Arhiv tekstova
US Open i Samprasov oproštaj
Osam hrvatskih predstavnika: Posljednji tjedan kolovoza tradicionalno je vezan za početak US Opena, posljednjeg u godišnjem ciklusu najprestižnijih, Grand Slam, turnira koji se, uz ogromni nagradni fond, ipak igraju za slavu koju donosi upis na prijestižni pokal. Zaigrati na jednom od četiri najveća od najvećih (Australija, Francuska, Engleska i na koncu, Amerika) privilegij je najbolje rangiranih tenisača svjetske rangliste (za direktan ulaz u ždrijeb negdje oko 100 mjesta, dok kroz kvalifikacije ostaje još osam mjesta).
Ovaj US Open ostat će zapisan u našim sportsko-tenisačkim memorijama po dva kurioziteta, jednom iznimno radosnom i drugom, pomalo, setnom. Naime, posljednji Grand Slam 2003. bilježi rekordni broj hrvatskih tenisača i tenisačica u glavnom ždrijebu (8), a čast bijelog sporta s naših prostora branit će: Ivan Ljubičić, Mario Ančić (ušli po renkingu) i Ivo Karlović, Roko Karanušić (prošli 3. runde kvalifikacija) u muškoj, i Iva Majoli, Karolina Šprem i Silvija Talaja (renking), uz Jelenu Kostanić (kvalifikacije) u ženskoj konkurenciji.
Nastup igrača i igračica s renkingom bio je posve normalna stvar, jer to su imena koja se nalaze u vrlo jakoj središnjici »kluba 100«, ali plasman kvalifikanata posebno raduje, kao dokaz da budućnost hrvatskog tenisa ima lijepu perspektivu.
Prvo ime onih koji su prošli na »mala vrata« je svakako Ivo Karlović koji je, uz pobjede na posljednja dva challengera, nanizao impresivnih trinaest pobjeda zaredom na američkom asfaltu, podlozi na kojoj će se igrati predstojeći Open. Sve boljim rezultatima, započetim senzacionalnim nastupom na Wimbledonu, »div sa Šalate« sve je bliži direktnom ulasku na najveće turnire sljedeće sezone. Uz njega pohvale vrijedan je svakako i uspjeh Roke Karanušića koji je uspio dohvatiti svoj prvi Grand Slam, eliminirajući čak trojicu Čeha iz prednatjecanja.
Kod djevojaka iskazala se Jelena Kostanić izvrsno prebrodivši kvalifikacije, pridruživši se trima standardnim »Grand Slam damama«. Na dan izlaska ovog teksta, vjerojatno će mnoga navedena imena biti prekrižena u daljnjem toku ždrijeba, jer ždrijebovi najjačih turnira obično nemaju milosti, ali i sam plasman u društvo najboljih dostojan je podvig vrijedan memorabilije bijelog sporta u nas.
Odlazak velikana: Na centralnom terenu Artur Ashe stadiuma, igralištu na kojem je ubilježio svoj posljednji (14. po redu) Grand Slam naslov, u impresivnoj pobjedi nad još jednim kraljem tenisa, Andreom Agassijem, u ponedeljak se oprostio, po mnogima, najbolji tenisač svih vremena, Pete Sampras. Ispraćen ovacijama domaćih navijača ovaj tihi Amerikanac grčkog podrijetla otišao je u tenisku povijest kao igrač koji je oborio brojne rekorde ove vještine rukovanja reketom i lopticom. Uzmimo, na primjer, podatak da je Sampras upravo reketom osvojio impresivna 43 milijuna dolara samo od turnirskih nagrada, dok je na drugom mjestu Agassi sa »samo« 27 milijuna »zelenih«.
S četrnaest osvojenih Grand Slam pokala Sampras će još dugo biti nedostižan pokoljenjima iza sebe, a rekordnih šest godina stolovanja na prijestolu vrha svjetske ljestvice čini se nedostižnim rezultatom daleke budućnosti. No, jedan detalj iz bogate teniske karijere velikog »Pistol Petea« svima nama će, na žalost, ostati u ružnom sjećanju na ovog besprijekornog sportaša. Njegove pobjede nad Goranom Ivaniševićem u dva Wimbledonska finala, koja su u mnogome mogla promijeniti karijeru najboljeg hrvatskog tenisača svih vremena. U tim infarkt mečevima, kada se sudbina pobjednika odlučivala mikro detaljima, sve najvažnije momente upisao je na svoj konto čudesni Amerikanac koji je svojom neatraktivnom mirnoćom uvijek bio u medijskoj senci atraktivne nervoze »Genija iz Splita«.
Ali, u velikim knjigama velikog sporta pišu se samo najveći rezultati. U njima će ime Petea Samprasa ostati zauvijek ispisano najvećim slovima. Good bye, Pete…
