Arhiv tekstova
Neposredna reprezentacija ili borba na političkom tržištu
U Povelji o ljudskim i manjinskim pravima koju su usvojile Skupština Srbije, Skupština Crne Gore i Skupština SCG, u općim odredbama se određuje mogućnost privremenog uvođenja »posebnih mjera koje su neophodne za ostvarenje ravnopravnosti, potrebne zaštite i napretka za lica ili grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju, da bi im se omogućilo puno uživanje ljudskih i manjinskih prava pod jednakim uvjetima.«
U dijelu Povelje kojom se određuju prava nacionalnih manjina navodi se da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo »na određen broj mandata u skupštini države članice i Skupštini Srbije i Crne Gore, polazeći od principa neposredne reprezentacije, suglasno zakonima država članica«. Drugim riječima, eksplicitno se uvodi institut pozitivne diskriminacije.
NEREGULIRANA OBLAST: Još uvijek se, međutim, ne zna na koji način će se konkretno ova pozitivna diskriminacija i ostvarivati, odnosno, koji mehanizmi i modeli će biti primijenjeni kako bi se osiguralo zastupanje manjina u navedenim skupštinama. Ova problematika, postojećim zakonima, još uvijek nije regulirana, niti je, barem u krugovima hrvatskih institucija i organizacija, poznato na koji će se način ona regulirati. U situaciji kada se manjine u našoj zemlji u velikoj mjeri razlikuju po svojoj brojnosti, kulturi, jeziku i razini političke organiziranosti, postavlja se, dakle, pitanje hoće li svoje zastupnike u Skupštini Srbije i Skupštini SCG imati samo najbrojnije i politički najorganiziranije manjine kao što su vojvođanski Mađari, ili Bošnjaci u Sandžaku, odnosno, hoće li brojnost odrediti »količinu« prava pripadnika pojedine manjine i mogućnost da se čuje njihov glas na razini centralnih vlasti.
Čini se, dakle, da je najveći problem upravo neizvjesnost u pogledu Zakona koji će, kad se usvoje, regulirati ovu oblast.
Na naše pitanje kako tumači činjenicu da se još uvijek konkretno ne zna kako će biti riješeno pitanje zastupanja manjina, a predizborne aktivnosti se već zahuktavaju i pojedine stranke ulaze u pregovore i stvaranje koalicija, dr. Slaven Bačić kaže: »To nije ništa novo, jer je čitav naš pravni sustav neusuglašen, pa je i ovo jedan od tih slučajeva koji potvrđuje žalosno pravilo da naš pravni sustav nije konzistentan, kao što uostalom ni niz prava koje Okvirna konvencija o pravima manjina podrazumijeva, nisu uopće regulirana zakonskim aktima.«
Dakle, i dalje jedan od osnovnih problema ostaje da se prava koja su garantirana najvišim aktom države, kao što je to sada Ustavna povelja, ne uređuju promptno i zakonima, a od njih ovisi kako će se zajamčena prava i realizirati. »U takvoj situaciji«, smatra Bačić, »Povelja više služi tome da se ima s čime izaći pred međunarodnu javnost, ali kada se te stvari pokušavaju sprovesti u život, onda to ide mnogo, mnogo teže. Tu je potrebna odgovarajuća politička volja i to se može riješiti za nekoliko mjeseci, ali ako se misli da postoje drugi, preči problemi, a da je manjinsko pitanje petnaesta stvar na spisku, onda će se s time čekati da dođe na red.«
Kako se ovo pitanje može riješiti na zadovoljavajući način za manjine? »Kad je riječ o izboru zastupnika ne vjerujem kako se ne bi i sad mogle donijeti izmjene i dopune izbornog zakonodavstva, kojima bi se u nekoliko članaka ovo pitanje moglo regulirati: koje su to manjine, koliko će predstavnika imati i kako će se oni birati. Ali, potrebna je politička volja da se proklamacije iz Povelje i sprovedu. Prema tom dokumentu, u odgovarajućem parlamentu manjine trebaju imati svog zastupnika, i njihovo je mišljenje važno kad je u pitanju problematika manjina. Kako će se zastupnici nacionalnih manjina birati je već drugo pitanje. U zemljama koje imaju ovaj institut, kao što je Hrvatska, na primjer, oni se ne biraju na isti način kao ostali zastupnici, već preko posebnih lista. Ipak, mislim da će i kod nas ova pitanja biti rješavana ubuduće brže, jer međunarodno pravo prisiljava vlasti da se ta pitanja reguliraju« smatra Bačić.
SVJETSKI STANDARDI: Kada je riječ o svjetskim standardima, važne su ovdje i Preporuke iz Lunda, koje su na inicijativu Visokog komesara za nacionalne manjine OESS izrađene 1999. godine, a odnose se na djelotvorno sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom životu. Preporuke polaze od općeg načela prema kojem, kada se stvaraju ustanove i postupci za osiguranje sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu, predstavnici vlade i manjina trebali bi pristupiti sveobuhvatnim, otvorenim i odgovornim konzultacijama. Prema riječima predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća mr. Josipa Ivanovića i v. d. predsjednika DSHV Petra Kuntića, oni do sada još nisu bili pozivani od strane Vlade na konzultacije ni po kojem pitanju glede konkretnih rješenja političke participacije nacionalnih manjina.
