Arhiv tekstova
Lijepe žene, kolt i obračun
Od davnog vremena kada se pojavio, western se doima kao uvjerljivo, uz »ljubiće«, najpopularniji i najmanje promjenama sklon filmski žanr. U ovom i narednom broju predstaviti ćemo vam sedam, po našem mišljenju (koje nikako, dakako, ne pretendira biti i jedinim objektivnim) najznačajnijih i najkvalitetnijih filmova ovog, čini se, besmrtnog filmskog žanra. Samo je po sebi razumljivo da su svi filmovi američkog podrijetla (SAD su kolijevka Indijanaca i kauboja, te i cijelog žanra »kaubojca«). Što se njihove starosti tiče, dva su (»Čovjek koji je ubio Liberty Walancea« i »Shane«) iz »herojskog doba« ovog kinematografskog žanra, jedan je remek-djelo glasovitog redatelja Johna Stargessa (nezaboravni i nedostižni – »Sedam veličanstvenih«), jedan je iz 60-ih (»Divlja horda«), jedan iz 70-ih (»Pet Geret i Bili Kid«), jedan iz 80-ih (»Jahači na duge staze«), te jedan iz 90-ih godina prošlog stoljeća (»Neoprostivo«).
^OVJEK KOJI JE UBIO LIBERTY
WALLANCEA
Po skromnom mišljenju potpisnika ovih redaka ovo djelo legendarnog američkog redatelja, pokojnog Johna Forda (Poštanska kočija, Kako je zelena bila moja dolina, Tragači, Plodovi gnjeva) iz 1962. kada je za života svakako najveći američki redatelj imao već punih 67 godina, najbolji je njegov western, ako ne i najcjelovitiji i najuspjeliji film u karijeri uopće.
Glasovita replika iz filma oslikala je čitavu poetiku westerna kao vjerojatno najpopularnijeg filmskoga žanra sve do početka 80-ih prošlog vijeka: »Kada legenda postane stvarnost, piši o legendi«. Sudac i ugledni kongresmen kojega igra James Stewart sjeća se u flashbacku svoje mladosti, kada ga je po dolasku u gradić Shinbone brutalno napao lokalni siledžija i strah i trepet čitavog kraja, revolveraš Liberty Valance (u nezaboravnoj interpretaciji neodoljivog Lee Marvina).
Mještani gradića na čelu s lijepom udovicom Hallie (Vera Miles) pružaju mu utočište, ali mladi odvjetnik sanja o osveti, premda je uštogljeni štreber koji se nikada u životu nije niti potukao niti uzeo colt u šake. Kauboj-veteran i negdašnji revolveraš Tom Doniphon, jedini lik uokolo koji bi se mogao suprotstaviti Valanceu (igra ga John Wayne), savjetuje mu da napusti grad, jer se ni on ne bakće rado s Libertyjem, ali glavni razlog takvim savjetima nisu briga za žutokljunčevu glavu, već simpatije koje gaji k udovici, koja se, sa svoje strane, počinje sve više vezivati za hrabrog mladića iz grada.
Najzad, do obračuna ipak dolazi, stvarnost se pretvara u legendu, a film završava trenutkom kada ostarjeli sudac, sada kongresmen, i supruga mu, negdašnja udovica Hallie dolaze na sprovod čovjeka koji je ubio Liberty Valancea. A to je Tom. Sučeva žena spušta mu nježno cvijet na lijes, kao dokaz neumrle ljubavi, premda se odlučila skrasiti kraj odvjetnika.
Dirljiv film o herojskim danima Divljeg zapada koje lagano uzmiče pred novim dobom, kao i o sukobu starih konzervativaca i mladih i pacifistički nastrojenih legalista i liberala, inače u američkoj kinematografiji, a prije svega literaturi, naročito tijekom kasnih 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća, vrlo rabljena tema (tika).
Summa summarum– maestralno ostvarenje.
