Arhiv tekstova
Kako, molim?
ISTOVJETNI INTERESI
Ja mislim da je apsolutno u interesu Hrvatske da i Srbija postane članica Europske unije i da joj je u interesu da Srbija postane članica NATO-a. To je interes Hrvatske, jer je interes Hrvatske da ima stabilno susjedstvo, da bude u dobrim odnosima sa susjedima, da nema otvorenih pitanja, da nema prijetnji, da ju manje košta razvoj obrambenog sustava, razvoj vojske. Prema tome, sve su to interesi Hrvatske. Mate Granić, zastupnik u Hrvatskom saboru, Radio Slobodna Europa, 6. rujna 2003.
USILJENO DRU[TVO
Već i sâma činjenica da je uopće podignuta optužnica protiv generala Gotovine posvjedočila je kako stvari stoje. Da je kojim slučajem ratovala na srbijanskome teritoriju, a ne oslobađala vlastiti, teško da bi položaj Hrvatske – s obzirom na ovakvu praksu Međunarodnoga suda za ratne zločine u Haagu i tretman međunarodne zajednice – bio lošiji. Od Srbije se traži da izruči Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Ali, kako Srbija ne bi bila sâma na optuženičkoj klupi, do nje su uvršteni general Gotovina i Hrvatska, što je samo projicirani izraz dijela stajališta Velike Britanije i dijela moćne međunarodne zajednice o ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Ivica Marijačić, novinar, »Fokus«, 5. rujna 2003.
RAZLI^ITE DIOPTRIJE
Gledano hrvatskom dioptrijom, Slovenci su drski i prepotentni, jer im je prijem u Europsku uniju i NATO pomutio zdravo političko rasuđivanje. Gledano slovenskom dioptrijom, Hrvati su kivni na slovenske uspjehe na međunarodnom planu, uključujući i prodor na tržište Srbije i Crne Gore, pa ih u politici ne vode pragma i logika, nego zavist i strah. Najnovije netrpeljivosti između Zagreba i Ljubljane upravo zato predstavljaju školski primjer »narcizma malih razlika« u političkoj praksi svih država bivše Jugoslavije. Zorica Stanivuković, novinar, »NIN«, 4. rujna 2003.
NEDOVOLJNO ODLU^NI
Ruku na srce, politički i psihološki, odnosi između naših dviju zemalja još nisu sasvim normalizirani. U osnovi ovdje na ovom području takozvanog Zapadnog Balkana postoji jedna veoma značajna činjenica, a to je da sve te zemlje po prvi puta u povijesti imaju istovjetan strateški cilj i aspiraciju priključiti europskim integracijama. Taj proces je praćen svakako unutrašnjim transformacijama, koje pristup europskim integracijama zahtijeva. Ali, nedostaje u potrebnoj mjeri onaj treći proces koji bi trebao biti vezivno tkivo – regionalna suradnja. I, razumije se, bilateralna kooperacija. Još uvijek su vlade dviju zemalja nedovoljno odlučne da učine taj prodor i zato su privreda, kultura, nevladine organizacije i dalje u prvom redu ostvarenja redovne komunikacije. Živorad Kovačević, predsjednik Europskog pokreta u Srbiji, Radio Slobodna Europa, 6. rujna 2003.
LIPICANERI ILI SANKCIJE
Ne ulazeći u razloge rata i okolnosti pod kojima su konji iz Lipika završili u Srbiji, tražimo da nam se naša svojina vrati. Znamo da su otuđeni konji prešli put od Prnjavora u Bosni, preko vojne ustanove u Karađorđevu do privatnog uzgoja u okolini Rume, Požarevcu, Staroj Pazovi i Veterniku, gdje se oni koji su preživjeli i sada nalaze. Moram istaći da je posljednje što želimo da privatni odgajivači budu oštećeni, jer neke od njih osobno poznajem i imamo korektne odnose, ali ne možemo voditi pregovore s privatnim osobama iz druge države. Kako će se ovaj problem riješiti, to je unutrašnje pitanje srpske strane. Spremni smo odgajivačima iz Srbije pomoći u poboljšanju genetskog potencijala njihovih lipicanera, jer su odgajivači iz Hrvatske u posljednjih deset godina u tom pravcu otišli znatno dalje od onih iz Srbije. Ali, dokle god se sporna pitanja ne riješe, bit ćemo prinuđeni i dalje blokirati prijem vaše zemlje u LIF. Ivica Mandić, predstavnik Hrvatske u LIF-ovoj skupštini i član pregovaračkog tima za vraćanje konja iz Lipika, »Dnevnik«, 6. rujna 2003.
