Arhiv tekstova
Očuvanje narodne baštine
U Hrvatskom kulturnom centru »Bunjevačko kolo« prošlog je petka, 1. kolovoza, priređena etnografska večer na temu »Kako sačuvati ono što već imamo«. Neposredni povod za ovu priredbu bili su dokumentarni filmovi Rajka Ljubiča o nastanku kruha i prošlogodišnjoj Dužijanci. Autor je istakao značaj knjige Alojzija Stantića »Kruv naš svagdanji«, po kojoj je nastao njegov dokumentarni film o tome što su sve naši stari morali znati i uraditi da od posijanog zrna dobiju »kruh svagdanji«.
Pred prepunom Svečanom dvoranom HKC »Bunjevačko kolo« prvo je prikazan film koji nas je podsjetio kako je u prošlosti put do prvog zalogaja kruha bio dugačak i težak. Autor dokumentarnog filma Rajko Ljubič uspio je sažeti i funkcionalno ukomponirati u efektno kinematografsko ostvarenje fantastično velik priliv podataka i iscrpan pregled o poljodjelstvu bunjevačkih Hrvata koje sadrži knjiga Alojzija Stantića »Kruv naš svagdanji«. Vrijeme uzgoja žita je dugo, a od pamtivijeka se ljudi prema kruhu odnose kao prema najvećem Božjem daru.
Mr. Andrija Kopilović u svojoj recenziji o Stantićevoj knjizi bilježi, među ostalim, da se čitajući ovu knjigu »stječe uvid u trostrukost odnosa čovjeka prema Bogu, prema radu i prema plodu zemlje koji postaje simbol«, što je uočljivo i u prikazanom filmu, dragocjenom dokumentu o jednom nestalom vremenu, u kojem je uzgoj žita bio više vrednovan od bilo kojeg drugog posla.
U filmu je prikazan blagdan na dan sv. Marka, koji su bunjevački Hrvati posvećivali zajedničkom blagoslovu žita i polja. Blagoslov žita se obavljao po svim župama. Čovjek još od prastarih vremena nastoji suprotstaviti se nevremenu, tako da je interesantan i segment filma koji prikazuje zvona postavljana za razbijanje gradonosnih oblaka. U daljem tijeku filma, gledatelji su mogli vidjeti spremanje za ris, kada risari pregledaju, obnavljaju i popravljaju pribor s kojim će raditi ručni ris. Posebno je zanimljiv dio filma koji bilježi rad starih mašina koje se više ne koriste u poljodjelstvu. Prikazana je kosačica koju vuku konji, zaprežna samovezačica i stari traktor iz 1932. godine. Također je prikazan rad stare vršalice iz 1935. godine na kojoj je obično radilo dvadeset i četvoro ljudi.
Na kraju filma prikazani su stari načini čuvanja žita. U početku se žito čuvalo u žitnoj jami koja je bila okrugla, nalik na kacu, čiji su zidovi bili spaljivani kako bi očvrsnuli poput cigle. Nakon žitne jame smišljen je pouzdaniji način za čuvanje zrna žitarica. Napravljen je ambar, a kada su se počele graditi takve tavanice na salašima koje su bile ojačane jakim slimenima, tavan se pokazao kao najbolje mjesto za čuvanje žita.
Nakon prikazanog filma Alojzije Stantić je za govornicu pozvao prvog gosta večeri, etnografa Árpáda Pappa, koji je govorio o značaju etnografskog filma Rajka Ljubiča, kojim se kinematografski dokumentirano sačuvala tradicija, tako da se na osnovu filma može rekonstruirati postupak i tradicija uzgoja žita kod bačkih Hrvata.
Ocijenivši film kao jedinstven, Árpád Papp je još rekao da tradiciju treba zabilježiti i zbog novih izazova, jer etnografija daje odgovore kroz modele i na to kako se nešto može riješiti i kako se može nadvladati dana situacija, o čemu nam govore postupci naših predaka.
Sljedeći gost Lojzije Malagurski govorio je o velikoj razlici onoga vremena kada je on počeo raditi ris i sadašnjeg načina žetve, objasnivši kako se nekada radio ris, dok je Alojzije Stantić ispričao kako je i on šezdesetih godina radio na vršalici. Potom se Stantić zahvalio svim učesnicima u filmu koji je po njegovom mišljenju vrlo uspješno dokumentirano zabilježio ono što je vrijedno spasiti od zaborava.
Na koncu ove etnografske večeri prikazan je film R. Ljubiča »Dužijanca 2002«, koji nas je podsjetio na prošlogodišnje obilježavanje kraja žetve.
Z. Sarić
