Arhiv tekstova
Biskup Lajčo Budanović (1873. – 1958.)
Ljudevit Lajčo Budanović rođen je u Bajmoku kod Subotice 27. ožujka, godine 1873. a zaredio se za svećenika u Kalocsi (Kalači) 24. lipnja 1897. godine. Kao kapelan razvijao je svestran rad, zbog čega je doživio mnogo napadaja preko mađarskog tiska, s kojim je stupao u česte i otvorene polemike braneći prava svojih Hrvata-Bunjevaca. Pod nepoznatim imenom ili pseudonimom Veco Labudić objavio je velik broj članaka u kalendaru »Subotička danica«, »Nevenu« te kasnije »Subotičkim novinama«. Svagdje je osnivao čitaonice i radio na razvijanju (samo) svijesti u svoga naroda. Surađivao je sa zagrebačkim književnim društvom »Zbor duhovne mladeži«, a nakon rata postao je biskupom Bačke biskupije i razvio veliki rad oko organiziranja nove biskupije. Osnovao je književnu udrugu »Alfa«, koja je izdala lijep broj poučno-zabavnih i prosvjetiteljskih brošura.
Njegovo je djelo i »Subotička matica«, koja je igrala prvenstvenu ulogu i imala veliki značaj u kulturnom životu bačkih Hrvata, izdajući godišnje po više knjiga i priređujući prosvjetno nacionalne »Razgovore«. I sjemenište »Paulinum« u Subotici otvoreno 1938. godine njegova je zamisao i djelo. Najpoznatija su mu djela rukopisi-molitvenici »Mala Slava Božja u molitvama i pismama« te »Velika Slava Božja«. Aktivno je podupirao i duhovno i materijalno »Subotičke novine«, »Subotičku danicu«, »Klasje naših ravni«. Sazvao je i održavao glasovitu Bačku sinodu godine 1936. a rezultati toga rada objavljeni su u poznatome djelu »Codex Bachiensis«. Organizirao je nemali broj euharistijskih kongresa, i, uopće, čitav život posvetio tome da priopći puku vjerske istine Katoličke crkve i učvrsti svoj narod u toj vjeri.
R. G. T.
