Postporođajne muke
Kada su prošloga rujna, nakon gotovo pola stoljeća, prvi đaci u subotičkoj općini krenuli u škole slušati nastavu na hrvatskom jeziku, činilo se da je njihova malobrojnost proizvod »porođajnih muka« i da će se stvari namjestiti već sljedeće godine. Stigla je, eto, i ta sljedeća godina, ali obrazovanje na materinskom jeziku među vojvođanskim Hrvatima još uvijek nije prihvaćeno onako kako se željelo. Novih prvačića u hrvatskim odjelima ponovno ima, ali manje od očekivanog, manje čak i od prošlogodišnjeg broja.
To, međutim, ne bi trebalo biti razlogom da se obeshrabre odgovorni u vodstvu hrvatske nacionalne manjine u SCG. Naprotiv, sadašnju situaciju valjalo bi shvatiti kao dodatni motiv da se problemu naobrazbe na materinskom jeziku priđe sveobuhvatno i sinkronizirano, kako se i sljedeće godine ne bi dogodilo da na promidžbi ovako važnog segmenta svake nacionalne zajednice, radi jedan čovjek ili mala grupa entuzijasta.
Imajući u vidu da se obrazovanjem na vlastitom jeziku suštinski čuva nacionalni identitet, sve institucije hrvatske nacionalne manjine morale bi biti aktivni sudionici u animiranju roditelja i djece. Svi zakonski, normativni i tehnički uvjeti su ispunjeni i iz svih organiziranih hrvatskih struktura tijekom cijele godine, a ne samo pred upis, mora ići zajednička poruka – iskoristimo svoja prava, sačuvajmo samosvojnost i upišimo djecu u škole koje sami nismo imali prilike pohađati. Samo tako jasno izraženi signali, koji bi se kontinuirano emitirali u javnosti, bili bi učinkoviti i vodili ka uspjehu.
Upravo ta solidarnost, koja bi trebala biti kohezioni faktor među hrvatskim institucijama u SCG, dakle nešto najnormalnije i podrazumijevajuće, izgleda redovito izostaje. Nesuradnja među akterima zbivanja unutar hrvatskog manjinskog života ponekad je doista neobjašnjiva i sama po sebi ugrožava velike projekte. A obrazovanje na hrvatskom jeziku je nesumnjivo najveći projekt iza kojeg bi jasno i nedvojbeno morali stati svi. Ne bude li se ovaj segment dokaza hrvatske prisutnosti na ovim prostorima dalje razvijao, sva nastojanja u drugim oblastima – kulturi, znanosti, umjetnosti, informiranju – imati će manji značaj.
Z. P.