Arhiv tekstova
Autonomija bez političara
Sad kad smo saznali da Hrvata uopće u Vojvodini i nema i da sve što je lijepo, a govori mađarski, potječe od Srba, i kad smo to saznali na državnoj televiziji plaćanoj između ostalog i novcem tih bijednika što ih i nema, e, sad nam je mnogo lakše i mnogo smo nekako veseliji i za društvo spremniji.
Jer, što nas briga za televiziju, nju i tako nitko ne gleda, pa što bi netko službeno reagirao na jezik mržnje koji s nje pljuje u tanjur normalnom i poštenom svijetu. Gledajmo mi svoja posla, ona prava državnička. Ako nas posjeti, recimo, predsjednik Hrvatske, a mi njemu lijepo možemo reći kako se živi ovdje u Vojvodini, možemo mu reći da se na nas drugi ugledati mogu, to svakako, a da se sekiramo zbog Hrvata, pa što bismo se sekirali što se brblja na našoj državnoj televiziji.
ŠUTLJIVI MUDRACI: Na političku scenu Vojvodine došla je jesen, hladno je za ovo doba godine. Zakazano je prvo jesenje zasjedanje Skupštine Vojvodine za 25. rujna. Dugačak dnevni red. Predsjednik Skupštine priopćava kako moramo živjeti kao da će svaki dan biti omnibus, a boriti se kao da će sutra granuti puna autonomija. Tako da svaki dan moramo vježbati autonomiju, da tako kažemo, na prazno, donoseći nacrte, rješenja i prijedloge koji će se, onda kad autonomija dođe, u sekundi primijeniti i krenuti u život.
Na političkoj sceni Srbije sve je više onih koji se zaklinju u svoju poštenu nekorumpiranu riječ. Svi su nekako još odavno znali kako će ovi na vlasti skrenuti na stranputicu, ali zbog nečega nisu to odmah mogli reći. Opet, možda to ne mora imati nikakve veze, ali u Vojvodini danas skoro da se ne može naići na čovjeka koji oduvijek nije znao kako je autonomija Vojvodine veoma važna stvar. Uvijek smo mi znali da će ta centralizacija donijeti samo zlo i čemer. Govorili smo mi njima.
Kad pogledamo sve te nekorumpirane, kad pogledamo sve te autonomaše, pomalo me uhvati strah: kod tolikih profesionalnih autonomaša autonomija ima slabe šanse.
Postoje ideje i postoji nekakav praktički izraz tih ideja. Ta praksa realizira ideje ili ih rastura. Kad se svi odjednom počnu hvatati za neku ideju, mahati njome i šepuriti se okolo, to znači da se od toga može lijepo zaraditi, da se s tim može sigurno lagati. Tužna je to autonomija koju će izboriti oni kojima je šest funkcija malo, koji brkaju osnivačka i vlasnička prava, koji četiri mjesta u upravnom odboru mijenjaju za dva direktorska.
Tužna je ona poštena antikorupcijska borba koju vode oni čije račune nitko ne smije vidjeti.
AUTONOMIJA S EKSPERTNKIH VISINA: Ali, to je realnost i tako mora biti, reći će netko. Bez moći nema politike. Moć su funkcije, moć su upravni odbori i veliki, veliki računi u bankama. Ali, možda se mi u politiku i ne razumijemo, ali nekako nam se čini da je autonomija obrnuto proporcionalna moći: što je više moći, to je manje autonomije. Kad si moćan, autonomiju i ne možeš vidjeti. O njoj možeš pričati, ali vidjeti je ne možeš.
Na svojoj marketinško pre-pre-predizbornoj turneji partija G17 plus sastala se i s Reformistima Vojvodine. Razgovaralo se srdačno, a bit će da je bilo i konstruktivno. Ali, ono što ne piše u novinskim izvješćima to je odgovor na pitanje što će biti s Vojvodinom. Postoji li uopće vojvođansko pitanje za nekorumpirani, pošteni i blistavi G17 plus? Koliko smo mi saznali, ne postoji. S ekspertno nekorumpiranih visina Vojvodina ne postoji. Tu vrstu kokošjeg sljepila viđali smo često, to je ono skoro blesavo pitanje koje se često postavi nama iz ovih krajeva kad se nađemo u nekoj zgodnoj situaciji u Beogradu: »U čemu je problem s autonomijom«?
Sasvim je moguće da se mi u politiku ne razumijemo i znam kako će nam se odgovoriti da bez moći nema ni politike. A moć su funkcije, moć su tompusi….. Samo u tome i jest stvar: mi bismo autonomiju i socijalnu pravdu bez politike, ako može i bez političara. g
