Arhiv tekstova
Zahvalnost kao krepost
Dužijanca je. Blagdan rada, žetve i zahvalnosti. Radom je čovjek pozvan biti ne rob, ne ovisni, nego suradnik. Suradnik Božji. Naime, vjernik gleda očima vjere na sav stvoreni svijet. Taj je izišao iz Božanske promisli kao svijet koji je svrsishodan, osmišljen i bogat. U njemu je čovjek pozvan biti gospodarom i suradnikom Boga Stvoritelja. Biti sustvoritelj.
Međutim, ljudski pad, koji nazivamo istočni grijeh, učinio je »da u znoju lica svoga jedemo kruh svoj«. No, Isus Krist se je rodio u radničkoj obitelji i bio je radnik. Stoga je ponovno rad ne samo otkupio, osmislio, nego i posvetio. Rad je, dakle, suradnja i sredstvo spasenja. Vjernik to duboko osjeća i zna cijeniti dar rada. Za svoj rad on najveću nagradu očekuje od onoga koji jedino pravedno plaća, a to je Bog.
Međutim, vjernik se niti smije, niti može odreći Božje pravednosti. Ta pravednost je providonosna i nas ljude potiče da za rad dajemo i priznanje i zahvalnost i realnu nadoknadu – plaću. Na žalost, mnoge su nepravde na ovoj našoj zemlji baš u odnosu na rad i na nadoknadu. Nepravda koja bogate čini bogatijima, a siromašne siromašnijima.
I OSKUDNA ŽENA JE BLA-GOSLOV: Ove smo godine imali oskudnu žetvu. Kao da ni Bog nije dao blagoslov, ali bi tako misliti bilo bogohulno. On je dao blagoslov. Znamo li prihvatiti i takav blagoslov i priznavati Njegovo vrhovništvo, unatoč našega vremenitog gubitka? Hoće li nas ova umanjena žetva učiniti solidarnijima jednih prema drugima? Za vjernike je to za očekivati.
U ovim danima zahvalnosti u Dužijanci želim sa vama podijeliti jedno razmišljanje svoga prijatelja i nama poznatog duhovnog pisca, prof. Tomislava Ivančića, koji o zahvalnosti na jednom mjestu ovako razmišlja: Jesi li se već, uvjerio kako je nezahvalnost najgora čovječja mana? I najopasnija. Naime, biti zahvalan znači biti sklon novim životnim mogućnostima. Ti sebi nisi sam darovao život, sve što imaš, poklonjeno ti je s neba. Svaki tren tvoga dana, novi tjedan, mjesec i godine tvoga života, su dar odozgo. Nisi mogao naručiti roditelje, nisi unaprijed naručio prirodu u kojoj živiš, tijelo u kojem prebivaš. Sve si dobio. Jesi li ikad zahvalio Bogu što ti je sve to darovao i uveo te u život?
Zahvalan je onaj čovjek koji je uvidio da njegovi dani i njegov život ovise o Bogu. Zahvalan je onaj koji se uvjerio da čovjek živi više od onoga što prima, nego od onoga što načini. Čovjek, u stvari, živi toliko koliko je zahvalan.
Nezahvalan čovjek smatra da sve što ima, kuća u kojoj se rodio, roditelji, škola, zrak koji diše i umjetnička djela koja promatra, sve je njegovo i nikome za to ne duguje zahvalnost. Nezahvalnu čovjeku nije potreban nitko, a druge treba samo da ih sebi potčini i za sebe iskorištava. Nezahvalnik je stoga tlačitelj, kradljivac, pa i ubojica. On sebično živi u tuđemu. Dobio je od Boga i od ljudi, a vlada se kao da je njegovo. On živi od ljudi, a vlada se kao da ljudi žive od njega.
Zahvalan čovjek, naprotiv, uvijek je realan, ponizan, on vidi svijet i stvari onakvima kakvi jesu. Neprestano će rasti, jer je spreman dobivati, primati. On zato uživa u prirodi, sluša glazbu, žubor potoka, on će se diviti prekrasnoj simfoniji, on će uživati u ljepoti morskih valova i sili njihovoj, on će osluškivati tišinu zvjezdanog neba, ali i zadrhtati pred munjevitim oblačnim nebom kad zagrmi snagom i silinom.
Zahvalan čovjek je zapravo onaj, koji neprestano uči, koji sve zapaža i koji se zna čuditi. Zahvalan čovjek je zato kreativan, može biti veliki umjetnik i veliki znanstvenik. Zahvalni ljudi su ljudi velika srca i hrabri. Oni znaju živjeti s drugima, znaju se pomiriti, oni znaju razumjeti, svijet gledati svijetlijim očima, sposobni su praviti mostove, sposobni su paliti svjetla u mraku srdaca, isto tako sposobni su zaustavljati ratove i činiti život čovječnijim.
UZORI U ISUSU: U Isusu nalaziš uzor zahvalnog čovjeka. Kad mu je Veronika pružila rubac da otare svoje znojno i krvavo lice, on joj iz zahvalnosti vrati svoj lik na rupcu i učini je slavnom. Tisućljećima je spominju kao ženu koja je pomogla Isusu. Samo zahvalni postaju slavni. Nezahvalni ostaju u sramoti, osamljeni, oni su već mrtvi. Zahvalni ne mogu nikada ostarjeti, pa i kada je tijelo staro, oni su duhom sve mlađi.
Zahvalni znaju davati, jer oni uvijek imaju. Njihova je jedna ruka uvijek usmjerena prema nebu da prima, a druga prema ljudima da daje. Oni su potok koji nikada ne presahne.
O, kada bi se i ti našao među njima! Neka te nebo obdari zahvalnošću. To je naša Dužijanca, biti među zahvalnima. Podići srce Bogu i ruke prema potrebnima. g
