Arhiv tekstova
Tko to tamo (ne) govori hrvatski
U nas je dugo bilo na ledu pitanje o mogućnosti obrazovanja na hrvatskom jeziku. Napokon, koncem veljače 2002. godine, donijet je Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina koji je stvorio pravni okvir za mogućnost otvaranja razreda na hrvatskom jeziku.
Kako je nakon stanke duge pet desetljeća pitanje prava na obrazovanje na materinskom jeziku konačno odmrznuto, otvaranjem razreda na hrvatskom jeziku od rujna 2002. godine, za očekivati je bilo kako će se nakon dugoga »ledenog doba« glede školovanja, javiti mnogi problemi i brige. Uvijek je s brigama lakše kada ih se s nekim podijeli, što će se pokazati točnim i u slučaju našega sugovornika koji je upravo zbog tih svojih briga želio ostati anoniman.
RIJEČI I DJELA: »Moj unuk pohađa četvrti razred Osnovne škole »Pionir« ovdje u Starom Žedniku«, priča mještanin Starog Žednika, sela 20 kilometara udaljenog od Subotice na starom putu ka Beogradu. »Učiteljica je sazvala je prvi roditeljski sastanak početkom školske godine i postavila je pitanje o zainteresiranosti roditelja za sate izbornog predmeta na kojima bi njihova djeca učila na hrvatskom jeziku, ali je odmah napomenula kako se mogu upisati samo ona djeca koja već kod kuće tečno govore hrvatski književni jezik. Rekli smo da nitko od djece ne može ispuniti taj uvjet, jer standardni hrvatski jezik djeca su imala prilike čuti samo u crkvi ili na vjeronauku, dok se u obiteljima najčešće govori lokalnim dijalektom bačkih bunjevačkih Hrvata, dakle ikavskim izgovorom, što znači da djeca nisu imala priliku ovladati standardnim hrvatskim književnim jezikom. Pitam se je li učiteljica svojevoljno iznijela taj zahtjev za tečnim poznavanjem književnog jezika ili je možda postavljanje takvoga uvjeta sugerirano od strane škole? Nadao sam se kako će moj unuk pohađati nastavu na hrvatskom jeziku, ali nije se uspio formirati odjel«, kaže naš sugovornik koji je u nedoumici hoće li moći upisati svoga unuka makar na sate izbornog predmeta na kojima bi se učilo na materinskom hrvatskom jeziku.
Direktorica OŠ »Pionir« Sonja Neorčić ističe kako je u tijeku anketa koja se sprovodi s učenicima od prvog do četvrtog razreda. Tom anketom će se ustanoviti broj djece koja žele pohađati izborni predmet za njegovanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. »Anketu provodimo nakon radnog dogovora s Dujom Runjom, koji je kao član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužen za obrazovanje. Sugerirano nam je da se prvo anketa sprovede, a potom će se i pitanje u vezi izbornog predmeta dalje rješavati. Roditelji će biti obaviješteni nakon završetka ankete o rezultatima. Za sada nemamo nastavni kadar, ali nastojat ćemo na rješenju, jer mi imamo tu obvezu, a također imamo i osigurana financijska sredstva. Taj izborni predmet je za djecu koja kod kuće govore hrvatski jezik, a nitko, naravno, neće provjeravati gramatičku ispravnost njihova govora«, kaže Sonja Neorčić, objašnjavajući kako je učiteljica inzistirala na podrazumijevanju znanja hrvatskog jezika djece, mada takve kontrole neće biti.
Odgovor na pitanje zbog čega je učiteljica potencirala zahtjev za tečnim poznavanjem hrvatskog književnog jezika za djecu koja žele pohađati izborni predmet na materinskom jeziku, ostat će u domenu upitnosti, dok se odgovor na pitanje gdje su se do sada djeca mogla obrazovati i naučiti standardni hrvatski jezik, može svesti na jednu riječ: nigdje!
Zbog toga i nije riječ o tome kako će se djeci malo »progledati kroz prste« glede lingvističkih zahtjeva, nego je riječ o mogućnosti prakticiranja hrvatskog standardnog jezika tijekom časova izbornog predmeta za djecu koja to žele.
REZULTATI: Pedagog Dujo Runje, član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za obrazovanje, smatra kako je upisivanje djece na sate izbornog predmeta za njegovanje hrvatskog jezika manje radikalan potez od strane roditelja, nego upisivanje djece u hrvatske razrede, te je zbog toga i postignut veliki stupanj upisane djece. »Do sada su poznati sljedeći rezultati ankete za upis djece na satove izbornog predmeta: u OŠ »Matija Gubec« u Tavankutu prijavilo se 36 učenika, u OŠ »Vladimir Nazor« u Đurđinu 20 učenika, u OŠ »Matko Vuković« u Subotici 100 učenika, u OŠ »Ivan Milutinović« također u Subotici 20 učenika, u OŠ »Ivan Milutinović« u Maloj Bosni 8 učenika, dok je u Bačkom Monoštoru prijavljeno 36 učenika, a u Sonti 16 učenika. Na žalost, rezultata ankete iz subotičke škole »Sveti Sava«, koja se nalazi u kraju grada, koji je naseljen brojnim obiteljima bunjevačkih Hrvata, još nema, isto kao ni iz isturenog odjela ove škole, koje se nalazi u naselju Bikovo, ali mislim da će i to biti završeno, dok se prema mome saznanju u Starom Žedniku do sada prijavilo tek 9 učenika, a pitanje je hoće li se za devetero prijavljenih učenika dobiti suglasnost za odvijanje nastave od Ministarstva prosvjete«, kaže Dujo Runje.
Zaista čudi nevjerojatno mali broj prijavljenih učenika u Starom Žedniku, s obzirom kako se u ovome naselju, koje prema posljednjem popisu pučanstva iz 2002. godine broji ukupno 2.230 stanovnika, njih 727 izjasnilo kao Hrvati, uz još 327 koji su se izjasnili kao Bunjevci.
»Mora se reći kako je to i rezultat našeg nedovoljnog angažiranja, ali stvari idu nabolje glede ostvarivanja prava na obrazovanje. Učiteljica Dobrila Puljić došla je iz Osijeka u Suboticu zahvaljujući Ministarstvu prosvjete i sporta Republike Hrvatske. Uz izvođenje nastave, učiteljica Puljić će pomagati aktivu učiteljica i učitelja, koji izvode nastavu na hrvatskom jeziku, i uz postojeći nastavni aktiv bit će snažan čimbenik u razvoju i afirmiranju školovanja na materinskom jeziku. Također smatram kako je moguće osnivanje gimnazije s internatom za učenike diljem Vojvodine. Osnivanje gimnazije je također perspektiva za dalji upis na fakultete u Hrvatskoj, a indikativno je kako bi osnivanje gimnazije privuklo i upis učenika u osnovne škole, jer bi nakon završenog osmog razreda učenici mogli nastaviti svoje obrazovanje na materinskom jeziku u gimnaziji«, kaže Dujo Runje, napominjući kako je vrijeme apstinencije hrvatskog jezika u ovim krajevima ostavilo traga, te je s toga i vrijeme bitan faktor da se stigne do rezultata u domenu obrazovanja na materinskom jeziku, a to se vrijeme može produljiti ili skratiti sinhroniziranim radom i izradom koncepta obrazovanja. g
