Pisma
Kako na studij u Zagreb
Poštovana redakcijo, u listu »Hrvatska rijec« od 14. veljače 2003. godine pročitala sam članak pod nazivom »Ravnica u srcu« novinarke Tatjane Ljubič o vojvođanskim studentima u Zagrebu.
U članku se spominju samo studenti iz Subotice, koji uz pomoć Hrvatske matice iseljenika uspijevaju upisati studij na Sveučilištu u Zagrebu.
Pošto smo mi – Hrvati iz Srijema – konkretno iz Šida, gdje nas je malo i nemamo svoje udruge, a pripadamo vojvođanskim Hrvatima, interesiraju nas bliže informacije o upisu na studij u Zagreb.
Imam maturanta koji ove školske godine završava gimnaziju općeg smjera, a želio bi studirati u Zagrebu. Zato vas molim, ako možete, u što je moguće kraćem roku odgovoriti mi kako možemo stupiti u vezu s Hrvatskom maticom iseljenika i dobiti detaljne informacije.
Unaprijed zahvalna majka,
(Ime i prezime poznato redakciji)
Kontakt telefon Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je 385 1 6115 116. Detaljnije o mogućnostima upisa na fakultete u Hrvatskoj pisat ćemo u jednom od narednih brojeva. Uredništvo
Nemojmo se pripucavati i nogu podmetati
U »Hrvatskoj riječi« broj 33 od 12. rujna ove godine objavili ste članak »Tonkovićev bukvenc natrag«. Moram priznati, odavno nisam pročitala tako štogod, puno sarkazma protiv jedne osobe. Ne znam služi li to za poticaj svisti i jedinstva nas Bunjevaca Hrvata na ovim prostorima. Gospodin Alojzije Stantić tako lipo piše o običajima, načinu života i etici starih Bunjevaca – naših predaka. Posli ovog pitam se je li štogod i on naslidio od ti njevi vrlina.
Svi mi molimo svaki dan Očenaš, pobožni smo, dobri kršćani, iđemo u crkvu. Izgovaramo riči »i otpusti duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim«. Da li zbilja jedni drugima opraštamo? Izgovorimo ponizno »mea culpa, mea culpa«.
U narednom broju (34) gospodin Miloš Vasiljević tvrdi da je ono što je g. Alojzije Stantić napisao 98 posto istina, što znači da je dva posto laž. Tila bi znati kojom matematičkom formulom je to izračunao.
Lip pozdrav svima. Uprimo snage da štogod korisno uradimo, a ne jedni druge da ogovaramo, pripucavamo se i nogu podmećemo.
Marija Dulić
Subotica