Arhiv tekstova
Nastavak »memorandumske« logike
Kao gost emisije TV Novi Sad »Otkopčano«, emitirane 10. rujna ove godine, nastupio je gospodin Jovan Pejin, bivši direktor Arhiva Srbije. Neposredan povod njegovog nastupa na novosadskoj televiziji bio je razgovor o njegovoj knjizi »Autonomija Vojvodine – košmar srpskog naroda«.
Odmah je na početku razgovora bilo očigledno kako Pejin drži da današnja demokratska vlast u Srbiji ne vodi dovoljnu brigu o državnim interesima srpskog naroda. Upućena je, primjerice, kritika aktualnim vlastima kako im tobože nije stalo da se na jedan adekvatan način proslavi dvijesto godina srpske državnosti. Drugim riječima, implicite je ukazao na nepatriotsko ustrojstvo državnih vlasti u Srbiji. Pejin je sasvim eksplicitno na primjeru pokušaja političko-teritorijalnog ustrojstva Autonomne pokrajine Vojvodine ukazao na svu odsutnost »patriotskog« sentimenta ne samo vlasti u Novom Sadu, već i u Beogradu.
U Pejina je naglašeno prisutna »memorandumska« logika koja je i bila politička »platforma« buđenja velikosrpskog projekta 80-tih godina prošlog stoljeća, koji su doveli do raspada bivše SFRJ i srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a što se danas može vidjeti iz svjedočenja u den Haagu. Pejin i nadalje u svom govoru poseže za »srpskim« teritorijama zapadno od Drine, čime posredno podgrijava i ohrabruje potencijalnu osvajačku ili »oslobodilačku« ratnu logiku.
Pored toga, Pjin negira nacionalnu samobitnost Crnogoraca, čime neposredno doprinosi unutarnjoj političkoj destabilizaciji u novonastaloj Državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori.
Negiranjem političko-povijesne samobitnosti Vojvodine Pejin dodatno podstrekuje interetničke sukobe u ovoj višenacionalnoj sredini. Pejin se osjeća meritornim i prozvanim koje etničke skupine mogu a koje ne mogu imati politički status nacionalnih manjnina. Ovo pravo priznaje samo Mađarima, dok Hrvatima u Vojvodini negira uopće bilo kakav nacionalno-povijesni identitet. Drugim riječima, za Pejina Hrvati u Vojvodini uopće ne postoje. Ovdje nije samo riječ o negiranju političko-nacionalnog subjektiviteta Hrvata u Vojvodini, već Jovan Pejin prikazuje Hrvatsku kao susjeda koji ima »grabežljive« aspiracije prema Vojvodini i koji je odavna »iskorištavao« Vojvodinu i u povijesti posezao za njenim teritorijem. Takve nebuloze su se mogle čuti samo u razdoblju najveće ratne propagande Mioševićevog režima i srbijanskog službenog nacionalizma krajem 80-tih i početkom 90-tih godina.
Pejin ne negira samo Hrvatima nacionalno-povijesni identitet, već to čini i Bošnjacima u Sandžaku. Drugim riječima, za povijesničara Pejina Hrvati i Bošnjaci u Srbiji u biti i ne postoje.
Zanimljivo je primijetiti na koji način Pejin manipulira s Nijemcima. Zanemaruje činjenicu o masovnom progonu i likvidaciji Nijemaca od strane komunističkih vlasti nakon Drugog svjetskog rata, a istodobno govori o postojanju oko 16 tisuća Nijemaca u Vojvodini, koji su se tijekom 1944. godine nacionalno očitovali kao Mađari. Nije Pejinu stalo do Nijemaca, već do činjenice da su vojvođanski Nijemci prema crkvenoj denominaciji bili protestanti. Bitno je, dakle, da nisu katolici.
Ne ulazeći ovom prilikom u daljnu političku analizu Pejinovog nastupa na novosadskoj televiziji, možemo zaključiti kako jedan ovakav politički »govor« i reinterpretacija povijesnih zbivanja i konteksta može dovesti do (1) unutarnjih interetničkih konflikata u Srbiji, (2) do nasilne dezintegracije Državne zajednice Srbije i Crne Gore, (3) do diplomatskih konflikata između Hrvatske i Srbije, i (4) do sukoba sa političkim vrijednostima i standardima Europske Unije. Postavlja se potanje kome je sve ovo potrebno i kome ide u korist.
Lazo Vojnić Hajduk
predsjednik Izvršnog odbora
Hrvatskog nacionalnog vijeća
