Arhiv tekstova
28.03.2003
Kako, molim?
HDZ uvijek isti
Ne vidim kako bi se to moglo dogoditi. Mislim da nema realne šanse da HDZ sudjeluje u sljedećoj koalicijskoj vlasti. Rezultati ove vlasti su, u pogledu gospodarstva, bez obzira na kritike, najbolji koje smo imali od osamostaljenja. HDZ je, zatim, potpuno isti kakav je i bio kad je završio svoju vladavinu, a zemlju ostavio u gospodarskom kolapsu. Nema nikakve promjene u njihovom sastavu, vodeći ljudi HDZ-a su i dalje oni koji su djelovali devedesetih, iz te stranke stižu najave da će kad oni dođu na vlast obračunati sa svojim političkim protivnicima, dakle, ostali su i kod svojih starih metoda... Povratak HDZ-a bio bi dramatično zaustavljanje Hrvatske na njezinom putu političkog i gospodarskog oporavka. Što se tiče HDZ-ovih pokušaja da dobije međunarodnu podršku, mislim da bi se u prvom redu iz te stranke trebali očitovati na teme na koje Hrvatska može imati utjecaja – a to su povratak izbjeglica, Haag, odgovaranje za gospodarski kriminal i ratne zločine. Vesna Pusić, predsjednica HNS-a, »Novi list«, 23. ožujka 2003.
Amerika razočarana
Hrvatska želi biti lider u regiji, a ima i vlastita ratna iskustva i na vlastitoj koži osjetila je što znači neodlučnost međunarodne zajednice. Stoga smo očekivali puno više potpore od Hrvatske. Gledajte, postoji međunarodna koalicija koja se okupila kako bi osigurala provođenje rezolucije UN-a. A Hrvatska nije dio te koalicije. I to je jasno dala do znanja preko konferencija za novinare čelnih ljudi Vlade. Neizbježno, kad naši saveznici pogledaju na mapu i analiziraju tko je s njima, a tko nije, vidjet će da se Hrvatska nije pridružila koaliciji. To će imati utjecaja na njihov odnos prema Hrvatskoj. Ne vjerujem da u ovom trenutku postoje neke određene posljedice. Ovdje se ne radi o konkretnim posljedicama, nego o onome što će ljudi misliti kad vide da Hrvatska nije bila dio koalicije. Lawrence Rossin, američki veleposlanik u Hrvatskoj, »Slobodna Dalmacija«, 21. ožujka 2003.
Gola Ceca
Osnovna razlika između ubijenog premijera i ostalih političara u Srbiji bila je u tome što su oni samo različito tumačili Srbiju, a on je svakodnevno menjao Srbiju. Zato je osnovno pitanje posle njegovog ubistva da li je Srbiju promenio toliko da se ona ne može vratiti u trulež Miloševićeve vladavine, da li je iza sebe ostavio dovoljno odlučnih ljudi koji neće žaliti sebe da bi od Srbije napravili evropsku zemlju i da li će naterati većinu građana da razmisle da li idol treba da im bude nemački doktorand čiju pamet, obrazovanje, odlučnost, hrabrost, požrtvovanje uvažavaju i u Moskvi i u Pekingu i u Vašingtonu i u Parizu i u Londonu i u Berlinu ili će im idol ostati silikonska pevačica čija je kuća puna oružja i koja u utorak 18. marta potpuno gola otvara vrata policiji misleći da će tako pokazati svoju drčnost, posebnost i nedodirljivost? Dragan Bujošević, 20. ožujka 2003.
Hrvatsko ropstvo
Doslovce, rasprodaje se hrvatsko nacionalno bogatstvo, a akteri na tome zarađuju nevjerojatne provizije. Sve to lansirano je pod sintagmom strateški partner, a riječ je o rasprodaji očevine zbog pokrivanja i prikrivanja vlastite nesposobnosti. Pritom koriste i drugu sintagmu »ulaz svježega kapitala«. Ali to je zapravo izlaz kapitala jer smo prodali najprofitabilniji dio, ostvarena dobit odlazi iz Hrvatske, a ne ulažu je u razvoj hrvatskoga gospodarstva. Svježi kapital ulazi samo kada strani investitor ovdje izgradi proizvodni pogon, oživi proizvodnju, stvara nove vrijednosti i zaposli naše ljude. Sve je ostalo prijevara. Odmah treba obustaviti daljnju prodaju, izraditi strategiju privatizacije i novi zakon o privatizaciji. Ako se to ne dogodi, sve će se rasprodati, upast ćemo u gospodarsko a onda i političko ropstvo. Jednostavno, tada uopće ne trebamo, niti imamo sa čime, ulaziti u Europu. Hrvati će biti obespravljena radna snaga na vlastitoj zemlji u vlastitoj kući. Dr. Joško Kovač, zamjenik župana Splitksko-dalmatinske županije, »Fokus«, 21. ožujka 2003.
