Arhiv tekstova
Ostvarena davnašnja želja
LAĆARAK – Dan 26. srpnja 2003. zlatnim će slovima biti upisan u srca vjernika župe Srijemska Mitrovica i u povijest »kićenog Srijema«. Toga dana, na blagdan sv. Ane, osnovana je na teritoriju srijemskog dijela Đakovačke i Srijemske biskupije nova župa Laćarak s filijalama: Martinci, Kuzmin, Divoš, Čalma, Stara Bingula i Manđelos. Selo Laćarak bilo je najveća filijala župe Srijemska Mitrovica s vjernicima pretežno mađarske i hrvatske nacionalnosti.
Do kraja 70-tih u selu s inače većinskim pravoslavnim stanovništvom postojala je katolička crkva u kojoj su svećenici iz Srijemske Mitrovice svake nedjelje okupljali vjernike na svetoj misi, dijelili sakramente i katehizirali. Zub vremena je učinio svoje pa se stara crkva urušila, a zajednica se polako gasila. Ubrzo zatim došle su godine kada je postalo teško bilo što poduzeti, počev od dobijanja građevinske dozvole pa do pribavljanja ostale potrebne dokumentacije. Tako je bilo sve do 2001. kada je blagoslovljen kamen temeljac za izgradnju nove crkve. I dok je rasla materijalna crkva počela se obnavljati i živa Crkva Kristovih vjernika željnih duhovne hrane i utjehe. Ova obnovljena zajednica sabrana »od sva četiri vjetra u živi Božji hram« predstavlja jednu svijetlu točku na srijemskim prostorima nakon svih nemilih godina. Kako se ona obnavljala, tako je vremenom rasla potreba i želja za dodjeljivanjem vlastitog pastira ovom malom, ali Kristu i Crkvi vjernom stadu.
Imajući oka i uha za potrebe svojih vjernika u Srijemu, dijecezanski biskup mons. Marin Srakić donio je odluku o osnivanju nove Župe sv. Ane majke Blažene Djevice Marije u Laćarku, a pomoćni biskup Đakovački i Srijemski i generalni vikar za Srijem mons. Đuro Gašparović odluku o imenovanju prvog župnika u osobi vlč. Krunoslava Đakovića, dosadašnjeg župnog vikara u Srijemskoj Mitrovici. Postavljanjem župnika u Laćarku data je mogućnost intenzivnije duhovne skrbi vjernicima u Laćarku i udaljenim selima, koji premda malobrojni žele kontakt s Crkvom i žele očuvati svoj katolički identitet.
Ovom trostrukom slavlju: proslavi nebeske zaštitnice sv. Ane, proglašenju Župe i imenovanju prvog župnika prethodila je trodnevnica koja je održana u Laćarku uz prisustvo lijepog broja vjernika. Trodnevnicu je predvodio mitrovački župnik i dotadašnji dušobrižnik za to područje preč. Eduard Španović. Kroz tri dana vjernici su razmišljali o značenju proglašenja župe, ulozi vjernika laika u Crkvi danas i o vlastitom pozivu u Crkvi. Na kraju župnik se svima zahvalio na susretljivosti tijekom prethodnih godina i obećao bratsku pomoć mladoj župi i župniku. Svako veče je bila prilika i za svetu ispovjed.
Povijesno euharistijsko slavlje na blagdan sv. Ane predvodio je Đakovački i Srijemski biskup mons. Marin Srakić uz koncelebraciju pomoćnog biskupa i generalnog vikara za Srijem mons. Đure Gašparovića, šesnaest svećenika iz Srijema među kojima četvorica svećenika istočnog obreda. Svetoj misi su nazočile i redovnice iz različitih družbi te veliki broj vjernika iz Laćarka, Srijemske Mitrovice i okolice, kao i pravoslavni svećenici – prota Milorad Golijan, arhijerejski namjesnik iz Srijemske Mitrovice i otac Duško Marijanović, starješina pravoslavnog hrama u Laćarku, te potpredsjednik MZ Milorad Kuzminac.
Vlč. Đaković se kao novi župnik obratio na kraju misnog slavlja zahvalivši se svima na sudjelovanju u ovom povjesnom događaju i pozvao župljane na zajednički rast u vjeri i hod putem Istine, Života i Ljubavi.
Vjernici novoosnovane Župe počeli su se okupljati čim se javila ideja o izgradnji crkve – još dok su služene mise na otvorenom, i uvijek su bili spremni na suradnju i pomoć. Iako možda nedovoljno poučeni u vjeri i nakon skoro dvadesetogodišnje pauze u redovitom sakramentalnom i liturgijskom životu, Laćarci su spremno prihvatili suodgovornost za život Župe i rado se odazvali na svaki poziv za pomoć koji im je bio upućen oko izgradnje crkve, a sada i župnog stana.
Kada se osniva nova župa na području koje je većinsko katoličko to je sigurno velik i svečan događaj i zaslužuje pažnju. Osnivanje župe u dijaspori dobija još više na važnosti i značaju tim prije što se radi o malim zajednicama kojima prijeti potpuna asimilacija i gubljenje vjerskog i svakog drugog identiteta. Broj od oko 800 do 1.000 katoličkih duša je možda zanemariv za velike katoličke župe u Hrvatskoj, ali u dijasporskoj situaciji čini respektabilni podatak koji ne smije biti zanemaren. Takve zajednice se u svom okruženju ne mogu pokazati kvantitetom, već samo kvalitetom.
Ivan Cingeli
