Arhiv tekstova
Promocija fotomonografije o Vojnićima
Promocija knjige »Vojnići od Bajše-plemićka priča« u nakladi Gradskog muzeja iz Subotice, autora kustosa Mirka Grlice protekla je u atmosferi multimedijalnosti: premda je bit promocije bila knjiga o vjerojatno najuglednijoj familiji Bunjevačkih Hrvata s ovih prostora, obitelji Vojnić, značajno mjesto i vrijeme posvećeni su projekciji fotosa iz obiteljskoga albuma.
Otvarajući promociju ravnatelj Gradskog muzeja Istvan Hullo je istakao kako ova knjiga predstavlja tek prvu u nizu knjiga slične nakane, koja će širokom auditoriju predstaviti značajne obiteljske vrednote najbitnijih familija s ovih prostora. Arpad Papp, predsjednik IO Skupštine općine Subotice istakao je kako mu je osobito zadovoljstvo otvoriti promotivno veče jer je i sam po struci muzejski djelatnik, a kvalitetna izdanja poput ovih doprinose sveukupnom boljitku »imidža grada«, koji i inače uživa, barem što se kulture tiče, visok u ugled ne samo u zemlji već i u inozemstvu.
Autor knjige Mirko Grlica u dugom ali nikako i ni jednog trena dosadnom govoru ukratko je iznio srž knjige o familiji u kojoj je bilo i veleposjednika i birtaša i svjetskih pustolova (Oskar Vojnić, primjerice, po kojemu će uskoro jedna ulica u Subotici dobiti i ime) i vojnika i paora. Grlica je istakako kako u povijesti, barem do nedavno, veleposjednici obično igraju uloge »loših momaka« koji kinje kmetstvo i posvećuju se samo svojim užicima ali da danas historiografija ima drugačiji pristup stvarima, kojega se i on držao i da povijest danas valorizira cjelokupnu osebujnost čovjekove biografije i individualno diferencira ljudske sudbe smještajući ih u jedinačni povijesni kontekst.
»Obitelj Vojnić jedna je od najznačajnijih familija između oblasti Tise i Dunava i pokušao sam je predstaviti čim objektivnije. Vojnići su davno tu došli, s naletom one vojske koja je Turke potisnula od Beča na jug, a njihov utemeljitelj, Stipan Vojnić, jedan je od prvih ljudi uopće zabilježenih u rodnim listovima tadašnjih franjevačkih gradskih administartora. Stipan Vojnić je dobio sve privilegije koje su tada pripadale vojnim odličnicima i penjao se u hijerarhiji društvenog življenja. Godine 1741. je napisao pismo gradskim ocima u kojemu je istakao svoje i obiteljske zasluge za grad, oblast u cjelini, i istodobno istaknuo svoje zahtjeve. No, istodobno je Vojnić osjetio duh novoga doba. Odrekao se počasti koje su mu date kao vojniku i svoje je plemićko podrijetlo podredio građanskom svjetonazoru, svesno pristajući da kao veleposjednik i industrijalac plaća porez. To je samo na prvi pogled teška odluka, kao što rekoh, osjetio je duh novoga doba i bio, mogu slobodno reći, prvi kapitalist na ovim prostorima. Nije umovao kao kralj Louis, nakon njega potop, već nakon njega-novo vrijeme. Nakon njega došla je cijela obitelj Vojnić, ostalo je povijest, ostalo je pripovijest, ostalo je ova knjiga.« - kazao je u uvodnoj riječi, među ostalim, Mirko Grlica.
Već 1761. godine obitelj Vojnić imala je 22 tisuće katastarskih jutara zemlje, u vrijeme kada je cijela oblast slobodnoga kraljevskoga grada imala ukupno 34 tisuće. S imućnošću je došla i mogućnost školovanja i putovanja po Europi, te je nemali broj Vojnića uhljebljenje našao u diplomaciji i politici jačajući već ionako jake obiteljske položaje u društvu. »No, na koncu je ova knjiga ipak veliki hommage dr. Josipu-Jozsefu Vojniću, najistrajnijem arhivaru svih ostataka baštine ove ugledne obitelji, iz čije je bogate građe potekao i najveći broj fotografija s izložbe upriličene i otvorene istodobno s onom o knjizi o Vojnićima, kazao je u završnim dijelovima svojega obraćanja nazočnima na promociji fotomonografije o obitelji Vojnić njen autor Mirko Grlica.
R. G. T.
