Arhiv tekstova
Pomaka ima, ali problemi ostaju
Kao što je opće poznato, Republika je Hrvatska od svojega osnutka redovito pružala različitu, a često i financijsku, potporu Hrvatima izvan Hrvatske. Po tomu se ona ne razlikuje od drugih suvremenih država, koje također imaju ustaljenu takvu praksu. Za razliku, pak, od ranijih godina, Vlada Republike Hrvatske odlučila je ovoga puta financijsku potporu iz državnog proračuna raspodijeliti na temelju javnog natječaja, što se svakako mora pozdraviti, jer se napokon dodjela i tih sredstava tako učinila javnijom i transparentnijom.
To se, naglasiti ćemo, ove godine dogodilo po prvi puta, budući da su ranije potpore, barem kada je u pitanju potpora Hrvatima u Vojvodini, bile uveliko obavijene velom tajni. Takvo jedno stanje stvari je onda otvaralo prostor i za mnogovrsne simulacije, manipulacije, pa čak i moguće zlouporabe. No, to će se sada posve otežati zato što se potpora daje putem javnog natječaja. Ujedno, na taj se način udovoljava i principu jednakih mogućnosti – otvara se mogućnost da svatko tko je zainteresiran, a »uklapa« se u natječajom propisan sadržaj, može pristupiti natječaju. I to je, naravno, za pohvalu.
IMA JOŠ UPITNOGA: Pa ipak, neke stvari u vezi s potporom Republike Hrvatske i dalje ostaju upitne i prijeporne. Prema sadržaju »Odluke o raspodjeli sredstava za financiranje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih i znanstvenih programa hrvatskih manjina u susjednim i drugim zemljama i Hrvate u Bosni i Hercegovini iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2003. godinu«, koja je usvojena na sjednici Vlade koncem srpnja, nadaju se najmanje tri grupe takvih problema.
Prvo je pitanje samoga omjera: nije, čini se, uopće pravedno unaprijed odrediti sredstva u omjeru 25 milijuna kuna za Neke Hrvate, a tek 10 milijuna kuna za sve ostale. Na taj se način, očito je, jedni favoriziraju, a ovima je drugima i na ovaj način i ovoga puta poslana jasna poruka da su u nekom drugom redu. Tako imamo situaciju da, broj-čano promatrano, pet puta manje Hrvata u Vojvodini nije dobilo ni 5 posto sredstava koliko je dodijeljeno Hrvatima u Bosni i Hercegovini!
Drugo je, čini se, prijeporno pitanje utvrđivanja kriterija za raspodjelu sredstava unutar skupine »hrvatske manjine u susjednim i drugim zemljama« i sama visina dodijeljenih sredstava. I u Odluci hrvatske Vlade glede ovog pitanja ima podosta nelogičnosti i nepravednosti. Recimo i ovdje tek po pitanju broja: ni 10 tisuća Hrvata u Rumunjskoj dobilo je više sredstava nego li 56 tisuća Hrvata u Vojvodini. Pri tomu su Karaševci sva sredstva dobili za obrazovanje, a ovdašnji Hrvati gotovo sva za kulturu. Znači li to da mi ovdje s obrazovanjem nemamo nikakvih problema, te da pucamo od kulture? Očito, neće biti. A 1.365.000 kuna, koliko su ukupno dobili, daleko je od potreba Hrvata u Vojvodini. Oni, naime, koji su odlučivali o ovim stvarima morali su voditi računa i o sljedećim činjenicama: vojvođanski su Hrvati najsiromašniji Hrvati u Europi, to jest u svijetu (Srbija ima najniži bruto nacionalni dohodak u Europi); žive u društvu koje nije uvijek blagonaklono spram njih – štoviše, spram ovdašnjih Hrvata postoje najveći negativni stereotipi; još uvijek ne uživaju znantniju financijsku potporu od države u kojoj žive skoro ni u jednom segmentu društvenog života; izuzetno su slabo institucionalno izgrađeni; imaju isto tako slabu takozvanu identitetsku infrastrukturu; raspolažu s premalo političke i ekonomske moći…
Sve to govori da bi oni trebali valjda uživati nekakvu pozitivnu diskriminaciju. Uzgred ovdje napominjemo da je od predviđenih 10 milijuna kuna za »hrvatske manjine u susjednim i drugim zemljama« raspodijeljeno tek nešto više od 5 milijuna kuna. Što to znači? Proračunska štednja, ili stvaranje crnih fondova, ili se to nekako prelilo u tek jednu susjednu državu, gdje je, umjesto predviđenih 25 milijuna, dodijeljeno skoro 30 milijuna?
VLADA NIJE UPOZNATA S POTREBAMA: Na koncu, treći je problem sam način raspodjele sredstava unutar hrvatske zajednice u Vojvodini. Prvo, imamo slučajeve izostanka pomoći: nije jasno zašto je izostala potpora dvama elektronskim medijima Hrvata u Vojvodini. Tim prije je to problem jer su oni skuplji, a ne uživaju podršku države kao tiskani medij »Hrvatska riječ«, koji je potporu dobio i u čemu Vlada nije pogriješila. Ovako, opravdani su strahovi za budućnost, prije svega »TV divana«. Isto tako, nije jasno što je Vladu ponukalo da nekim institucijama koje su sklone nedobrohotnom koketiranju s bunjevštinom dodijele novac. Drugo, ovdje prilikom dodjele sredstava nije se vodilo dovoljno računa da se osigura teritorijalna pravednost u distribuciji: ponovno je Subotica prošla daleko bolje od drugih regija, a neka mjesta su apsolutno previđena – bačko je Podunavlje žalostan primjer toga. I treće ovdje upitno jest pitanje namjene sredstava. Ukoliko Hrvatsko nacionalno vijeće treba postojati da bi izdavalo knjige (!?), za što je ono dobilo novac, barem prema obrazloženju na internet stranici Vlade RH predstavljene Odluke, a Hrvatsko akademsko društvo da bi pribavilo opremu i osnovalo knjižnicu (!?!), onda su oni koji su donosili odluku dobrano pobrkali lončiće, te se tako očitovali kao premalo upućeni.
Na temelju svega može se donijeti sljedeća opća ocjena: čini se da Vlada RH nije u svemu upoznata sa stanjem i potrebama hrvatske zajednice u Vojvodini, te je na temelju toga donijela Odluku koja je u nečemu itekako prijeporna. A sve je to, kao i do sada, neće izuzeti od odgovornosti za daljnju budućnost Hrvata u Vojvodini. Jer, zahvaljujući i njihovoj pomoći, pulsiranje hrvatstva u Vojvodini imat će određenu vrstu, lokalitet, mjeru i oblik.
Autor je publicist iz Subotice
