Arhiv tekstova
Sve prolazi osim ljubavi
Frontman nekadašnjeg popularnog hrvatskog sastava »Đavoli« Neno Belan nastupio je u subotu 23. kolovoza u Beogradu, u okviru »Beer Festa«, održanog na Kalemegdanu. Svi se sjećamo velikih hitova ove splitske grupe - »Speedy Gonsales«, »Lucija«, »Peggy Sue«, »Bambina«, »Stojin na kantunu«, »Dani ljubavi«, »Pričaj mi o ljubavi« i drugih, koji su nas vraćali u slatke pedesete i doba veselih igranki.
Danas Neno Belan svira s grupom »Fjumens« s kojom je nastupio i u Beogradu. Tom prilikom razgovarali smo s Belanom za »Hrvatsku riječ«:
4Recite nam prvo nešto o koncertu koji ste održali u Beogradu. Kakva su bila vaša očekivanja i jesu li se ispunila?
Volim nastupati pred puno ljudi, kao i s drugim grupama, ali u principu više volim samostalne koncerte, jer tada imamo vlastitu tonsku probu, vlastite insrumente i vlastiti zvuk. Na ovom koncertu bilo je malo petljanja sa zvukom, jer nismo koristili naše pojačalo, što me malo zbunjivalo i nerviralo tijekom svirke, pa se nisam mogao skroz opustiti, ali mislim da smo nastup dobro odradili i da su ljudi zadovoljni. Primijetio sam da su se zabavljali, plesali i pjevali, što je najvažnije.
4Tijekom Vaših koncerata ljudi uglavnom plešu. Je li to i cilj vaše muzike, da prodrma ljude i navede ih na ples, ili je ona, pak, usmjerena na to da raznježi i potakne dušu svojim ljubavnim temama?
Mislim da su tijelo i duša u nerazdvojnoj sprezi, tako da razigravajući tijelo mi pomažemo i našoj duši, a isto tako, oplemenjujući dušu možemo potegnuti neke pozitivne promjene u tijelu. Na nastupima prije svega pokušavamo biti prirodni, spontani, jednostavni i prijemčivi, ali ne glupi i primitivni. Nema neke velike filozofije u našoj muzici. Jednostavno želimo da se ljudi opuste, zaborave na sve probleme, kao anti-stres program (?!), a da to opet bude lijepo upakirano, na zadovoljavajućoj umjetničkoj razini i sa zadovoljvajućim performansom.
4Što mislite, koliko se muzika koju svirate uklapa u sadašnju svijest ljudi? Kao da se činilo da zvuk odstupa vremenom, ali da to ljudi vrlo rado prihvataju.
Ne mislim da je tako. Nalazim da je muzika vanvremenska kategorija, naročito ukoliko je kvalitetna. Pogotovo meni, koji sam vodenjak u horoskopu i kojemu vrijeme ne igra veliku ulogu. Ja sam i ispred vremena, i iza, i istovremen. Ne postoje takve odredbe kad nešto dobro funkcionira, pogotovu danas, kad je sve moguće.
4Kako bi izgledala paralela izmedju »Đavola« i »Fjumensa«?
»Đavoli« su bili jedan strogo stilski konceptualan band. I po imidžu i aranžmanski oni su predstavljali retro 60-tih, dok »Fjumensi« dozvoljavaju sebi moderne muzičke izlete. Naravno da tu postoje zajedničke niti, poput mog glasa, načina razmišljanja i stila komponiranja i pjevanja.
4Koje su Vaše ideje vodilje prilikom komponiranja pjesama?
Prije svega, to su emocije. U stvaranje u potpunosti prenosim sebe i svoj subjektivni doživljaj, pošto sam, prije svega, emotivan po prirodi. Bilo da je to tuga, sreća, sjeta, veselje, nostalgija, romantika, bilo da sam ludo raspoložem.
4U osnovi svega trebala bi biti ljubav, zar ne?
Ljubav je glavna tema, koja se provlači kroz sve moje pjesme iz svih godina. Ljubav je jedina vječna tema, sve drugo prolazi. Ona je jedino što me zanima. Ljubav je osnovni motor i pokretač svega.
4Kakva je muzička scena u Hrvatskoj?
Nema je. Scena je postojala prije dvadesetak godina u doba »Filma«, »Azre« i nas »Đavola«. Prisutni su uglavnom pojedinci, autori, umjetnici, koji prezentiraju svoj stil. Grupne pojave su rijetke.
4Imate li dovoljno prostora za nastupanja?
Na žalost, osjetno su smanjene mogućnosti za žive nastupe, što je posljedica demokratizacije medija. Sad svaki tatin sin snimi ploču i stoga je zagušenje medija zastrašujuće. U takvoj situaciji treba biti pravi akrobat, kako biste se uspjeli makar prezentirati publici.
4Hoćete li ponovo nastupati u Srbiji?
Vratiti ću se sigurno!
J. V.
