Arhiv tekstova
Deset godina poslije
Od 25. do 28. rujna na Paliću se održala konferencija pod nazivom »Civilno društvo i politička kultura«, u organizaciji Centra za demokratsku tranziciju iz Beograda, u suradnji s Centrom za demokraciju i ljudska prava iz Podgorice i Centrom za istraživanje tranzicije i civilnog društva iz Zagreba.
Prema riječima glavne koordinatorice, profesorice Pravnog fakulteta u Beogradu i direktorice CEDEM-a dr. Dragice Vujadinović, ova konferencija je realizacija drugog dijela projekta, koji je započet prije tri godine pod općim naslovom »Institucionalni okvir, socioekonomska transformacija i politička kultura u Srbiji i Crnoj Gori i Hrvatskoj«.
»Projekt je podijeljen na tri faze. Prva faza se ticala institucionalnog okvira, dometa i ograničenja promjena u ustavnoj sferi, uopće zakonodavstva, partijskog života, kvalitete partijskih sustava i pravosuđa. U toj domeni usporedne analize finalni tekstovi pisani na hrvatskom i srpskom jeziku objavljeni su u knjizi »Institucionalni okviri«, a zatim je knjiga objavljena i u engleskom prijevodu, te promovirana u Beogradu, Podgorici i Zagrebu. Englesko izdanje je stiglo do mnogih značajnih intelektualaca i sveučilišta ne samo na zapadu, već i u Africi i Aziji, Japanu i naišlo je na pozitivan odjek. U Podgorici i Beogradu ova se knjiga koristi i kao udžbenik. Opći naslov knjige, koji ostaje i za drugu i treću knjigu ako se projekt nastavi, bit će »Između autoritarizma i demokracije« rekla je Dragica Vujadinović.
»Poanta čitavog projekta je ispitati teorijski i istraživački, te s aspekta javnih politika, što se događa u zemljama koje su pripadale istoj državi sedamdesetak godina i koje su ipak uz sve razlike u povijesnom, kulturološkom i u religijskom smislu ostavile određeno zajedničko povijesno nasljeđe«, kaže Dragica Vujadinović. »Cilj je vidjeti što se dogodilo deset godina nakon raspada te zajedničke države. Nismo išli na cijeli prostor bivše SFRJ iz organizacijskih, financijskih, kadrovskih razloga. Krenuli smo s ograničenim dometima usporedne analize, ali sve vrijeme postoji ideja da možda proširimo projekt i na cijeli prostor bivše SFRJ. Isto tako, postoji mogućnost i ukidanja cijelog projekta, jer se na, žalost, nema dovoljno sluha za akademske istraživačke projekte od strane donatora. Teorijski okvir iz kojeg preispitujemo i institucionalne promjene i perspektive razvoja civilnog društva i karakteristike političke kulture jest paradigma liberalno demokratskog poretka, koji podrazumijeva vladavinu prava i civilno društvo koje uvijek djeluje kao partner, kontrolor i kontrabalans«.
Jedna od tema koja je razmatrana na konferenciji odnosi se na ulogu civilnog društva u nasilnom karakteru raspada bivše zajedničke države SFR Jugoslavije. Teza koju je dr. Lino Veljak, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i koordinator projekta za Hrvatsku zastupao, jest »da taj raspad nije nipošto uzrokovan nerazvijenošću civilnog društva, neadekvatnom političkom kulturom, nedovoljnom demokratičnošću mentaliteta, ili s bilo čime sličnim, ali da je nasilni karakter raspada bio u znatnoj mjeri uzrokovan upravo tom nerazvijenošću civilnog društva i nedemokratskom, autoritarnom političkom kulturom kao dominantnom. Populistička opcija koja je proizvela rat, a koja se dogodila u obliku takozvane negativne sinteze, dakle, sinteze najdogmatskijeg krila Saveza komunista u Srbiji, koju je reprezentirao Slobodan Milošević, s najkonzervativnijim dijelom nacionalne inteligencije, koju može reprezentirati SANU, rezultat je te sinteze koja je onda dobila i svoj hrvatski odgovor u obliku Tuđmanove koncepcije nacionalne pomirbe, koja se u praksi svodila na sintezu tvrdog dogmatizma i radikalnog nacionalizma. Ta sinteza i njezini sudionici nisu imali odgovarajući otpor u civilnom društvu«, smatra Veljak.
Uspoređujući situacije u Hrvatskoj i Srbiji, dr. Veljak je rekao kako »postoji visoka razina sličnosti, uz neke diferencije o kojima moramo voditi računa. Jedna od razlika je, na primjer, ta što je Milošević direktno s pozicija vlasti pravio sintezu s konzervativnom nacionalnom inteligencijom, konzervativnim krilom Srpske pravoslavne crkve itd., s onima koji su htjeli rehabilitirati četnički pokret, i općenito srpske kvislinške pokrete iz razdoblja Drugog svjetskog rata, dok je u Hrvatskoj, kad govorimo konkretno o Tuđmanu i HDZ-u, situacija drugačija, jer je Tuđman, premda dolazi također iz kruga tvrdokornog boljševizma, u to doba bio disident, što je kao konzekvenciju imalo drugačije forme. »Uostalom, ne treba zanemariti ni jedan vrlo važan detalj – nikada ne bi HDZ, u obliku u kojem se profilirao 90-tih godina, bio moguć s onakvom snagom i utjecajnošću, da nije prethodno došlo do antibirokratske revolucije i instrumentalizacije JNA za ciljeve Miloševićeve politike. Tako da tu ne možemo naprosto mehanički izjednačavati zbog niza strukturalnih razlika, nego treba diferencirati gdje su uzroci – što je akcija a što je reakcija«, kaže dr. Veljak.
Jasminka Dulić