Postavlja se dakako pitanje hoće li se i kada održati konzultacije, u uzavreloj atmosferi međusobnog optuživanja dva bloka okupljenih oko G17 plus i Demokratske stranke, odnosno, hoće li se ostvariti djelotvorno sudjelovanje svih manjina u procesu donošenja Zakona koji se neposredno tiče i budućeg položaja nacionalnih manjina, kao što to preporučuju međunarodni standardi.
PREDLOŽENI MODELI: Rasim Ljajić, ministar za ljudska i manjinska prava, za novosadski list »Dnevnik« je izjavio kako je jedna od obveza koja je preuzeta po pristupanju Vijeću Europe i izmjena izbornog zakonodavstva, posebno dijela koji se odnosi na sudjelovanje manjina u političkom životu. »Predloženi model pozitivne diskriminacije za stranke manjina predviđa ukidanje cenzusa i takozvani prirodni prag. To ne znači poklanjanje mandata, već će stranka nacionalne manjine morati osvojiti onoliko glasova koliko »vrijedi« zastupnički mandat. A ta »vrijednost« se određuje tako što se broj onih koji izađu na izbore dijeli s brojem zastupnika u Skupštini Srbije. Ukoliko, recimo, jedan mandat po toj računici vrijedi 20.000 glasova, toliko će glasova biti potrebno stranci nacionalne manjine da bi ušla u parlament«, iznio je ministar Ljajić i rekao kako smatra da je ovaj model kompromisno rješenje koje može dobiti podršku i ostalih parlamentarnih stranaka i demokratske javnosti, a ujedno i predstavlja signal međunarodnoj zajednici da je naš izborni zakon kompatibilan sa svjetskim standardima.
Slaven Bačić smatra da je neprirodno ovakvo uvjetovanje, jer »tko može osvojiti 20.000 glasova? Možda stranke dvije manjine, bošnjačke i mađarske, a što ako u nekoj manjini imamo dvije podjednako jake stranke pa se glasovi podijele. Osim toga, samo tri manjine kod nas imaju stranke – bošnjačka, hrvatska, i mađarska – a druge manjine koje ipak nisu beznačajne nemaju svoje stranke. Ne vjerujem da je to pravi put. Pravi put je da se ili posebnim zakonom ili Zakonom o izborima odredi koje manjine imaju zagarantirana mjesta za jednog ili više predstavnika. Pitanje kako će zastupnici biti birani je tehničko pitanje, ali manjina mora imati svoje zagarantirano mjesto«, rekao je Bačić.
I, dok zastupanje manjina u skupštinama republika i Skupštini SCG nije još uvijek definirano, međustranački razgovori o predstojećim izborima su u Beogradu već započeli između G17 plus i SDP i nastavljaju se i s drugim strankama. Stranka G17 plus traži izvanredne izbore i prije toga donošenje novog izbornog zakona sa smanjenjem cenzusa na dva posto, Srbijom kao jednom izbornom jedinicom i razmjernim sistemom.
PREVISOK CENZUS: Slaven Dulić, pomoćnik pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne manjine, smatra da niti jedna manjinska stranka, osim možda Saveza vojvođanskih Mađara, čak ni sa smanjenim cenzusom na dva posto, nema šanse dobiti svoje zastupnike u Skupštini, a smatra da bi i Hrvati svakako trebali imati, zbog svoje brojnosti, zastupnika i u Skupštini SCG i u Skupštini Srbije, dok bi se pitanje malobrojnijih manjina također moglo riješiti odgovarajućim modelom, te da bi se zastupnici manjina trebali birati preko posebne liste, u isto vrijeme kada se sprovode i izbori za zastupnike.
Osim neizvjesnosti glede izbornog zakonodavstva i pitanja prava na zastupljenost u Skupštini Srbije i Skupštini SCG, za manjine koje su i stranački organizirane nepoznanica je hoće li se morati preregistrirati i pod kojim uvjetima. Prijedlog Zakona o strankama koji je Vlada Srbije usvojila predviđa da cenzus za osnivanje stranaka bude 3.000, a za stranke nacionalnih manjina 1.500 potpisa. U DSHV-u se, prema riječima v. d. predsjednika Petra Kuntića, pripremaju da u slučaju donošenja takvog zakona krenu odmah u prikupljanje potpisa, ali smatraju da će to predstavljati veliki problem za stranku zbog organizacijskih, a i financijskih razloga, ukoliko se potpisi moraju ovjeravati na sudu. Osim toga, kaže Kuntić, »u posljednje vrijeme se cenzus od 1.500 potpisa više niti ne spominje, već samo onaj od 3.000, dok bi manjinskoj stranci kao što je DSHV više odgovarao manji cenzus.« g
