Arhiv tekstova
Biti ratnik svjetlosti
Počela je jesen. Počela je škola i nova radna godina. Planovi su pred nama i zadaci. Treba činiti i koristiti vrijeme koje nam je na raspolaganje. Vremena su bremenita, odgovorna i teška. Niti se smijemo igrati vremenom, još manje ljudima, a najopasnije je varati sebe i poigravati se sobom. Svaka obnova i svako razmišljanje ako želi biti doprinos zajednici mora početi od samoga sebe. Stara je to i poznata istina. Ovih dana sam bio na duhovnoj obnovi u Požeškom kraju i puno razmišljao upravo o tom fenomenu – kada ćemo se konačno početi baviti svojim vlastitim sadržajem života i mogućnostima koje smo dužni iz sebe dati za druge, a kada ćemo ostaviti po strani tuđe pogreške i tuđu prošlost, pa obraćenički pogledati u budućnost? Zgodno je jedno razmišljanje koje ću u prepričanoj formi onako prenijeti kako sam ga u sebi doživio.
Svako jutro započinjemo novi dan. Ujutro prestaje mrak, prošla je tama noći i započinje svjetlo, radni dan, započinje nova mogućnost da zaradimo, ozdravimo i živimo. Svako jutro nam je nova ponuda. Ali, nosimo li terete od jučer, ako s bolestima od jučer ulazimo u ovaj dan, ako s grijesima i opterećenjima i danas živimo, nosimo li istu mržnju i danas, i danas ne želimo oprostiti, i danas s tvrdoćom srca želimo susretati ljude, komunicirati sa svojim bračnim drugom, onda nam još ne počinje novi dan nego tavorimo stare dane u sebi.
SVAKODNEVNO OBRAĆE-NJE: Mi smo duboko stari i bolesni. Svaki dan treba biti dan obraćenja. Svakim danom načiniti zaokret od mraka prema svjetlu. Ako smo okrenuti prema suncu, osvijetljeni smo, okrenemo li se od sunca, u mraku smo i gledamo mrak. Sve zavisi o tome, kamo smo okrenuti. I uzalud je proklinjati mrak i dalje ga promatrati okrećući leđa suncu. Okrenimo se i već je sve drukčije. Obraćenje je u našim rukama, to je naša životna odluka. Obratiti se znači svako jutro reći: danas ću biti bolji, danas ću biti marljiviji, u meni ima prostora za bolji i sadržajniji život, pružiti ruku svom kolegi, s većom radošću i blagonaklonošću ići na svoje radno mjesto, u prostore u kojima radimo. Svaki dan ispraviti jednu grešku i postat ćemo glasovitiji, prihvaćeniji i časniji. Popravljanje kvaliteta življenja, međutim, leži u našim odlukama. Pri odlučivanju važno je donijeti fundamentalnu odluku. Potrebno je temeljno opredijeliti svoj život. Potrebno je, naime, iz temelja usmjeriti svoj život prema onom što je neprolazno, što je trajno, sadržajno, što čini život na zemlji ljepšim, humanijim, svjetlijim. A iza toga praviti male zaokrete u svakoj situaciji, u svakoj riječi, u svakoj misli, u svakom osjećaju.
Važno je znati od početka idemo li u pravom smjeru, jer ako smo odabrali krivi smjer, što brže idemo, to gore po nas. Dalje ćemo tumarati mrakom i odlaziti u nepovrat. Nema tragičnog života ako smo spremni reći: NE zlu i DA životu. Tad možemo zaokrenuti svoje živote i postajemo zdravim, novim, promijenjenim, vječnim.
ODLUČNOST POBJEĐUJE ZLO: Nemojmo oklijevati, odlučimo se! S odlučnima je vječnost. Oni uspijevaju. A na zemlji je najvažnije biti odvažan i hrabar. Odluka pobjeđuje zlo i zloga. Jer, kad se odlučimo za ljubav, otvorena su vrata da bude s nama svako dobro i svaka pomoć. No, važno je odluku i provoditi. Svaki dan iznova. Veliko temeljno obraćenje pretvarati u mala obraćenja, u koracanje, u svakodnevno napredovanje. Važno je svako jutro odmah ustati, čim zazvoni sat. Ne oklijevati, ne sanjariti, ne predavati se lijenosti. I tako u svakom poslu. Mi smo ono za što se odlučimo. Temeljna mogućnost promjena u našem životu ovisi o nama. Koliko god je naša sudbina u Božjim rukama, ona je i u našima. Mrak prolazi, svjetlo neodoljivo dolazi. Dan se približio, noć je poodmakla. Odbacimo djela tame i odjenimo se oružjem svjetlosti. Ako tako gledamo na sve okolnosti života svakog pojedinca u našoj zajednici, onda ćemo biti snop svjetla, a ne tek pojedina zraka. Zraka je usamljena. Ona je potrebna da razbija tamu, ali ne može po sebi ni dati život, ni dovoljno osvijetliti horizont da se vidi dalje na obzorju, nego samo na onom uskom i malom mjestu gdje se zraka spustila.
OBZOR JE U TAMI: Ne želimo zanijekati da je u zajednici puno zraka svjetlosti, ali još uvijek su one tako rasute da samo osvjetljuju pojedine točke, a obzorje je još u tami. Dakle, čini se, da je samo zora na pomolu, ali da još nema dana. Međutim, dan mora doći jer je puno mraka i oblaka koji bi mogli postati opasnost, ako novo svjetlo ne obasja ove prostore nadom da se iz rasutog ipak treba roditi snop svjetla i cjelovito obasjati obzorja budućnosti. Bez tog svjetla neće biti ni vizije ni plana, a onda sigurno još dugo ni novoga svjetla. Zato je važno razmišljati o svakom danu i o svakom pojedincu – ne bi li to obraćenje i želja biti svjetlo konačno shvatili kao jedinu našu šansu: prekinuti sa tamom i činiti svjetlo. Ne biti čovjek koji kopka samo po tuđoj ili svojoj prošlosti, a pogotovo ne nositi gnoj prošlosti u sebi, da ne bi nastala upala, nego poći od vlastitih sposobnosti biti svjetlo i dati se u snop svjetla s onima koji u ovom narodu žele svijetliti. g
