Arhiv tekstova
Prijedlog tjedna
Čedomir Višnjić
Partizansko
ljetovanje
Koje je knjige 1947. godine zabranilo Javno tužilaštvo tadašnje Jugoslavije? Kakve su nagrade i uz kakve partijske kritike na Svetosavskom natjecanju u prvim danima revolucije dobili Vjenceslav Richter i Miroslav Šicel? Koliko je partizana za Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj bilo među Srbima, a koliko među Hrvatima? Je li Zagreb 1945. bio oslobođen ili nanovo okupiran? Koliko je Zagreb imao logora nakon odlaska Njemaca i ustaša? Kakve su honorare imali hrvatski pisci nakon rata i kako je disala hrvatska i srpska inteligencija? Je li Josip Broz-Tito imao vezu s Zinkom Kunc? Ovo su tek neke od tema kojima se bavi Čedomir Višnjić, predsjednik »Prosvjete« u tek tiskanoj knjizi (Prosvjeta, Zagreb, 2003.) naslovljenoj »Partizansko ljetovanje«. Naziv knjige je parafraza romana Vladana Desnice iz 1950. godine, a riječ je o šarolikom portretu triju srpskih prvoboraca: Stanka Opačića s Korduna, Rade Žigića iz Like i Duška Brkića iz Slavonije. Kroz njihovu najprije pobjedničku, a potom gubitničku ulogu u Titovoj Jugoslaviji, Višnjić proučava hrvatsko-srpske odnose u prvih pet godina nakon antifašističke pobjede. Od tri spomenuta srpska partizana, najtragičnija je sudbina zadesila Žigića, koji je 1954. ubijen na Golom otoku. I premda je od konca Drugog svjetskog rata prošlo gotovo šest desetljeća, Višnjić je do svjedoka o kontroverznom vremenu i kontroverznim odnosima dolazio teško. Najviše mu je, po vlastitom priznanju, pomogao uvid u novootvorene arhive iz kojih je crpao čitav niz zanimljivih podataka o kulturnom, ali i svakodnevnom životu u poslijeratnoj Jugoslaviji, o kojoj se još uvijek zna vrlo malo pouzdanih činjenica. Premda se Višnjićeva knjiga mjestimice da čitati kao triler, pogotovu dijelovi koji opisuju partijsko suđenje srpskim revolucionarima i premda donosi čitav niz surovih poslijeratnih sekvenci, objavljivanjem anonimnih, doduše arhiviranih pisama, autor se upustio u neravnopravni, čini nam se, boj s predrasudama koje nisu saveznik niti književnosti, niti istini.
razni izvođači
Treći Festival
bunjevački pisama 2003.
Nema tome ni mjesec dana kako smo vam na ovom istom mjestu predstavili prva dva CD-a sa skladbama koje su izvedene na prva dva do sada održana »Festivala bunjevački pisama« u Subotici, u HKC »Bunjevačko kolo«, te je sasvim logično da predstavimo i ovaj posljednji, najsvježiji, točnije. Na CD-u je petnaest skladbi, koje su na trećem po redu nosaču zvuka s »Festivala bunjevački pisama« poredane ovim redoslijedom: »Modre zore« koje je skladala Nela Skenderović, u izvedbi Antonije Piuković, koja je, inače, osvojila prvu nagradu stručnog žirija i treću nagradu publike. Slijede: »Subotici« (B. Ivanković Radaković-J. Kujundžić-V. Temunović) koju pjeva Josip Francišković, i koja je dobila drugu nagradu stručnog žirija, »Subotice grade od davnina« S. Prćića, u izvedbi Borisa Godara koja je osvojila treću nagradu stručnoga žirija, »Moja pisma« A. Letića, M. Kiša i M. Piukovića koju pjeva Antun Letić Nune, a koja je osvojila prvu nagradu publike, skladba V. Nađmiće i D. Bažanta »Ne jurite konji«, u izvedbi Zorana Marjanušića, »Molitva« (V. Temunović-Ž. Zelić) koju pjeva mlada i iznimno darovita Marija Jaramazović (u što smo se mogli uvjeriti na svečanom koncertu prigodom proglašavanja maestra Stipana Jaramazovića počasnim građaninom Subotice, kada je također pjevala ovu pjesmu), a koja je pjesma zaslužila drugu nagradu publike i nagradu stručnoga žirija za aranžman, »Tribam koga« E. Antunića i Cecilije Miler koju pjeva Ivana Antunić, pjesma »Mila majko« E. Antunića u izvedbi autora, Emila Antunića, skladba »Što je ostalo« (N. Jaramazović-S. Jaramazović) koju pjeva Nikola Jaramazović, njen koautor, »Bandašica« M. Rudić Vranića i Vojislava Temunovića u izvedbi suskladatelja Marinka Rudić Vranića, »Vratite se golubovi« N. Šarčevića i Vojislava Temunovića u izvedbi Marijane Mitrović, skladba »Kad smo kadgod gazde bili« (J. Stantić-T. Kopunović-V. Temunović) koju je otpjevala Tamara Babić i koja je osvojila nagradu stručnoga žirija za tekst, »Kad svatovi zapivaju« V. Nađmiće i Vojislava Temunovića u izvedbi Siniše Kujundžića, pjesma »Subotica« (Đ. Milodanović i M. Tikvicki) u izvedbi Andree Biro, te pjesma »Moj golube« Emila Antunića, Cecilije Miler i Vojislava Temunovića u interpretaciji Gabriele Miler. Sve soliste pratio je Festivalski orkestar HKC »Bunjevačko kolo« pod ravnateljstvom Vojislava Temunovića, koji je i urednik nosača zvuka. Ako ste čuli prva dva CD-a, ovaj treći obvezatno morate čuti, i imati u svojoj kolekciji.
