ne odbacuje tu mogućnost, ali dodaje da njegov položaj u stranci kvari nespremnost na bezrezervnu poniznost lideru i otvoreno prijeti, tvrdeći da njegova smjena može otvoriti stranačku Pandorinu kutiju.
»EKSPERTI«: Mnogo što može se kao na dlanu pročitati iz događaja koji su protkali prošli tjedan, naime, može se zaključiti da je priča oko novog Ustava Srbije barem za neko vrijeme harmonizirana na relaciji LSV i DS, barem takve signale daje intervju Jelene Jeftić potpredsjednice Skupštine Vojvodine i funkcionarke DS. Baš u tom trenu, očito je, Nenad Čanak daje gas i obilazi u aferaškoj krivini svoje suborce iz DOS-a. Naime, sad je pravi trenutak da se načini rez u korumpiranom tkivu počevši upravo od vlastite stranke (samo to nije onaj mihajlovićevski Skalpel), uostalom, nije tajna da postoji tiha ligaška frakcija sastavljena pretežno od članova koji su znali pronaći stranačke prostorije i u zabačenim ulicama novosadskih predgrađa, dakle da je ta tiha ekipa, koja se povukla pred naletom karijerista i novopečenih »eksperata« koji su već šestog listopada hrlili u novu profitabilnu političku opciju, odavno gunđala nezadovoljna stanjem u stranci. Sad je očito došao trenutak da jednim udarcem padne nekoliko muha, a treba samo spljeskati par mušica. Onaj tko se pita zašto LSV nije krenula ranije u obračun s mangupima u svojim redovima, neka se zapita koliko bi takav potez vrijedio par mjeseci ranije, koliko bi se mogao kapitalizirati na ustalasanoj politčkoj pijaci ovdašnjoj. Prije tri mjeseca, takav potez bi bio politička korektnost koja vodi ka samoubojstvu, danas njegov ishod može biti spasonosni bod u gostima koji nas vadi od ispadanja iz prve lige. g
