Arhiv tekstova
Prijedlog tjedna
Petko Vojnić Purčar
Put u Egipat
Znameniti hrvatski spisatelj i kulturni djelatnik rodom iz Subotice a stalno nastanjen u Novom Sadu Petko Vojnić Purčar u godinama je kada bi, kako se nedavno ispovjedio, valjalo napisati »pjesmu nad pjesmama«, naslovljenu, kako je sam kazao, radno – »Atlantik bez Atlantide«. Valjalo bi mu napisati i kakvu priču nad pričama, jer ovaj vrijedni umjetnik i svjetski putnik malo što već nije za života kreirao, objavio, snimio, napisao, naslikao.
Dok u toj nakani (pjesmi nad pjesmama i priči nad pričama) ne uspije, evo knjige koja je zbirka poetske proze, novela, roman, knjiga ukrštenih žanrova, putopis. Upravo tako: sve to, i ništa od toga. Knjiga »Put u Egipat« vrsta je putopisa i bedekera kroz prošlost, stvarne i imaginarne predjele mašte i košmarne zbilje, ali, bez sumnje, jedna od njegovih najboljih knjiga, možda i ponajbolja prozna. U svakom slučaju Purčar, od čijih zbilja mnogobrojnih djela valja izdvojiti poetske knjige »Sol u vjetru« (1980.), romane »Dom, sve dalji« i »Crvenokošci« (2002.), novelu »Prstenovani gavran« (1983.), te dramu »Hram i njegovi čuvari«, koji je romansijer, pripovjedač, pjesnik, dramski spisatelj, esejist i filmski redatelj (specijalizirao je filmsku režiju u Parizu) u ovoj knjizi kojoj je dao odgovarajući podnaslov »Hodočasničke i vagabundske priče« odlučio se za tiskanje u djelomično vlastitome trošku: nakladnici su, istodobno: zagrebačka »Dora Krupićeva«, beogradski »Apostrof« i Purčarov vlastiti »Petko studio«. Recenzenti su, iz Beograda, dr. Mihajlo Pantić i Branimir Donat iz Zagreba.
R. G. T.
Pipschips & Videoclips
Drveće i rijeke
(Dan mrak/Menart, 2003.)
Trenutačno najtiražniji i najtraženiji CD pop-rock glazbe u Hrvatskoj je upravo ovaj, zagrebačkog sastava PipsChips & Videoclips.
Sasvim je jasno da se trogodišnji rad Dubravka Ivaniša i skupine na albumu, te angažiranje svjetski renomiranog glazbenika Davida Fridmanna za poslove produkcije, miksa i masterizacije u cijelosti isplatilo. Peti studijski album grupe izašao je u tzv. limited-edition, ograničenoj nakladi, što pored CD-a sadrži i DVD ove skupine.
Hrvatski band koji je stekao kultni status zahvaljujući raznorodnim poljima interesiranja na dosadašnja četiri albuma, od pubertetskog »Sexa u školi«, preko navijačke »Dinamo ja volim« do »Supermame« i silnih songova za kazalište, u potpunosti je sazrio i to je više no očito na ovom albumu. Nema tu više pubertetskog hiper-rasta žlijezda, stvari su nivelirane, glazbeno i tekstualno, pravilno postavljene, kako i priliči nekome tko je odrastao i sazrio na sceni.
CD »Drveće i rijeke« nema manjkavosti, to je gotovo konceptualni projekt, uprkos različnosti atmosfera koje dominiraju na njegovim skladbama, od uvodne »Dobro« do odjavnog instrumentala »Spava«. Ovaj artistički (pop-art) rock u punoj se snazi otjelotvoruje sintezom svirke zavidne razine, znalačke orkestracije i sasvim posebnoga Ivaniševog poetskog specifikuma. Skladbe variraju od bossa-nove, preko polukabaretskih postavki do klasičnih pop-brojeva ili neo-etna ogrnutog u halje kamernih komada u kojima glavnu riječ vode gudači, glasovir i akustične gitare u maniru Dylana iz 90-ih. Među 15 pjesama koliko ih je na albumu, ima i onih koje podsjećaju na Pink Floyd iz doba »Atom Heart Mother« faze (»Vjetar«, »Bajka«), ima ih koje »vuku« na »Oasis« i »Blur« (numere »Mrgud gorostas i tat«, »Mak«, »Kako funkcioniraju stvari«), tu je neodoljivi hit-singl »Baka Lucija«, ima tu skladbi koje su pravi biseri neo-intelektualnog popa poput sjajne »Sebastian« (sa slide-gitarom u maniru ranog Ry Coodera), a bio bi pravi grijeh ne spomenuti i pjesme »Ne igraj se Isusa« (s picikato-gudačima i klarinetom u intro-razradi), ili s CD-a skinuti singl i video-spot »Porcelan«, od kojih ova potonja zvuči kao da je netom skinuta s neke nove Rundekove ploče, što nikako ne treba smatrati zamjerkom. Dapače.
Na »Drveću i rijekama« čak su četiri instrumentala i svi su nadnaravno lijepi: teška, mračna, ogoljena i potresno krhka balada »2 x 2«, samba numera »Susjedi«, »Bez naslova« i već spomenuta skladba »Spava«. Priča je za sebe nevjerojatna poetičnost alfe i omege skupine, Dubravka Ivaniša, autora kakvoga hrvatska scena odavna nije imala. Njegov specifični poetski (rock) svjetonazor, sa sasvim samosvojnom znakovitošću koja često izgleda naizgled neuklopiva u pop-matricu grupe, daje čitavom radu sastava, a ovome albumu naročito, potpuno nadnaravnu kvalitetu. Perfektan CD, izvrsna glazba.
Ž. Milović