[EJN
Još jedan legendarni western s nezaboravnim Alanom Laddom u kultnoj ulozi Shanea, prototipa svih kasnijih »samotnih lutalica koji na koncu priče ujahuju u smiraj dana i zalazeće sunce«, stereotipa koji je postao opće mjesto popularne suvremene kulture Zapada. Ovaj sjajni western star točno pola stoljeća predstavio nam je ljepuškastog usamljenika Shanea koji rijetko govori i puca, ali kada to čini, čini »do kosti« i neumoljivo. Lutajući besciljno s jednog kraja Divljeg zapada na drugi, ovaj samotnjak bježi od svoje mutne i neznane nam prošlosti i nekog anticipirajuće obesmišljenog osjećanja krivnje, upadajući naglavce sred srijede okršaja stočara i ovčara i postajući neskrivenim idolom dječarca gostoljubive familije farmera, koji u očima mališana uveliko prerasta figuru biološkog mu oca, poštenog i miroljubivog farmera koji djeluje kao kukavica, sve dok se ne ispostavi da je takav stav samo krinka jednog hrabrog i bogobojaznog čovjeka koji živi samo za svoju porodicu i zemlju.
U filmu Georga Stevensa igraju još i Jean Arthur, Van Hefflin i briljantni Jack Palance, koji je upravo ulogom u ovom filmu stekao status najuvjerljivijeg negativca velikog ekrana. Suprotstavljenost savršenog primjera osamljenika na rubu zakona (Shane) i glasnogovornika totalitarnog protestantskog fundamentalizma »stare škole« (domaćin), te uzbudljiva psihološka skala osjećanja simpatija najprije k prvome a onda, trajno, ipak – drugome, od strane žene i dječaka, čini ovaj film jednim od psihološki najprofiliranijih ostvarenja u cjelokupnoj povijesti klasičnih western – ostvarenja.
SEDMORICA VELI^ANSTVENIH
Riječ je o remakeu legendarnog ostvarenja »Sedam samuraja«, smještenom dakako u western – miljeu, snimljen 1960. godine, koji ima sve što klasična western-saga mora imati: sjajnu glumačku podjelu, vrhunsku glazbenu podlogu (neizbježni Dmitri Tjomkin), odlični literarni predložak.
No, to je ipak svojevrsni hommage jednom od najproblematičnijih, a opet i najdičnijih istodobno, dijelova povijesti (osvajanja) američkoga Zapada, točnije onoga njegovoga dijela koji se graničio s Mexicom: Texasom, Novim Mexicom i rijekom Rio Grande, koji je klasičnu priču o unajmljenim borcima koji etiku i vještinu iznajmljuju onome tko ih najbolje plati (premda na koncu uvijek prevagne herojsko ćudoređe, odnosno u konkretnom slučaju »američki kršćanski duh«) ubacio u narečeni western – svjetonazor. Respektabilan glumački casting od jednog stara u zenitu slave (pokojni Yul Briner), četvorice tadašnjih »mladih lavova« američkog filma (Steve McQueen, Ernest Borgnine, James Coburn, Charles Bronson) i jednog Europljanina, Horsta Buholza, koji je imao biti sljedeća »velika stvar« nakon Jamesa Deana (ispao je to, ipak, pokojni McQueen) samo je olakšao kultnom redatelju Johnu Stargesu posao oko kreiranja jednog od nezaboravnih kamena-međaša cijelog žanra, koji je svojom imanentnom gubitničkom filozofijom anticipirao takva kasnija remek-djela kakvo je, primjerice, genijalni Eastwoodov »Neoprostivo«/Unforgiven.
DIVLJA HORDA
Ono što je bio pokojni Ford do 60-ih, postao je (jednako, na žalost) pokojni Sam Peckinpah od konca 60-ih sve do svoje smrti: najbolji američki redatelj akcionih filmova, posebice westerna u novijoj povijesti kinematografije. Od čak dva njegova filma na ovoj listi »naj«-westerna svih vremena, u ovom ćemo broju najprije spomenuti onaj poznatiji i stariji – film »Divlja horda«/Wild Bunch, koji je Peckinpah realizirao koncem 1968. godine.
Radi se o »remakeu remakea« ali je rezultat djelo što oduzima dah, prepuno zaštitnih znakova pokojnoga Peckinpaha – čudesnih montažerskih obrta, potoka krvi i upečatljivih slow-motiona koja daju dinamici zasebni intenzitet.
U impozantnoj glumačkoj ekipi ističu se veterani Ernest Borgnine (još jedan »link« s prethodnikom, filmom »Sedmorica veličanstvenih«), Robert Ryan i pokojni William Holden.
R. G. T.
(Nastavak u sljedećem broju)
