Arhiv tekstova
Prijedlog tjedna
Toma Bebić
Volite se,
ljudoŽderi
(Feral Tribune, Split, 2002.)
Splitska revija »Feral Tribune« je u posebnom izdanju svoje biblioteke publicirala odabrane pjesme i aforizme iz ostavštine jednog od najpitoresknijih ličnosti ex-Jugoslavije, Hrvatske i možda najznamenitijeg beatnika s ovih prostora, izvornoga »splitskog oriđinala«, pokojnog Tome Bebića. Luksuzno opremljeni set posvećen Bebićevom stvaralaštvu sadrži čak devet knjiga: »Volite se, ljudožderi!«, »U sakatu vremenu«, »Volio sam da me vole«, »Primitivci moji dragi«, »Tata-rata-ata bum«, »Izloži jezik«, »Lucidarij«, »Zelenoidna aritmetička metamorfoza zelenog konja u jednadžbi zelenojeda s travom zelenom« i »Nije gotovo kad je gotovo, već je gotovo kad ja rečen da je gotovo«, te gratis CD s ponajboljim Tominim pjesmama.
Toma Bebić je jedan od najzanimljivijih umjetnika poslijeratne splitske scene (mislim, dakako, na Drugi svjetski, a ne na Otadžbinski rat): rođen je 1939. godine a većinu je svojih nastupa (bio je i kantautor i pjevač) vezivao za Splitski festival, gdje je predstavljao istinskog »partybreakera« koji je svojim glazbenim formama, tekstovima i hrapavim glasom a la Tom Waits predstavljao pravog splitskog beat-heroja, mada je malo tko na ovim prostorima mario i uopće čuo ta beat-pokret, a za Toma Waitsa gotovo da nitko tada u cijeloj Europi nije čuo. Radio je kao mornarički podoficir, bio je inspektor SUPa, nogometni trener u »Hajduku«, novinar u listovima »Slobodna Dalmacija« i »Vjesnik«, a igrao je i u vrlo gledanom talijanskom musicalu »Hacoponeova poruka«. Njegove su numere dobijale nagrade i na festivalima klapskoga pjevanja.
Učmalu i uštogljenu atmosferu splitskih festivala uznemiravao je izvodeći sasvim osobene pjesme tipa »Nije gotovo kad je gotovo, no je gotovo kad ja rečen da je gotovo«, »Tutu auto, vrag ti piz odnija« (u kojoj njače živi tovar-magarac kojeg je doveo na scenu), »Devizna balada«, »Leute moj« (pjesmu je kasnije obradio Johnny Štulić), a na binu je običavao izlaziti u svakodnevnu odijelu: u mornarskoj majici na »štrafte«, platnenim trapericama i neizbježnim japankama na bosim stopalima. Objavio je i dva LP-a, a koncem 80-ih minulog stoljeća povukao se sa scene i posvetio okultizmu i mistici. Preminuo je u svom voljenom Splitu, od raka pluća, 1990. godine. Inače dirljivi glazbeni hommage ovom iznimnom i krajnje nekonvencionalnom umjetniku, boemu, svaštaru, avanturisti i renesansno nadarenom čovjeku priredila je beogradska grupa »Kanda, Kodža i Nebojša« svojom skladbom-prvijencem »Guarda, Toma«.
R. G. T.
Placebo
Sleeping with ghosts
(Virgin 2003.)
Placebo je britanska indie-rock skupina čiji četvrti, posljednji album dokazuje njihovu čvrstu poziciju na vrhu nečega što bi se moglo okarakterizirati kao indie mainstream.
Skupinu Placebo čini tročlana postava predvođena frontmenom za primjer, androginom neo-glam figurom, Brianom Molkom. Svoju skladateljsku kreativnost članovi Placeba okušali su i potvrdili i na filmu, radeći skupa s još nekoliko poznatih glazbenika pod imenom »Venus in furs«, glazbu za engleski film »Velvet Goldmine«. Nakon veoma uspješnog albuma prethodnika iz 2001. godine »Black Market Music«, novi zadatak ovoga sastava bio je veoma težak. Ali, oni su ga ipak uspješno realizirali. Stilski nisu pružili mnogo novina, osim aktualnih elektronsko-produkcijskih dekoracija i možda veće posvećenosti skladanju pjesmama sporijega tempa. Formalno, oni ipak ostaju dosljedni svojoj prepoznatljivoj i višegodišnje oprobanoj zvučnoj estetici, nadziranoj ovoga puta od strane novoga producenta Jima Abbissa.
Sadržinski, pjesme na ploči su emotivno otvorenije, nasuprot kempovski emocionalnoj netaknutosti s njihovih prijeđašnjih albuma. Primjer tome su pjesme »Sleeping with ghosts«, »I ll be yours« i pjesma koja zatvara ploču naslovljena »Centrefolds«. Ova novina zapravo predstavlja tijek njihovog skladateljskog i ličnog razvijanja. Svoju veliku ljubav i strast prema živoj izvjedbi njihova djela, prezentirali su ovogodišnjom turnejom u sklopu koje su posjetili i nama geografski bliske prijestonice Zagreb, Beograd i Budimpeštu. Tko je imao prilike vidjeti ih uživo, uvjerio se u njihov status kvalitetne koncertne atrakcije. Njihov performans podrazumijeva visoke vizualne standarde o kojima govori i omotnica ploče »Sleeping with ghosts« koju potpisuje umjetnički direktor i fotograf Jean Baptiste Mondino. Za sve one koji tragaju za novim strastima, a koje se ipak oslanjaju na tradicionalne rock obrasce, ovaj album bi doista mogao biti pravo rješenje.
Davor Bašić Palković
