Arhiv tekstova

Na današnji je dan prije jednog desetljeća, od posljedica raka prostate, preminula je najkontroverznija, najintrigantnija, ali i najlucidnija, naj-kreativnija (točan broj svojih silnih albuma ni sam nije znao) i najingenioznija ličnost suvremenog rocka, fenomenalni gitarist, basist, skladatelj, tekstopisac, aranžer, producent i pjevač, superiorni showman, autoritativni band-leader i najpromišljeniji kritičar modernoga (američkoga) potrošačkoga društva i, uopće, cjelokupnoga establishmenta i cjelokupnih moralnih i estetskih vrednota Zapada, Frank Zappa. Rođen je u obitelji Grkinje i Sicilijanca 21. prosinca 1940. u Baltimoreu, američkoj državi Merryland. »Najveći nestaško i najuglađeniji zajebant rocka«, kako ga je davno krstio glasoviti rock-kolumnist Nick Kent  već je prvim albumom svojih kultnih »Mothers of Invention«, sjajnim konceptualnim »Freak Out!« (čime je anticipirao i »Sgt. Pepper …« britanskih kolega, »The Beatles«) oborio sve koji su album čuli, i izazvao kontroverze koje će ga pratiti do konca života, a koje variraju od proglašavanja ga genijem i Mesijom suvremene glazbe, do onih izjava u kojima ga proglašavaju šarlatanom i skribomanom. Čitav opus pokojnoga Zappe obiluje nonkonformističkim sarkazmom, parodijom, socijalnim komentarima, sprdnjom (ovitak i naslov albuma »We are Only in it for the Money«, to nedvosmisleno i suvislo pokazuje), u rasponi do političkih subjekata (i objekata) do mladeži, (ali) i ratnih veterana, moćnika, mogula i sivih eminencija iz show-businessa i s estrade. Godine 1969. koja je, i inače, bila najkreativnija godina u povijesti cjelo-kupnoga žanra, objavljuje svoj najbolji solo-album »Hot Rats«, instrumentalno remek-djelo, dobrano začinjeno fusion, free form i jazz-rockom. Surađivao je s najvećim imenima suvremene glazbe, od Paula i Carle Blay, preko Jacka Brucea, George Dukea, Ringa Starra, Henry Vestinea (»Canned Heat«), do Captain Beefhearta, Sugarcane Harrisa, Rona Selicoa, Johna Lennona, Shuggie Otisa, te glazbenika koji su stasa(va)li pod njego-vom budnom paskom u okrilju nedostižne mu skupine »Mothers of Invention« - Jean Luc Pontyja, Lowell Georgea (»Little Feat«), Iana Underwooda i drugih. Zappu je interesirao i film: kreirao je s »Mothersima« jedan, naslovljen s »200 Motels«, i, dakako, napisao za njega soundtrack, ali i scenarij. Njega samog je   glumio Ringo Starr. U intervjuima nije krio što misli o glazbenicima i uopće establishmentu i estradi: »Muzikanti su nedisciplinirana rulja. Neobrazovani su i glupi. Moram o svemu ja brinuti, njih interesira samo svjetlost reflektora i lova, cuga i mlade cure…« Zappa je bio jedan od najvećih skladatelja suvremene glazbe, tik uz takve genijalce kakvi su bili Stravinski, ili, primjerice, Satie, ili - Bob Dylan. Umio je napisati skladbu o bilo čemu: o povijesti naseljavanja Amerike (»Joe’s Garage«), od sadizma roditelja i maloljetnika, pedofilije (»Torture Never Stops«), do bizarnih banalnosti, a opet, neobilaznih u životu, kakve su, primjerice, spolne bolesti (»Why Does it Hurt When I Pie?« - prevedite sami). U Estoniji su mu podignuli spomenik, a u Latviji i Litvi su se, premda ga i tamo neizmjerno vole, odlučili za kip pokojnog mu kolege, princa svih hippy-freakova, Jerry Garcie. Ako bi u moru, što oficijalnih, što »bootleg« (tzv. piratskih) vinilnih ostvarenja pokojnog muzičara valjalo izdvojiti neke zbilja nezaobilazne ploče, to bi, svakako, imali biti ovi albumi: »Freak Out!« (1966.), »Lumpy Gravy« (1967.), »Hot Rats« (1969.), »Waka Yawaka« (1972.), »Apostrophe« (1974.), »Bongo Fury« (1976.), »Zoot Allures« (1977.), »Live in New York« (1978.), »Sheik Yerbouti« (1980.), »Joe’s Garage« (1981.), »You are What You is« (1984.), i »Shut Up, and Play Your Guitar!« (1990.). Njegova djeca (dva sina i kćer) također su eminentni umjetnici-djevojka je spisateljica, a sinovi su, po ugledu na slavna oca, us-pješni glazbenici.

R.G.Tilly