Arhiv tekstova
Marljive ruke i virtuoz na violini
U okviru obilježavanja žetvenih svečanosti i jednog od najvećih pučkih praznika vojvođanskih Hrvata na ovim prostorima »Dužijance (2003.) » zainteresirani Subotičani su u ponedjeljak, 4. kolovoza mogli prisustvovati kulturnim manifestacijama prvorazrednog značaja i vrhunskog umjetničkog dojma. Najprije je u 19 sati u Galeriji Likovnoga susreta njegova ravnateljica Olga Šram, skupa s mr. Andrijom Kopilovićem, otvorila izložbu »S Božjom pomoću«, naslovljenu »Marljive ruke molitve i rada«, koja je nazočnima predočila zbirku od petnaest slika Ane Milodanović i pokojne Teze Milovanović i sve fascinirala nestvarnom ljepotom tematike kojoj je posvećena-meditacijama o krunici i prizorima iz Isusova života i stradanja, djelima u tehnici slame koje odišu potresnom ljepotom što crpi vjersku i estetsku vrijednost upravo i ravno iz, »bačkog tla«.
Nakon toga smo bili svjedocima novoga, jednako transcendentnog i oniričnog ugođaja koje nam je priredio svjetski priznati virtuoz violine i ponajbolji učenik velikog violiniste poljskoga podrijetla, Henryka Schirringa. U cjelokupnom izvođenju najtežih komada u ukupnoj glazbenoj povijesti svih djela skladanih za violinu, onih Bachovih napose, Kolundžija je pokazao kako ne samo suvereno vlada tehničkim domenom poznavanja glazbala i repertoara, već je najjači upravo na razini na kojoj većina suvremenih interpretatora što klasične, što popularne glazbe pada – dinamici.
U prezentaciji Bachovih komada Kolundžija je nadmoćno gospodario dinamikom, od crescenda do pianissima i vrtoglavih ataka do minucioznih pasaža što najavljuju bure tremola, a na koncu Presta u skladbi Sonata br. 1 u g-molu, Johanna Sebastiana Bacha, učinio da se svi osjetimo, makar za izvjesno vrijeme dok još odjekuju umilni jecaji violine, na maleni korak bliže Bogu ili Vječnosti.
I Umjetnosti, dakako, s velikim »u«. Umjetnosti kojom je Kolundžija neštedimice darivao mnogobrojnu publiku dupkom pune subotičke Katedrale svete Tereze Avilske. Slavni je glazbenik najzad, čak četiri puta izlazio da se pokloni pred, s razlogom, oduševljenom subotičkom publikom.
R. G. Tilly
