Arhiv tekstova
Uzlet gradova u Bačkoj
Na koncu XVIII. stoljeća, Bačka je pusta, nenastanjena, močvarama i nereguliranim rijekama izbrazdana zemlja. U Bačkoj tada postoje već tri slobodna kraljevska grada, ali slika ovih gradova uopće nije »gradska«. Subotica, koja je najveća, po opisu onovremenskog putnika liči na »jedan konglomerat sela«. Kraljevski povjerenik Mihalj Irmenji (Ürményi Mihály) donosi naredbu da se u centralnoj zoni Subotice, radi gradskijeg izgleda mogu graditi samo jednospratne kuće. Ulice su nepopločane, krivudave, neregulirane, kuće neograđene, živina i stoka se kreću slobodno, smeće se baca na ulicu. Austrijanci pejorativno ove gradove nazivaju velikim selima. Stanovnici su se bavili uglavnom poljoprivredom, sloj građana je vrlo tanak. U Subotici, 1787. godine, status građanina ima 553 muškarca od 20.708 stanovnika, to jest 2,67 posto. Najbolji odnos je u Novom Sadu u kojem od 10.265 stanovnika, živi 462 građana (4,50 posto). U feudalno doba, treba istaknuti, biti građanin je bila velika privilegija.
GRAĐANSKA REVOLUCIJA: Iako su ideje Francuske revolucije stigle i do austrijskog carstva, nedovoljno jak građanski (jakobinski) pokret je ugušen, a vođe su javno pogubljene u Budimu 1795. godine. Zato kraj XVIII. i početak XIX. vijeka karakterizira jačanje konzervativnih feudalnih krugova, koji ovaj prostor sve više udaljava od zapadne Europe i od građanskog razvoja. Jedan od razloga je i to, da je najveći protivnik Francuske upravo Austrija to jest Habsburško carstvo. Istina među prosvijećenim dijelom plemstva i bogatijim građanima se javlja svijest o potrebi za reformama, prije svega u privredi, ali sve ostaje u okvirima reformiranog feudalizma ili prosvijećenog apsolutizma.
Neki povjesničari naše zaostajanje u odnosu na zapadnu Europu objašnjavaju upravo ovim činjenicama. U doba koja se u historiji naziva »doba reformi« (kraj XVIII. stoljeća do 1848. godine) događaju se veliki radovi u Bačkoj. Započeto je reguliranje vodotoka, odvođenje površinskih voda, isušivanje bara i močvara. Prokopan je kanal Dunav-Tisa nazvan Veliki bački kanal, podizane su prve fabrike (npr. fabrika šalitre pored Palićkog jezera oko 1780. g.). Radi se i na uređenju gradova. Svaki od slobodnih kraljevskih gradova je imao svog gradskog inženjera. Osim njih u uređenju gradova značajnu su ulogu imali predstavnici viših institucija, kraljevski povjerenici. Pored zvaničnika i građani se uključuju u uređenje gradova, tako se u Subotici 1820. godine formira »Komisija za uređenje i uljepšavanje«. Od 1823. godine subotički Magistrat je nudio status građanina svakom tko izgradi »lijepu kuću« i dobrog je morala.
JAČANJE GRAĐANSKOG SLOJA: Kao rezultat građanske revolucije u Francuskoj sve više se emancipira građanski sloj tzv. treći stalež. Ovaj sloj ideju o jedinstvenoj naciji prihvata kao svoju ideologiju, jer se time brišu prije svega staleške razlike. Stvaraju se nacionalne kulturne institucije (matice, muzeji, biblioteke, kazališta itd.). Nacionalizam donosi prosvećenost, razvoj kulture za sve nacije nastanjene u Ugarskoj, ali ovo će biti izvor političkih tenzija i sukoba, budući da je Ugarska toga doba bila izrazito etnički heterogena. Pri ovom procesu u Bačkoj određene etničke skupine koji su udaljeniji od razvojnih procesa u matičnim narodima, prije svega školovani sloj, pokušava da se uklopi u građansko društvo, prihvaćajući vrijednosni sustav novo-formiranog građanstva. Iz ovih razloga Dalmati, Židovi ili Njemci i bez prisile počinju da se »mađarizuju«. Ovo se najbolje očituje prilikom učešća pojedinih bačkih gradova u građanskoj revoluciji 1849/49. godine. Subotica, u kojem Dalmati čine većinu, bezrezervno staje uz revoluciji. Sombor, u kojem Njemci i Dalmati čine 50 posto stanovništva, se koleba, čas je na Austrijskoj čas je na Mađarskoj strani, u Novom Sadu, gdje Srbi čine većinu, grad staje uz Austrijance i biva razrušen i spaljen. Prilikom popisa stanovništva 1850. godine (koju su vršili Austrijanci) u Subotici dio Dalmata, koji nisu ni govorili mađarski, izjasnio se iz protesta kao Mađar.
Habsburgovci su nakon sloma revolucije pokušali još jednom da zaustave hod povijesti, uvođenjem tzv. Bachovog apsolutizma na teritoriji Ugarske. Bitan rezultat revolucije, oslobađanje kmetova nisu mogli zaustaviti, a ubrzo, 1867. godine, su se morali nagoditi s Ugarskom i tako se rodilo Austro-Ugarsko carstvo. Iste godine sklopljena je i Hrvatsko-Ugarska nagodba. Ovim nagodbama otvoren je put ka (zakasnjelom) ranokapitalističkom razvoju. Ugarska od pretežno agrarne, postaje agrarno-industrijska država. Izgleda da je pruženu šansu za razvoj, od bačkih gradova, najbolje iskoristila Subotica. Ona 1857. godine sa 53.499 stanovnika postaje treći grad po veličini iza Budimpešte i Segedina. Ovaj redoslijed veličine gradova se ne mijenja sve do kraja Prvog svjetskog rata.
Nagli razvoj Subotice omogućila je i izgradnja željeznice. Prvi vlak je stigao u grad 1869. iz pravca Sombora. Sljedeće godine su izgrađene tračnice do Segedina. Zahvaljujući tehničkim otkrićima, grad je riješio svoj višestoljetni problem transporta robe i materijala. Ono što je bio Dunav za Sombor i Novi Sad, to je bila željeznica za Suboticu, zato grad duguje veliku zahvalnost željezničarima. g
